Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.06.2020., utorak
Put pod kotače
Zbog pandemije korone nismo baš dugo putovali,
puna 3,5 mjeseca. Moje patikice su se predugo odmarale
Uželjeli smo se jedni drugih. Izlet u polunepoznato vode
Keti i Ivan, vozi Dragan. Preduzete su sve mjere zaštite.
Izlet je posvećen stvaralaštvu ruskog arhitete Vasilija Androsova,
(1873-1934), ruskog emigranta u vrijeme boljševizma, koji je
projektirao preko 250 veoma različitih sakralnih i drugih objekata
u toku 20 godina svog života u Srbiji. Ostavio je svoj pečat u
Beogradu i širom Srbije.
Vozimo se autoputem do Ćićevca, gdje skrećemo u Tromoravlje.
Prelazimo Veliku Moravu i prolazimo Varvarin.
Ulazimo u mjesto Bačina, u čijem centru je velika i lijepa crkva
Preobraženja Gospodnjeg, koju je projektirao Vasilij Androsov.
Poseban je zvonik sa triforom, tri otvora, i konhe koje su pevnice.
Veći deo freski je radio ruski baron Nikolaj Majendorf, kao i
slike na ikonostasu, dok je duborez ikonostasa sa Ohrida.
Tu smo se sjetili izletnika koji su preminuli od prošle godine.
Grupa se uslikala za uspomenu, sa maskama kao
modnim hitom 2020.godine, pa nastavljamo put.
Nakon 3,5 mjeseca izolacije i nekretanja, odvažili smo se na
prvi izlet, uz pridržavanje mjera zaštite. Jako nam je nedostajala
naša pozitivna družina. U nekoliko nastavaka ispričat ću vam
što smo uspjeli vidjeti u jednom danu.
S godinama je kao s tržnicom. Kad ujutro izađeš u nabavku, ti si
svjež i odmoran, a na tržnici bogatstvo izbora, svega po volji, samo
gledaj šta bi uzeo. A popodne, ti si umoran, a na pijaci samo ostaci,
ono što drugi nisu izabrali. Ni ti nisi ono što si nekad bio. A kvalitet
ponude na tržnici slab. Pa gledaj, odgovara li ti ili ne. Nešto moraš
jesti. Uzimaš i slabiji kvalitet. Vraćaš se kući nezadovoljan. Eh,
kako je to bilo u moje vrijeme, kažeš. Ni ti nisi kao u to tvoje vrijeme.
Tržnica još manje…
Vrijeme prolazi. Ne pita nikoga za dozvolu. Mijenja ljude, mijenja
okolinu. I na kraju ostavi samo sjećanja na sve što smo prošli,
doživjeli. Neke nježne otiske ili grube ožiljke u duši. Mnogo čega
bismo se rado oslobodili, zaboravili, prebrisali gumicom
kao da nikada nije postojalo. Ne ide. Onda bar da iz toga izvučemo
pouku, pa se sjetimo ponekog dobrog dijela priče. Nije sve bilo crno.
A sa lijepim uspomenama koje nisu dobile neograničen vijek trajanja,
nego ih je život prekinuo kad je on planirao, šta s njima? Rastegnuti
ih na ostatak života kao podsjetnik da smo živjeli. Da ne zaboravimo
nikada.
A kao da bismo mogli zaboraviti?
I nakon korone treba se vraćati polako u normalan život.
Vratiti snagu što prirodnijim sredstvima (sve što je proizvela
pčela, voće puno C vitamina, prirodni flavonoidi). A onda se
uz oprez vratiti normalnim aktivnostima. Od čega početi?
Lastavica mora letjeti, makar do grada.
A tamo je Gelateria
Najbolji sladoled i divna torta, zajedno idu još bolje.
Uz takvu podlogu pravimo planove za nove izlete. Bit će
ograničenja, naravno, ali nadam se da uskoro krećemo.
Na autobuskoj stanici pita jedna plavuša prijateljicu
koju dugo nije vidjela:
-Jesi li se ti udala?
-Nisam.
-Pa šta čekaš?
-Autobus.
Otišla plavuša u policijsku stanicu zajedno s bratom
policajcem radi upisa na policijsku akademiju. Uđe ona
kod inspektora, a ovaj joj postavi pitanje da provjeri
njeno opće obrazovanje:
"Šta je to algoritam?"
Plavuša odgovori spremno: "Alga koja je uhvatila ritam."
Odgovor pomalo zbuni inspektora, koji se na koncu ipak
pribere i upita je: "Tko je bio Gavrilo Princip?"
Plavuša se zamisli, pa pita:"A da to nije bio čovjek koji je ubio
posljednjeg kineskog cara Johna F. Kennedya?"
