Štrumpf!
24.10.2014., petak
Pad Mikija Zagrebačkog II.dio
 Oko uhićenja hulje Mikija Zagrebačkog nevjerojatno je koliko se nepotrebno diže prašine. Brani ga se sa svih strana, od konvertita na katoličanstvo bivšeg komuniste, preko dvije krmača što su bacale ili bacaju „kamena sa ramena“, do propalih dens pevaljki...Svi su stali u njegovu obranu, kao da on siroče nije za ništa kriv, te kao da će grijesi drugih političkih gnjusova opravdati „našeg“ zagrebačkog Kockastog glavog Mikija koji je sastavljen od gena kamenih. Neka govore da je to politički progon, ovih sadašnjih komunjara na vlasti protiv svojeg odbjeglog sina koji je izdao Tita i Partiju, koja mu je uopće i omogućila da postane ono što je. Hohštapler. Naime, ovaj sin hercegovačkog krša nije imao ništa protiv toga, niti mu je njegova savjest priječila da bude praktični vjernik katolik, te član komunjarske partije, sotonske tvorevine na Zemlji. Od tuda treba tražiti i njegov prvi dualizam u duši taj još mladog i neperspektivnog skojevca. Tako da on(-mislim naravno na glavnog junaka našeg teksta Mikija Zagrebačkog) danas može lako živjeti u stanu sa mramornim zahodom, te sutradan ići posjetiti svoje sakupljače sekundarnih sirovina u Kozari bok, te se tobože suobličiti sa ljudskom patnjom. Vrhunac farizejštine. Na tom tragu treba i gledati da je on uspio pomiriti više različitih suprotnosti u sebi, te da on unutar svojega bića ne vidi preveliku razliku između Dobra i Zla, nego koristi sva dopuštena i nedopuštena sredstva samo kako bi ostao na vlasti, te se bogatio na račun poreznih obveznika. Taj čovjek nikada ništa nije radio u životu, nego je on profesionalni političar, koji samo zna vladati i ništa konkretno raditi. Vele da je pomogao. Istina, je samo ne svojim novcem, nego novcem poreznih obveznika, kao što je radio i „čokoladnima“ autocestu do njihove vukojebine i kanalizaciju im uveo sa što više šahtova, jer da siroti imaju za crne dana kada zagusti, nešto u „čarapi“, pa lako mogu skidati te nepotrebne šahtove kanalizacije, jer smrad koji dolazi iz nje, oni i ne osjete, jer su to njihovi prirodni mirisi. Evo, da se vratim na svoju glavnu misao vodilju koja me ponukala da napregnem svoje prstiće koji su čistiji od suhoga zlata, te da napišem i lansiram živu istinu o tom kriminalcu Mikiju Zagrebačkom...Well, kako bi rekli moderni mladi teenageri, dakle, krenimo redom....Naime, Miki ZG-ački, može samo kod zavedenih i lažova imati svoju prođu, al' kod ljudi od zanata, sitnih kriminalaca, kokošara, pa preko kvartovskih dilera pa do krupnih riba, svi oni poznaju pravo stanje stvari, te znaju da je Miki sve samo ne čist. Kako se samo vara i krade kada se nešto radi. Po par puta se mijenja plan gradnje, rade novi troškovnici, pa lova samo pliva u mutno i slijeva se u privatne džepove. Naravno, samo penezi oni potlaćenih, obespravljenih i vrijednih radnika. Sigurno ne lova, mutikaša i kriminalaca. Doduše, zna nekada i krimos dati lovu, kako naš drugi „junak“ Manjios Maksimirski, al' je to jalova lova da se umiri nemirna savjest, koja se ne može kupiti novcem. Što on i njegov mu kum i počasni predsjednik Miki Zagrebački uporno čine, al' im ne ide baš. Dok, plaćenici, uhljebi i ostali paraziti brane neobranjivu „čast“ Mikija Zagrebačkog ja nastavljam dalje, svoje već četvrto poglavlje teksta o drugom dijelu pada Mikija Zagrebačkog, i rasturam razbu. Rasturam razbu! Eh, ovako napokon samo došoa do onog dijela kojim mi je trebao biti glavna misao vodilja uz još jednu, a to je da napišem po koju riječ o Mikiju Zagrebačkom kao „velikom dinamovcu“ koji brani i čuva leđa Manjisou, velikom vođi Dinama, kao što si muškoložnički lobiji međusobno brane svoje čmarove i anuse. Naime, čak je to i stari Ćiro skužio da nitko i ništa ne mogu Mmaiću, dok mu Bandić čuva guzu. On drži ključeve sudbine GNK Mamić Uniteda, jer grad daje velike pare kako bi funkcionirao neprofesionalni pogon, omladinske škole, odnosno dinamova nogometna mladež, koja opet dolazi kako vrijedi nešto više od pišljivog boba, pod mamićeve skute, te se preprodaje kao arapski konji na okrutnom i nemilosrdnom nogometnom tržištu, najčešće u plesu milijuna neke vrijedne strane valute. Dok Maminjos bude imao u gradskoj politici podršku nema te sile koja će ga izbaciti iz sedla, osim sile Gospodinove. Znači, pada Mikija Zagrebačkog možemo gledati i kao početak kraja našeg velikog vođe, te se samo nadati da će taj dan doći što prije. Eh, mali intermeco...vele još apologeti Bandića da