Sreća. Kako samo lako iščezne.
Kada opet naiđem na nju, bit će to na nekom čudnom mjestu među čudnim ljudima, jer jedino tamo moja duša obitava.
A onda ću je zaskočiti kada nitko ne bude gledao. Zaskočiti i ljubomorno čuvati.
I onda će me biti strah da je ne zagubim, jer znam, ona ne pripada mi.
Kada je zagubim, primoran sam na novo traganje.
I tako u nedogled.
Njeno iščeznuće prečesto je. I tražim ju na ulici, autobusnom peronu, zračnoj luci…u krevetu.

Sanjao sam Pariz…Pariz poslije kiše.
Ja i draga hodamo na kraju dana lica osvijetljenih romantičnim uličnim svjetiljkama.
Držimo se za ruke prstima čvrsto isprepletenim.
Kako hodamo dalje, ulična svjetla se gase. Nadjačava ih plamen gorućih zgrada i automobila.
Ovo je planeta majmuna.

Posao. Rad. Aktivnost. Smisao.
Svrha posla je smisaona radna aktivnost.
Materijalistički nastrojeni androidi iz dana u dan ponavljaju mi pravila igre.
Pokušavam nešto upamtiti, ali ne ide.

Udaljen sam četiri godine od odiseje u svemiru.
Ne osjećam ništa.
Samo, nostalgično tragam za kontemplacijom.

Strokewski??
Reci stvoritelju.
Šta misliš, je li majmun ikada kročio na Mjesec? Naime, gledao sam Fox-ov dokumentarac koji opovrgava sva dosadašnja uvjerenja da je majmunova noga ikada kročila na površinu Zemljina satelita.
Najviše su me se dojmile tri činjenice.
Koje stvoritelju??
Prvo : dok su astronauti hodali po mjesečevoj površini, iza njih se na snimci jasno vidjelo golemo tamno prostranstvo na kojem nije bilo niti jedne jedine zvijezde.
Čudno, zar ne?
Drugo : dok su astronauti postavljali zastavu tamo gore, jasno se vidjelo da ona vijori. A na Mjesecu nema atmosfere.
Treće : prizemljena letjelica na površini Mjeseca, pokraj koje su se kretali astronauti na snimci, ne odaje nam nikakve tragove kratera ispod i oko same letjelice kojeg bi napravio jedan tako snažan pogonski motor.

Stvoritelju??
Reci Strokewski.
Najbolje bi ti bilo da zaboraviš sva ta nagađanja.
Zašto??
Ma…sve su ti to majmunska posla.