Inspektor duboko uzdahne i ipak se odluči da postavi
zadnje pitanje: "Recite mi, tko je ubio Isusa Krista?"
Plavuša razmišlja i razmišlja, pa skrušeno odgovori:
"Ne znam."
"Dobro", reče inspektor. "Onda otiđite i javite mi kada
nađete odgovor."
Izlazi plavuša sva sretna iz kancelarije, a brat je upita:
"Kako je bilo?"
"Sjajno, šef mi je već dao prvi slučaj ubojstva!"
Pita muž ženu:- Gdje si bila?
-U salonu ljepote.
-Šta, opet ne radi?
Grupa udatih žena je bila na seminaru sa temom:
"Koliko ima ljubavi u vašem braku?"Pitali su ih:
-Koliko vas voli svoje muževe?
Sve su podigle ruke.
-Kada ste posljednji put rekli mužu da ga volite?
Neke su odgovorile danas, neke prije par dana, a neke su rekle
da se ne sjećaju. Onda su im rekli da svojim muževima pošalju
sljedeći SMS:"Volim te, dušo".
I da sačekaju odgovore... A evo nekih odgovora
muževa:
1. Tko je to?
2. Ooo, majko moje djece, da li si bolesna?
3.I ja tebe (bio je samo jedan!)
4. Šta je sad? Opet si slupala auto?
5. Ne razumijem? Šta to znači?
6. Šta si sad uradila!? Ovog puta ti ne opraštam!
7. !!!???
8. Ne glumi ludilo, samo mi reci koliko ti treba?
9. Da li sanjam?
10. Ako mi ne kažeš za koga je ova poruka, netko će biti mrtav!?
11. Lijepo sam te zamolio da više ne piješ. Ako nastaviš,
definitivno te ostavljam.
Japanac narkoman zove se: ŠTASIMOTO...a koji umre od droge,
zove se: ŠTOSIMOTOMOTOSI...
Sredovječni gospodin sjedi u vlaku i u naručju drži dva
novorođenčeta. Putnici se dive djeci, a jedna žena upita:
-Jesu li to vaša djeca, gospodine?
-Nisu. Ja sam trgovački putnik firme koja proizvodi sredstva
za kontracepciju, a ovo su reklamacije.
Saznao Lala da ga je Sosa prevarila.
-Ta dobro, Soso, zar ti ja nisam dovoljno dobar? Sve sam
ti ugađo!
-Ama, Lalo, desilo se sasvim slučajno
-Ta kako slučajno?
-Bio mrak i ja legla da spavam. On ušo polako u kuću, isto
kao ti. Ušo i u sobu, ama, isto kao ti. Lego pored mene, ama
baš kao ti. I ondak me sredio isto kao ti. E, tek kad je krenuo
još jednom, tek onda sam shvatila da to nisi ti.
Ispod manastira Sv. Naum u prelijepom jezeru rađa se moćna
rijeka Crni Drim iz stotina malih izvora.
Ukrcavamo se u čamce na vesla. Ovo je nacionalni park i
motori su zabranjeni, i buka i zagađenje.
Ovaj čamac vas ne bi daleko odvezao...
Bistrina vode (temperature 10 stepeni) već je legendarna.
Cvjetaju zelene alge, a nije još došlo vreme ljubičastih, koje
oboje dno nevjerojatnom bojom.
Pijesak vri, stotine malih pješčanih "vulkana" stvaraju moćnu rijeku.
Kad se sastave svi izvori, nastaje bistro jezero, naizgled mirno.
Onda se ispod mosta svom silinom Crni Drim obruši u
Ohridsko jezero.
Proći će kroz jezero, hladeći ga, i isteći u Strugi, da nastavi svoj put.
U etno restoranu na ostrvu usred jezera prave se najljepše
svadbe. I moj sin se tu oženio Makedonkom, pa je svaka
posjeta ovom mjestu posebno emotivna.
Na otoku usred izvora imat ćemo ručak u makedonskom stilu
Naravno, uz dobro vino... Živjeli!
Moćni Crni Drim nastavlja put kroz cijelo Ohridsko jezero i
napušta ga u Strugi,14 km od Ohrida. U njoj rijeka Crni Drim
pozdravlja Ohridsko jezero, istječe iz njega i hita u Albaniju
prema sastanku s Belim Drimom.
Ohridsko jezero u jugozapadnom dijelu Republike Makedonije
i istočnom dijelu Albanije pokriva površinu od 358,2 km2.
Najveća širina iznosi 14,8 km, a dužina jezera je 30,8 km,
dubina dostiže do 289 m.
Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 695 metara. Antički
naziv Ohrida je Lihnid, dok se jezero zvalo Lihnidsko jezero.
