Pregled posta

Naličje pobjede

Čovjek je danas totalno izgubljen. Nema vjere u velikim razmjerima, te je pitanje dal' je ona ikada postojala kao nešto rasprostranjeno među ljudima, onako za fakat u ljudskim srcima ili je pak više bila nametana od strane Majke Crkve dok je ona još imala svjetovnu vlast nad ljudima i njihovim životima. Progone se oni koji istinski vjeruju. Rijetko se viđa ljudska dobrota i požrtvovnost koja se traži od čovjeka koji želi slijediti Krista. Svaki vjerujući čovjek na Zapadu je ugrožen sa liberalnim kapitalizmom koji želi iz čovjeka iščupati njegove svetinje iz njegove duše, te ga pretvoriti u neodgovornog konuzmenta koji ne postavlja previše pitanja o smislu takvog jednog poretka, kao što je demokracija i kapitalizam. Ta dva režima, demokracija i kapitalizam, jako lijepo međusobno egzistiraju i pretvaraju kakve-takve kršćane u najgore pogane. Mislim, ne treba puno ljudima, al' kada ih se još potiče, onda lako posrnu, padnu i postanu igračke tamnih sila. Vele sveci da treba velike borbe, te se oduprijeti u krvi kako se ne bi postalo ono što oni žele. Takvi ljudi poput svetaca su se izdignuli iznad samog prosjeka iznad klerikalne hijerarhije i postali istinski lučonoše boljeg svijeta i predokus onoga boljeg koje nas čeka nakon ove suzne doline.

Prošli su izbori za predsjednika nam ove premile kolonijalne Domovine koja je prema svima sa Zapada skidala gaće samo kako bi se što bolje „udala“ na toj strani svijeta. Tako kada smo (valjda!) dobili rat za Domovinu, to nam nije bilo dosta, pa smo ušli u veliki Savez atlantskog mora koji ratuje svagdje gdje ima nafte i sirovina za velika carstva koja vode glavnu riječ u istom. Pa, tako i mala Hrvatska može imati promatračku, „mirotvornu“ ili obrazovnu ulogu kada domicilnim narodima dolazimo prodavati maglu i naučiti ih „humane“ vrijednosti kako primjerice ubiti čovjeka. Čak i naša vojna industrija može svojim proizvodima dosta dobro poslužiti u tu svrhu. Nije baš moralno, al' moraju i Hrvati od nečega živjeti, pa nek' stoga živi naša puška i naš pištolj koji prodajemo onima koji su u potrebi. Sada se i mi ponašamo kao naši veliki prijatelji, te zato što smo bili dobri i mi možemo glumiti velike, tamo nekim „malima“ kao što je Afganistan ili pak Irak. Tako i naša nova predsjednica NATO-barbika, KGK je igračica tih velikih, jer je bila u upravi vojnog Saveza, te tobože ima dobre veze koja bi Hrvatskoj mogle kakti „koristi“. Biti ćemo tampon zona Istoka i Zapada, što smo bili i prije, samo što ovaj put za razliku od satrapa Tite, ne ucjenjujemo velike da nam dadnu oružje ili pak da upumpaju milijarde neke strane valute u naše gospodatstvo(može i švicarski franaka), kao plaća za naše skidanje gaće pred njihovim zahtjevima. Naravno, ne bi bilo ni sreće sa onom Lignjom koji je radio vrlo slično, samo nije u pitanju bila Amerika, nego Rusija i Kina. Al' opet nikakve sreće za malog, obespravljenog Hrvata.

