Sreća. Kako samo lako iščezne.
Kada opet naiđem na nju, bit će to na nekom čudnom mjestu među čudnim ljudima, jer jedino tamo moja duša obitava.
A onda ću je zaskočiti kada nitko ne bude gledao. Zaskočiti i ljubomorno čuvati.
I onda će me biti strah da je ne zagubim, jer znam, ona ne pripada mi.
Kada je zagubim, primoran sam na novo traganje.
I tako u nedogled.
Njeno iščeznuće prečesto je. I tražim ju na ulici, autobusnom peronu, zračnoj luci…u krevetu.
Sanjao sam Pariz…Pariz poslije kiše.
Ja i draga hodamo na kraju dana lica osvijetljenih romantičnim uličnim svjetiljkama.
Držimo se za ruke prstima čvrsto isprepletenim.
Kako hodamo dalje, ulična svjetla se gase. Nadjačava ih plamen gorućih zgrada i automobila.
Ovo je planeta majmuna.
Posao. Rad. Aktivnost. Smisao.
Svrha posla je smisaona radna aktivnost.
Materijalistički nastrojeni androidi iz dana u dan ponavljaju mi pravila igre.
Pokušavam nešto upamtiti, ali ne ide.
Udaljen sam četiri godine od odiseje u svemiru.
Ne osjećam ništa.
Samo, nostalgično tragam za kontemplacijom.
Strokewski??
Reci stvoritelju.
Šta misliš, je li majmun ikada kročio na Mjesec? Naime, gledao sam Fox-ov dokumentarac koji opovrgava sva dosadašnja uvjerenja da je majmunova noga ikada kročila na površinu Zemljina satelita.
Najviše su me se dojmile tri činjenice.
Koje stvoritelju??
Prvo : dok su astronauti hodali po mjesečevoj površini, iza njih se na snimci jasno vidjelo golemo tamno prostranstvo na kojem nije bilo niti jedne jedine zvijezde.
Čudno, zar ne?
Drugo : dok su astronauti postavljali zastavu tamo gore, jasno se vidjelo da ona vijori. A na Mjesecu nema atmosfere.
Treće : prizemljena letjelica na površini Mjeseca, pokraj koje su se kretali astronauti na snimci, ne odaje nam nikakve tragove kratera ispod i oko same letjelice kojeg bi napravio jedan tako snažan pogonski motor.
Stvoritelju??
Reci Strokewski.
Najbolje bi ti bilo da zaboraviš sva ta nagađanja.
Zašto??
Ma…sve su ti to majmunska posla.
Post je objavljen 14.11.2005. u 08:08 sati.