Ohridsko jezero je najstarije tektonsko jezero u svijetu. Odlikuje se
jedinstvenim ekosistemom, bogatim endemskim i rijetkim biljnim i
životinjskim vrstama. Posebnost jezera nastala je usled geografske
izolacije i velike geološke starosti."
Obale Ohridskog jezera su bile naseljene od praistorijskog vremena.
Najstarije arheološke naseobine datiraju iz neolitskog perioda, oko 6000
godina p. n. e. Samo na makedonskom dijelu sliva je otkriveno više od
170 arheoloških mjesta."
Svi vole vidjeti Zaliv kostiju sa muzejom vode i naseljem sojenica.
Zahvaljujući ovakvim osobenostima 1980. godine Ohridsko
jezero i grad Ohrid su proglašeni za Svetsku baštinu, pod
zaštitom UNESCO.
Preko Ohridskog jezera plove bezbrojni brodovi. Jedan od većih,
"Aleksandrija" ponijet će izletnike na krstarenje jezerom.
Oni koji ovdje nisu bili, okupili su se oko mene da im
objašnjavam što vide na obali.
Nekadašnja Titova vila "Biljana" sa lijepom plažom.
Kamene plaže, pješčane plaže, birajte... svega na Ohridu ima.
Hoteli "Metropol " i "Belvi" u kojima sam imala nekoliko
balkanskih kongresa.
Ribarsko selo Peštani
Hotel "Desaret" iz kojeg se gledaju najljepši zalasci sunca ikada...
Ribarsko selo Trpejca, gdje možete dobiti odličnu ribu.
Bližimo se Sv. Naumu i izvorima Crnog Drima
Ako zamišljate raj na Zemlji, dođite na izvore Crnog Drima,
ispod manastira Sv. Naum na Ohridu.
Tu Lihnida kajče veslaše... uživajte malo u ovim čeznutljivim
tonovima...
Prvi talas infekcije SARS-Cov-2 virusom bio je gadan i odnio je
dosta života onih koji su bili na udaru. Onda je snaga virusa slabila,
ali je još daleko od zanemarljive. Pustili su nas iz izolacije, krenuli
smo u ograničeni život, što znači, s maskom i rukavicama u javni
prijevoz i u sve zatvorene prostore. Krenula i ja. Sumnjivo mi je
jedno okupljanje u zatvorenom prostoru 22.5. Nakon sedam dana
(inkubacija je tu negdje) počinje prvo povišena temperatura, pa se
sutradan nastavlja groznica, slabost i neki čudan nadražajni kašalj.
Liječnik sam, propisujem sebi krevet i četvrtog dana Sumamed
(azitromicin). Od petog dana obično kreću komplikacije, a dotle je
obično i PCR test pozitivan, ako se uradi. Groznice se nastavljaju,
danju temperatura do 38,5, noću sigurno i do 40, što je odbrambena
reakcija, organizam kuha virus i sam se liječi. Nastavljam samoizolaciju
i samoliječenje na osnovu saznanja koja smatram medicinski tačnima.
Osmog dana radim sebi nalaze, koji pokazuju izraženu upalu plus
pozitivna SARS-CoV-2 IgM antitijela, dok su IgG antitijela negativna,
što dokazuje da je u toku svježa infekcija kovidom, a nema stare
infekcije. Rendgen pluća je čist. Laboratorija mi iste večeri javlja
nalaz antitijela i u kovid ambulanti desetog dana bolesti rade mi
fizikalni pregled i PCR test (Real Time PCR test-SARS-COV-2).
E, tu počinje zavrzlama. Bris uredno stiže u referentnu laboratoriju,
ali ona ne izdaje nalaz sljedećih osam dana! Sprovodim istragu gdje
je zapelo i nalazim tko je kriv. Zašto, neću nikad saznati, jer mi to
neće priznati. Od 12.dana bolesti sasvim sam dobro i samo čekam
nalaz brisa zbog drugih, ne zbog sebe. Teoretski bris ne bi smio
biti pozitivan tog dana kad je uzet. I nije. Negativan je. Priča je završena,
na osobnom kućnom liječenju preležala sam ovo čudo, imam
imunitet do ne znam kada, a drugima nisam opasna. I naučila sam
ponešto, tko je znao da sam bolesna, pa brinuo, donosio na vrata
što je potrebno, a tko se nije ni sjetio. Nije svako zlo za zlo…
budemo poslije pametniji.
Jedan advokat ulazi u avion i smještaju ga na sjedište pored Muje.
Odmjerava on Muju, misli sebi, gle, priprosta seljačina, hajde da
se malo zabavim i ubijem vrijeme. Pita on Muju:
– Hajde da malo ubijemo vrijeme, pa da igramo neku igru?
Mujo:– Ma, umoran sam…
Advokat ga nagovara:– Ajde ovako: Ja tebe pitam nešto, ako ne znaš,
ti platiš meni 5 eura, a ako ja ne znam ,ja platim tebi 500 eura!