Vjerniku koji razumije i prati Gospodinovu volju, bez obzira na osobnu grešnost, ne bi smjela politika niti bilo kakvi ljudski obziri biti nešto previše bitni, nego bi se on trebao što više pouzdavati u Gospodina koji se objavljuje u svetim knjigama, te kroz njih osluškivati Božji glas. Kao da nešto vrijedi ljudska riječ, mišljenje ili djelo, pred Gospodinovim pomakom prsta. Ne znaju okorjeli grešnici i nevjernici da su oni ništa pred Njim, te da Božjoj djeci oni ne mogu ništa. Premalo i nikako se ne sluša Gospodinov glas. Ne žele učiti ljudi iz povijesti židovskog patničkog naroda što On čini sa nevjernim i neposlušnim ljudima Njegovom nauku. Čini mi se da moj hrvatski narod nije baš slušao Gospodinovu volju nešto naročito posebno i marno. Ne samo sada ili jučer, nego kroz svoju povijest, ako možemo tako nešto nazvati njegovom poviješću, jer je pitanje koliko današnji Hrvati imaju veze na primjer sa kraljem tamo nekim iz davnih vremena, osim možda imena hrvatskog koje u nekom kontekstu povezuje nekog suverena i njegove kmetova sa današnjim kapitalistom na vlasti i potlačeni narodom. Zadržimo se ipak na nekom liniji od dva posljednja stoljeća. Vatikan da proširi svoju vlast i utjecaj početkom dvadesetog vijeka ili potkraj devetnaestog stoljeća uveo politiku kroz svoj kler da prikazuju Hrvate kao katolike, te se upravo tada skovala odrednica velikog Hrvata koji je Hrvat-katolik, te u stvari da su svi Hrvati katolici i obratno koji žive na ovom prostoru. Imamo zadatak kao papinska država braniti sve ono što katoličko, a time i hrvatsko. Nije čudno da su otac Domovine A.Starčević i S. Radić veliki čovjek iz naroda, bili anitklerikalci i kontravatikanaši, jer su iz svog kuta gledanja uvidjeli pogubni utjecaj Vatikana na hrvatsko nacionalno biće. Da li mi kao kršćani moramo ginuti za interese Vatikana na ovim našim prostorima? Dal' mi moraju muslimani, pravoslavci i Židovi biti neprijatelji, stoga, jer se interesi Vatikana i ljutih nacionalista kose sa ovim nabrojanima? Imalo li mi i ja slobodu volju, te savjest da odlučimo kako ćemo i kada reagirati na novonastale okolnosti u našem ovozemaljskom hodu? Moralo li svi misliti i djelovati kao jedan, kao neko stado ovaca, jer je tako odlučio naš poglavica, te nas šalje u rat kontra drugog plemena samo zato što je on rekao da su oni naši neprijatelji? Ta, za slobodu savjesti imali smo tridesetogodišnji koji je odnio dosta života ondašnjih Europljana. Za zablude rasne ideologije imali smo poraz Hitlera i njegovih saveznika, a za otkrivanje laži besklasnog društva zaslužna je dobivena tržišna utakmica kapitalističko imperijalizma potpomognuta sa slavenskim Papom.

Vjernik koji misli svojim srcem i glavom, jednostavno ne želi potpasti pod utjecaj bilo koga, te se ne da natkrili ni od jednog ljudskoga obzira, nego samo vjeruje u Gospodinovu riječ objavljenu u svetim knjigama. Stoga on može biti član na bilo koji način neke narodne ili državne zajednice, al' ipak da se personalizira u toj mjeri da odluke i muke te grupe ne utječu na njega, jer on više sluša Gospodina, nego velečasnog il' hadezovca ili pak Sabor-hrvatski parlament. Hrvatski narod nije bio poslušan Gospodinov riječi. On je(-mislim na narod) otvarao koncentracijske logore za „nepoćudne i nepodobne“, nemilice ubijao, klao, silovao i varao sve što nije po volji njegovom ljutom nacionalizmu. Varao i krao je vlastiti narod sam od sebe, te laž njegovih vlastodržaca ipak nije zavela sve. Neki su se i uspjeli othrvati utjecaju, ne lažnog, nego bilo kakvog domoljublja, te nisu htjeli sudjelovati u sveopćem ludilu mržnje prema bilo kome.

Narodne nesreće koje se događaju ovom našem narodu ne moraju nikoga čuditi i nisu bez vraga snašle te iste ljude koji su godinama živjeli svoje malene živote kao da Gospodina nema ili da ne postoji. Najsvježije je ovo sa švicarskim frankom gdje su ljudi se polakomili za jeftinim tečajem i niskom kamatom, te su htjeli živjeti kao oni na Zapadu, tamo gdje nekoliko puta veći standard. Međutim, vremena se mijenjaju i ono što vrijedi sada, ne znači da će biti na snazi nakon nekog vremena. Ljudi jako vole živjeti u dobrim vremenima kada im lagodno ide i olako zaboravljaju što je bilo prije. Al' povijest ubrzo postaje povijest, te sadašnje stanje demantira ili potvrđuje loše odluke ili lakovjernost onih koji su donosili odluke u nedaleko prošlosti, pouzdavajući se u bankarsko poštenje ili misleći da će ih povlaštena vladajuća kasta zaštititi.