je ovo politički obračun komunjara i udbaša sa svojim odbjeglim sinom. Ah, pa to je nešto najpoželjnije što može poželjeti netko tko nije u nikakvim sukobima interesa, nego sluša samo Njegov glas i vrši Njegovu volju. Naime, dobro je da se oni međusobno istrijebe, pa da onda mi dođemo na zgarište njihovih trupala, te počnemo iznova graditi nam, vječnu i jedinu Domovinu Hrvatsku.... Druga glavna vodilja ovog teksta kao projekta je bila ta da, napišem koju riječ o Bandiću-Mikiju Zagrebačkom praktičnom katoličkom vjerniku. Vrijeđa me na osobnoj razini kada on i takvi ljudi slični njemu koriste katoličku vjeru za sakrivanje i uljepšavanje svojeg kriminalnog dosja. Nešto slično, kako što radi veliki vođa(nekim drag) Zdravko Mamić u otetom GNK Mamiću Unitedu od navijača. Mamić se voli prikazivati kao katolik, veliki vjernik koji tobože svaki dana razgovara sa Bogom, te tu ništa ne bi bilo sporno kada bi to bilo samo u njegovoj glavi i unutar četiri zida, a ne da to svoje „vjerovanje“ koristi za prikivanje svojih niskih strasti i kao opravdanje za svoj kriminalno i zlo djelovanje. Tako i „naš Miki Zagrebački hoće biti u prvim redovima kada Majki Božjoj treba zapaliti svijeću, gura se na prva mjesta svugdje gdje je svijetlo kamera, ne znajući valjda kao loš učenik vjeronauka da onaj tko želi biti prvi mora biti zadnji, odnosno onaj koji hoće se i gura se da bude prvi biti će posljednji, ako i ne zadnji, kada Gospodin dođe po svoje. Tako i ovaj pad Mikija Zagrebačkog gleda u svjetlu one narodne poslovice, koja veli da Bog ne plaća svake subote, odnosno nedjelje u slučaju Milana Bandića. Nije li Gospodinu više dosadilo da sluša takvog jednog lošeg vjernika koji čini sve suprotno vjeri, pa je odlučio se poslužiti udbaškim komunjarama i jugoslavenima da bi takvoj jednog Mikija Zagrbačkog malo stresao i dao mu upozorenje, da nitko, ne može biti veći od Gospoda Boga. Ako baš želite, imam iz svoje okoline dokaz kada je Miki Zagrebački prijetio jednom djelatniku osiguranja nekog događaja, kada ga je ovaj upozorio da krši protokol, otkazom, te da će zvati njegovog šefa ako ga ne pusti, tamo gdje ne smije. Sve to se odvijalo onako sa visoka kada je uzeo Miki mobač u ruku, te govorio čovjeku koji je radio svoj posao da će jednim pozivom mu dati otkaz. Naravno, tamo nije bilo kamera ni novinara, a to samo dokazuje koliko je naš bandit „veliki vjernik“ i „čovjek“ prije svega. Ipak, neki crkvenjaci ga vole, kao službeni vrh Majke Crkve katoličke, te svoj utjecajem žele da on još dugo bude u sedlu, bilo da jaše našim glavnim gradom koji je u biti selendra ili pak kada treba on-Miki Zagrebački postati „gradonačelnik Hrvatske“. Ne daj, Bože! Sve bi to bila jedna velika mafijaška obitelj povezana preko domoljublja, Crkve, kulture...svih područja u jedno veliko Zlo i zločinačku organizaciju. Uf, bojim se i pomisliti na te bandite, sastavljene od parazite, glupih, uhljeba, zemljaka, rođaka i ostale ljudske bagre. To bi kraj Hrvatske koju smo izborili u oslobodilačkom i obrambenom Domovinskom ratu. Voli ga gđa. Markić koja očito i samo na krilima referenduma želi ući u visoku politiku, te osjetiti slast vladanja i povlastica koje se pruža svima onima koji se učlane u ekskluzivni klub povlaštenih kriminalnih političara. Za svaki slučaj, ako ne uspije profurati svoj referendum, sklopili su njezini hrastaši pakt sa Karamarkom, te se stigne i ona ugurati u onaj vlak koji nudi samom Hrastu, dva do tri mjesta u Hrvatskom saboru(nekada, barem po nazivu državnom). Samo zbog razloga što je Hrast sa HDZ-om, ne bum glasal za to opciju, ma koliko dugo jugoslaveni i druga komunjarska bagra ostali na vlasti. Klerikalizam je ono zadnje što Hrvatskoj treba, jer iza vjere mnogi kriju svoje paklene planove, kao što se može vidjeti i na primjeru vašeg Miki Zagrebačkog. Eto ga, to je to! Malo samo obradio Mikija Zagrebačkog i sa velikim gađenjem mogu ustvrditi da je stavio Zagreb na kriminalnu kartu svijeta, jer ako Amsterdam ima pored svojih gejeva, kurvi koje ispostavljaju račun i legalne marihuane imaju još i Jocu, zakaj mi ne bi imali Mikija Zagrebačkog? Nadalje, možemo zahvaliti Gospodinu Bogu što svoja djela očituje među nama mali ljudima i Njemu vjernim sinovima. Još jednom, hvala Ti Bože. Na ovom svijetu ništa novo, samo okot i nakot, talog ljudski od pamtivijeka i biti će tako dovijeka, osim što ponekad malo Gospodin prodrma čovjeka. Slijedeći je na redu Zdravko Mamić. Dođi nam Gospodine, što prije! Idemo...delati. Amen! |