Mujo ga zbunjeno pogleda i ispali kao iz topa:– Ajde!
Pita advokat:– Kolika je udaljenost od Zemlje do Mjeseca?
Mujo odmah izvadi 5 eura:– Ne znam.
Advokat se nasmija:– Hajde sad pitaj ti mene!
Mujo se malo zamisli:– Šta ide uzbrdo s tri noge, a nizbrdo sa četiri?
Advokat misli… Otvara laptop, pa po Googlu, pa nazove par frendova…
Niko ne zna. Prošlo sat vremena, ništa nije našao pa izvadi novčanicu
od 500 eura i daje Muji. Mujo uzme pare i nastavi spavati.
Advokatu đavo ne da mira, razmišlja i dalje.
Napokon ne može više izdržati pa probudi Muju:
– Pa dobro, šta to ide uzbrdo s tri noge, a nizbrdo sa četiri?
Mujo mu da 5 eura i kaže:– Ne znam!
Neispavan Crnogorac otišao kod doktora i žali se
- Doktore umoran sam i kronično neispavan
Doktor:- A koliko dnevno spavate?
- Oko pet sati
- Pa zato ste i umorni...morate da spavate više od pet sati dnevno!
- E ne mogu više doktore, jer po noći spavam osam sati!
Zove gost panično recepciju
-Moja žena hoće da skoči kroz prozor!
-Ne brinite, sad ćemo zvati vatrogasce i policiju.
-Šta će mi oni?? Dajte majstora, prozor ne može da se otvori...
- Doktore, užasno me boli lijeva noga - kaže Mujo liječniku.
- To vam je od starosti - kaže mu on.
- Ali desna je isto godište, pa me ne boli - odgovara Mujo.
U busu, muškarac pita prelijepu damu da li može sjesti
do nje...
-Da naravno, kaže ona...
-Lijep parfem.. koji je to? Želim da ga poklonim mojoj ženi!
-Nemojte joj ga poklanjati... .neki idiot će naći u njemu
razlog da razgovara sa njom!
Danas ćemo u Istanbul, u čast rođendana nema garancije.
Što treba vidjeti u Istanbulu? Ovaj fascinantni grad na dva
kontinenta ima oko 20 milina stanovnika. Stari dio grada je
omeđen tvrđavom s Beogradskom kapijom i Beogradskom
šumom kao izletištem.
Obavezno se obilazak počinje od takozvanog Hipodroma
A onda nastavlja u Plavu džamiju ili Sultanahmet džamiju.
Mora izuvanje i marame...
Nastavlja se u Aja Sofiju, božanstvenu pravoslavnu bizantsku
crkvu, pa džamiju pa muzej pa... tko zna
Dalje se došeta u carsku palatu Topkapi, gdje se čuvaju
moći proroka Muhameda
Odatle je najljepši poged s vidikovca na Zlatni rog lijevo,
Bosfor pravo i Mramorno more desno.
Ništa niste uradili ako niste posjetili Misiri čarši (egipatska
tržnica, tržnica začina)
a zatim pokriveni bazar, Kapali čarši
i ako niste probali kod Koske najbolji ratluk na svijetu i
najbolje baklavice
Kad pređete most preko Zlatnog roga, stižete u noviji europski
dio Istanbula
Ako siđete na Bosfor, obiđite posljednju palatu sultana,
Dolmabahče, svu u bohemia kristalu
Prelijepa je njena kapija ka Bosforu
i u njoj harem, nimalo ekskluzivan
kao u filmovima
Obavezan je odlazak na vrhunski trbušni ples, predlažem
Kervansaray
Pređite jedan od dva mosta preko Bosfora, kojim 3 miliona ljudi
pređe svakog dana iz Azije u Europu da radi i vraća se u Aziju.
Sa Čamlidže bacite azijski pogled na Europu
Ako bude moguće krstarenje Mramornim morem, obavezno
kupite đevrek za galebove. Ritual je njihovo hranjenje s broda.
Čak smo imali svečanu pratnju žandarmerije, da bismo se
lakše kretali gradom. Sredio ju je naš prijatelj tamo :)
Targu Jiu (110 000 stanovnika) je upravni centar
okruga Gorj (Gorž). Poznat je kao rodni grad modernističkog
kipa Konstantina Brankuzi-ja. Svuda po gradu su njegova
djela, pa se može reći da je Targu Jiu grad Brankuzi-ja kao
što je Barcelona grad Gaudija.
U parku gledamo posljednje djelo Konstantina Brankuzi-ja iz
1937, „Beskonačni stup“, dio UNESCO baštine, od fontalumita
(kombinacija metala i betona). Zahvalnost je herojima iz Prvog
svjetskog rata koji se nisu vratili.