Ljudi nikako da nauče i uvijek vole prije oplesti po drugima, nego po sebi što je neusporedivo teže, ali je jedino pravo i istinito. Zato i može onaj Vilbor racionalist, koji trči ispod trake sa natpisom:“Stop policija“ i fotografirati zakonite, legalne i moralne deložacije, valjda da mu ostanu za uspomenu il' ako ništa drugo, onda barem za fejs, dobivati oko 15 posto glasova onih duša koji su izišli na izbore. Crkva je dobro preko svojih klerikalaca, hrastaša pozvala ljude da nadgledaju izbore i bez obzira na medijsku blokadu desnih stavova javilo im se oko 800-900 promatrača koji su bili protuteža gongovcima koji su na valovima rušenja Tuđmana se izborili za svoj položaj. U tijesnoj završnici ipak je NATO-barbika dobila izbore.

Prva gesta koja je bila odaslana sa strane pobjednika je bilo raspirivanje nacionalne mržnje. Naime, predsjednica je rekla da su svi ovi koji žive u Hrvatskoj politički Hrvati, te da oni eto nisu Srbi, Bošnjaci, Židovi, Romi, nego oni su Hrvati, barem u političkom smislu. Ah, što su Hrvati bili u bivšoj zajednici, politički Jugoslaveni ili nacionalno svjesni Hrvati. Da, su bili Jugoslaveni, kao što su i bili mnogi, ne bi onda Hrvati se prihvatili se oružja i išli rušiti tu državu i JNA. Zašto Hrvati nisu bili politički Jugoslaveni? Zato što im je bilo dobro u toj državi ili je neki drugi razlog posrijedi? Jel' se bile dozvoljavane nacionalne slobode i nije bilo partijskog ili nacionalnog ključa kod dolaska na rukovodeće pozicije? Što danas imamo? Imamo Hrvatsku, al' stranački/partijski ključ je ostao, te osim onog nacionalnog ključa imamo nacionalistički i klerikalistički, bez kojeg nema zapošljavanja na rukovodeća mjesta kao prvi uvjet, a umjesto toga da trebaš biti ne znam Srbin, eto moraš biti zemljačkog-rodijačkog podrijatela da lakše dođeš do posla ili do neke ključne pozicije.

Eh, sada dolazimo do pogubnosti onog što je ona, KGK, izjavila i rekla. Prvo smo u tzv. Domovinskom ratu se borili za to da Srbi ne budu konstitutivni narod zajedno sa Hrvatima. Borili smo se zato, da ga svedemo na nacionalnu manjinu, da ne imali srpsku povlaštenu kastu, nego našu hrvatsku, domaću, nacionalističku povlaštenu kastu. Veliki napredak je ostvaren za malog, običnog, ordinarnog čovjeka koji je izborio za to da ga ne potkrada i vara drugi, nego da to radi njegov domaći čovjek koji je kao i on nekada bio, dio malog većinskog kmetskog naroda. Veliko korak za hrvatstvo, mali za kršćanstvo. Izdaja božjeg nauma za svakog čovjeka, jer je On došao u našu povijesti i svemir da spasi svakog od nas, a ne samo nekoga, a mi kao većinski narod koji je svoj na svome ne želi to dati i drugima, svojim susjedima kraja svojega plota. Možemo se ovdje govoriti da je tako i na Zapadu, gdje je postoji samo jedan politički narod unutar neke republike, kao na primjer Francuska, al' ovdje još vladaju nacionalizmi u dušama ljudi, te neki naši „demokrati“ to ne rade zato da bi bili nositelji demokracije, nego zato što jednostavne mrze druge, a u ovom slučaju Srbe. Ne govorim sada o njihovoj, srpskoj strani, nego ovoj našoj hrvatskoj, katoličkoj koja nije nikako da iscrpi i preda se jednostavno božjoj riječi, te se potrudi ostvariti sve potencijalne da postane što više katolička, kršćanska i humana. Nasuprot, toga mi još više kao narod želimo mrziti ne samo druge, nego se i međusobno mrzimo. Nikako da ovaj narod nauči. Stoga i ne želim biti dio ovog nacionalističkog ludila i mrziti ikoga. Mada, eto bio zato i izdajnik, naravno, ne želim biti ni internacionalni anacionalist, nego samo dio Njegov riječi. Nije lako, al' možda netko shvati ovo o čemu pišem.


Post je objavljen 28.01.2015. u 13:25 sati.