Konstantin Brankuzi (Konstantin Brankuši, rum. Constantin
Brâncuşi; Hobica,19. 2. 1876 – Pariz 16. 3.1957) je bio rumunjski
kipar koji je radio i stvarao u Francuskoj i Rumunjskoj. Jedan je od
najutjecajnijih kipara s početka XX stoljeća. Smatra se da je u
tradiciji modernizma razvio skulpturalnu apstrakciju i otvorio put za
nadrealizam i minimalizam 60-ih godina. Negova djela se nalaze
u muzejima širom svijeta, počev od Francuske, SAD, Rumunjske
i Austrije. Mnoštvo spomenika u gradu Targu Jiu, poznatih kao
„Put heroja”, stavljeno je na popis svjetske baštine u Europi.
Ulazimo u lijepi park sa Park sa delima kipa konstantina Brankušija,
kroz Kapiju poljubaca, sa znakom jedinstva muža i žene
(opraštanje na odlasku u rat).
U parku je Stol tišine, kao posljednji porodični ručak prije
odlaska u rat, sa 12 stolica, kao 12 apostola.
.
Obilazimo divan park pored rijeke Jiu sa djelima kipara.
Preko mosta prešli smo u otočki park, „Parc insulita“.
Nakon Herkulove banje, prelijepim planinskim predjelima
vozili smo se prema manastiru Tismana.
Ponegdje smo viđali rode
Bližimo se kompleksu manastira Tismana.
Na ulazu u manastir je Muzej nacionalne banke, "Muzeul Tezaurul
BNR“, muzej bogatstva i zlata rumunjske države. Tu su čuvane
rumunske dragocjenosti tokom II sv. rata. Rumunjska ima mnogo
rudnika zlata. Manastir je odabran da bude riznica, jer je obnavljan
nakon požara, što je maskiralo prebacivanje zlata pod tajnom
šifrom „Neptun“. Kamionima su prevezene 192 tone zlata.
Ulazimo u vlažnu podzemnu pećinu. Sada se u muzeju nalaze
makete, a originali su na sigurnom.
Slikamo sanduke sa zlatnim polugama.
Slikamo se sa čuvaricom blaga.
Obilazimo pravoslavni ženski manastir Tismana iz 14. stoljeća, jedan od
najljepših i najstarijih manastira u Rumunjskoj. Posvećen je Bogorodici.
Gradio ga je monah Nikodim, ali isprva nije dekorirao unutrašnje zidove
crkve, već ih je obojio oker bojom sa cvjetnim i geometrijskim motivima.
Prva višebojna freska je naslikana u 16. stoljeću, 1564 godine.
Sadašnje freske ostavljaju nas bez daha.
Upućujemo se kroz nacionalni park, kanjonom rijeke Jiu (Žiju)
ka manastiru Lainici
Manastir je osnovao monah Nikodim u 14 veku. Ime manastira
vjerojatno potječe od stare grčke riječi „lainos“ u smislu:
kameni, pa se može prevesti kao prolaz kroz stjenovite planine.
Drobeta-Turnu Severin se nalazi naspram gradu Kladovo u Srbiji,
u dijelu poznatom kao Oltenija, na obali Dunava na njegovom izlasku
iz Đerdapa. Grad su stari Rimljani izvorno zvali Drobetae. Svoje ime
Turnu Severin, odnosno Severov toranj, grad je dobio po tornju koji
je bio sagrađen na brežuljku okruženom dubokim jarkom, u spomen
pobjede rimskog cara Aleksandra Severa.
Svoj strateški i privredni značaj ovaj grad dobija tek posle izgradnje
srpsko-rumunjske hidrocentrale Đerdap 1972. godine. Kao posljedica
toga, Drobeta Turnu Severin je postao energetsko središte Rumunjske.
Tamo je Turnu Severin
Razgledanje kulturno-povijesnih znamenitosti grada:
Rimski kamp
Rimske terme
Srednjovjekovna tvrđava
Park Tudor Vladimiresku
Spomenik Decebalu
Palača Teodor Kostesku
Vrijeme je za okrijepu.
Nakon Turnu Severina stižemo u Banju Herkulani.
Banja Herkulani (Băile Herculane) ili Herkulova banja je smještena
u dolini Crne rijeke (Cernei, Černe), između planina Mehedinci na
istoku i Černa na zapadu, na nadmorskoj visini od 168 m.
Po legendi, tu je Herkul obnavljao snagu prije borbe s Hidrom.
Jedna je od najstarijih banja na svijetu. Osnovali su je Rimljani,
tokom svojih osvajačkih pohoda na dačke teritorije, pa se tu
liječio Marko Aurelije 153.godine. Po ljekovitim svojstvima svojih
19 termomineralnih izvora bila je poznata u čitavom Rimskom
carstvu, a kasnije je bila omiljeno banjsko mjesto carice Sisi-
Elizabete, supruge cara Franje Josipa. Nema krunisane glave
koja tu nije boravila.
Danas se koristi 19 prirodnih izvora tople ljekovite vode,
raspoređenih dolinom rijeke Čarne, u dužini od 4 km.
Banja ima veliku koncentraciju negativnih jona, pa se dobija
osjećaj boravka na 2000 m i dobro djelovanje na nervni sustav.
Banja je prelijepa i odlučili smo napraviti novi izlet sa dužim
boravkom u njoj. Vide se počeci obnove, kupili su je Nijemci.
Hotel „Decebal“ u kojem je odsjedao car Franjo Josip I.
Šetnja duž rijeke Čarne...
Baia Diana-izvori, rimske terme.
Imamo odličan smještaj u lijepom hotelu „Afrodita".
Još smo na sjeveru Rumunjske. Gdje nas danas vodi put?
Napuštamo Baia Mare. U daljini vide se vrhovi Karpata u
oblacima.
Prolazimo prelijepim krajolicima.
Nakon 2,5 sata vožnje stižemo u mjesto Viseu de Sus.
Vikendom vlak polazi u 9 h i mi stižemo u minut do 9! No srećom, zbog
velike gužve ubacili su dva polaska, pa polazimo vanredno u 10.
Tu je stanica jedinstvenog vlaka, Mocanita (čita se mokanica).
Radi se o posljednjim parnim lokomotivama u Europi, koje su
u funkciji, vuku vagonekoji prevoze drvo, a vikendom turiste.
The Carpatian Forest Steam Train, pruga uskog kolosijeka je
izgrađena 1932. Njome saobraća kompozicija koju vuče parna
lokomotiva. Od prvobitnih 46 kmpruge danas se u turističke
svrhe koristi 21 km sa visinskom razlikom od 536 m.
Duga i neudobna vožnja sa čestim pauzama pored nabujale i brze rijeke Vaser.
Mladi kondukter provjerava karte
Ova stabla čekaju prijevoz
Na odmorištu je organizirano posluženje, a naša predstavnica je naučila
i rumunjske igre.
Nazad ide nešto brže. Prava vožnja u jednom smjeru je
nešto kraća od dva sata, a od polaska do povratka trebalo
nam je šest sati.
Pauza za kavu i odličan sladoled od dinje u hotelu
“Gabriela” na izlazu iz Viseu de Sus.
Počinje kiša. Prolazimo selo gdje na mostu prestaje Maramureš
i počinje Transilvanija. Lijepi planinski predjeli. Idemo ka Kluj
Napoca, centru Transilvanije.
Jedva se vide smjerokazi od kiše
Konačno, Kluj Napoca, popularnije Kluž i zasluženi odmor u "Royal Classic",
hotelu koji mogu preporučiti
Za kraj puta, obilazimo centar prelijepog grada Kluj Napoca,
kraće Kluj (Kluž), koji je prijestolnica Transilvanije, jedne od
većih oblasti Rumunjske.
Episkopska pravoslavna crkva, koju zovu Mitropolija, zidana
1930-1939. Puna je vjernika. Liturgija u tijeku. Rumunji su vrlo
religiozni, nedjeljom se svečano obuku i odu u crkvu, a poslije
na ručak u restoran, jer se nedjeljomne radi, pa ni ne kuha.
Ispred crkve je spomenik revolucionaru
Avram Iancu, 1824-1872.
Prekrasna zgrada opere i kazališta.
Vučica, dar grada Rima gradu Kluju.
Gradska kuća.
Spomenik Ioan Ratiu koji je prvi zatražio samostalnost Transilvanije nakon
unije sa Vlaškom. Misao na spomeniku: “Postojanje jednog naroda
se ne diskutira nego potvrđuje”.
Velelepni spomenik legendarnom kralju Matijašu Corvinu (Mathias Rex),
koji je rođen u Kluju,
Najveća rimokatolička katedrala u Rumunjskoj, crkva Sv. Mihajla
(Biserica Sfantul Mihail)
Idemo u stari dio grada, do kuće Matijaša Corvina.
Odmor uz odličnu kavu u “Bistro Viena” sa visećim điranama.
Prolazimo zidine starog Kluja.
Čeka nas 500 km puta do Beograda.
Prelazimo rijeku Mures.
Put kroz lijepu ravnicu omeđenu brdima.
Odmor uz mici (miči), čevapćiće, u drumskom restoranu. Konobarici
nije bilo jasno kad smo tražili nasjeckanu kapulu uz njih. A nama nije bilo
jasno zašto njoj nije jasno.
Prati nas oluja. Munje nisam uspjela slikati.
I nezaboravna rumunjska avantura se bliži kraju...
U prodavnici tepiha:- Dobar dan. Imate li neki tepih za dečiju
sobu na kome se neće videti kad ga isprljaju.
- A koliko dece imate?
- Sedmoro.
- Mislim da je onda bolje da asfaltirate sobu.
Maramureš (rum. Maramureş) je oblast za sjeverozapadu
Rumunjske. Ime „Maramureš“ je rumunjskog podrijetla i znači
„Veliki Mureš“. U pisanim dokumentima prvi put se spominje
1199. Oblast rumunjskog Maramureša predstavlja danas
najudaljeniji dio rumunjske države od prijestolnice Bukurešta.
Maramureš obuhvata dvije velike doline (gornje Tise i središnjeg
Samoša). Na jugu i sjeveru granica je prirodna u vidu planina iz
Karpatskog sistema, na istoku se nalazi klisura, koja odvaja ovu
oblast od Transilvanije, a na jugozapadu Samoš odvaja Maramureš
od Krišane. Čeka nas zanimljiv i dug put duž granice sa Srbijom,
pa Mađarskom pa Ukrajinom.
Živopisne brdske predjele presijecaju rijeke izuzetno bogate vodom.
Maramureš je od davnina poznat po drvodjeljstvu, odnosno izgradnji
kuća i crkava od drveta. Na listi UNESCO nalazi se osam crkava
iz Maramureša. Glavni grad je Baia Mare.
Većinsko stanovništvo rumunjskog Maramureša su Rumuni (oko 2/3),
ali postoji značajna mađarska manjina (oko 25%), dok Ukrajinci čine
oko 3%. Rumuni su tradicionalno stanovnici planinskog i brdskog
dijela Maramureša ka istoku, a Mađari nizijskog, zapadnog dijela
uz granicu sa matičnom državom. Ukrajinska nacionalna manjina
živi na sjeveru pokrajine uz granici sa Ukrajinom. Pored njih ovdje
u znatno manjem postotku žive i Nijemci i Romi.
Kad vidite ovakve kapije, znate da ste u Maramurešu
U Baia Mare s ovog mjesta, ispred Etnografskog muzeja, pruža se
lijep vidik na sabornu crkvu, najviši toranj u Rumuniji i Stefanovu
kulu u starom dijelu grada.
Najbolje se običaji, nošnja i svakodnevne navike upoznaju u
Etnografskom muzeju, pa idemo vidjeti kako Maramureš živi.
Suvremena kuća u Maramurešu izgleda ovako. Drvena i ukrašena visećim
điranama.
A nakon muzeja ići ćemo u tipično selo, u muzej sela.
Svaki kraj ima nešto po čemu je posebno poznat. Rumunjska treba
postati poznata po zgradama bez grafita, lijepim parkovima i dječjim
igralištima
A poznata je po dvorcima Transilvanije i po svemu čime je bogat
Maramureš. On je poznat po drvenim crkvama i Veselom groblju o
kojem će tek biti riječi.
Kroz prelijepe krajolike vozimo se u Surdesti, gdje se nalazi
prva od dvije drvene crkve pod zaštitom UNESC-a. Obje su
posvećene Sv. Arhangelima Mihailu i Gavrilu. Crkva se
kaže biserica (biserika).
Crkva u Surdesti je doskora bila najviša drvena crkva u Evropi, sa tornjem
čija visina iznosi 54 m, a ukupna visina 72 m i držala je taj rekord sve dok
nije podignuta nova crkva u Sapanci, koja je visoka 78 m. Drvena crkva u
Surdesti je sagrađena 1766. godine. Grkokatolička je. Prekrivena je
sivkastim ćilimima i ukrašena vezenim peškirima, vrlo lijepa.
Nije korišten nijedan metalni čavao, svi su drveni.
Ulaz 5 RON (leja), teoretski se slikanje dodatno plaća, to ipak
nisu naplatili.
Nastavljamo u selo Plopis gdje se nalazi druga
drvena crkva pod zaštitom UNESC-a, građena
1798. Pješačimo strmim putem.
Ulaz se ne naplaćuje, slikanje je dozvoljeno.
Siromašnija je crkva. Pravoslavna. Palimo svijeće.
Još malo divljenja izuzetnoj tehnici gradnje...
Jedna od najvećih atrakcija svijeta je Veselo groblje. Ovo
groblje je na prvom mjestu po posjećenosti u Europi, a u
svijetu je popularnija jedino Dolina kraljeva u Egiptu.
Da bismo tamo stigli, vozimo se preko planinskog prevoja
Karpata.
Prelazimo rijeku Izu.
Prolazimo Sigethu Marmatei (Siget Marmatei) na ušću rijeke
Ize u Tisu.
Stižemo u selo Săpânţa (Sapanča) samo 3 km od granice s Ukrajinom.
Prolazimo kroz plavu kapiju, koja najavljuje glavnu atrakciju sela.
Ovaj neobičan običaj ukrašavanja križeva
započeo je slikar naivac, Stan loan Patras
koji je sagradio prvi ovakav spomenik
davne 1935. On je do svoje smrti 1977.
godine napravio preko 800 spomenika.
Groblje, rad lokalnih zanatlija, čuveno je po drvenim križevima
uglavnom plave boje sa duhovito sročenim epitafima i slikama
u naivnom maniru, koje prikazuju karakteristične scene iz
života pokojnika.
Seljani su prikazani bojama koje imaju tačno određeno značenje:
svjetloplava zvana “Plava Sapanta” znači nadu i slobodu, žuta
predstavlja plodnost, zelena život. Crvena boja označava strast,
a crna brzu i iznenadnu smrt.
Danas je Veselo groblje muzej na otvorenom, turistička atrakcija
i dragocjen izvor prihoda za selo. Ovdje vjeruju da je smrt svečani
i veseli čin, što ima veze sa lokalnom Dakijskom kulturom.
Grobovi su specifični jer imaju šarene slike koje prirodno i
poetično opisuju ljude koji su tamo pokopani. Oni često
prikazuju prizore iz života preminulog, pa i način njegove smrti.
Svakodnevni život pokojnika takođe je tema na nadgrobnim pločama.
Moguće je vidjeti muškarca na traktoru ili ženu kako prede vunu.
Očigledan je i napredak i promjene u načinu života mještana jer su na
starijim grobovima prikazani brojni konji, dok su na novijim više
zastupljeni automobili.
Ovo je jedan od najčešće slikanih križeva.
Nastavljamo u selo Barsana (Bârsana), do manastira Barsane,
pod zaštitom UNESC-a. Prvo se osvježavamo u lijepom restoranu,
pa se penjemo do manastira.
Šarmantno selo krasi predivan manastirski kompleks izgrađen
od drveta i kamena, smješten na blagom uzvišenju i okružen
divnim voćnjakom. Zbog svoje ljepote i duhovne važnosti
manastirski kompleks Barsana nalazi se na UNESCO listi
svjetske kulturne baštine.
Manastir je osnovan početkom 14 stoljeća, da bi bio potpuno
uništen 1791. godine. Nakon više od 200 godina manastir je
kompletno obnovljen i danas privlači veliki broj posjetitelja i
vjernika. Posvećen je dvanaestorici svetih apostola.
U sklopu kompleksa otvoren je muzej u kome se
nalazi kolekcija starih knjiga i ikona. Manastir
je ženski i u njemu trenutno boravi 11 monahinja
koje vrijedno rade i održavaju manastirski
kompleks. Evo ih u povratku s polja.
Prelijep kompleks sa tri crkve i konacima, sve u visećim
điranama i ružama. Glavna crkva je prelijepo oslikana.
Idealno mjesto za odmor.
Današnja Rumunjska može se podijeliti na nekoliko zemljopisnih
cjelina: Delta Dunava, Dobruđa, Moldavija, Vlaška (koja se dijeli
na Olteniju i Munteniju), Transilvanija, Maramureş,
Crişana i Banat (istočni).
Na granici, prijelaz Moravita, malo su duže gnjavili.
Sat puta od granice prolazimo kroz Temišvar, prelijep grad kulture
Cilj nastavka puta je Oradea. Nastavljamo prema Aradu
Oradea (mađarski: Nagyvárad, kolokvijalno također Várad,
glavni grad pokrajine Bihor i regije Crisana. U pisanim se
dokumentima prvi put pominje 1133. godine. kao rimsko
naselje Varadinum.
Obilazak užeg gradskog jezgra kojim dominira Gradska kuća i gradska biblioteka,
A kad pređemo reku Brzi Kereš, Ferdinand skver, sa prelijepim
kazalištem koji je projektirao isti tim kao bečku operu
Slikamo se sa statuama pjesnika Oradee
Vraćamo se ka busu i obilazimo sinagogu koja se obnavlja. Oradea
ima veliki značaj za židovsku zajednicu. Prvi Židovi su se naselili
tijekom 15. stoljeća, što je jedno od najranijih naseljavanja židovskog
stanovništva na tlu današnje Rumunjske. Prije rata Oradea je imala
45000 Židova. Tijekom svibnja 1944. Gestapo je sproveo deportacije
Židova u nacističke koncentracione logore Auschwitz i Dahau.
Vratilo se samo 3000.
Sve do Satu Mare je Crisana, a od tog grada je Maramureš,
oblast bogata drvetom, sa vještim tesarima. Krajolik je valovit.
I konačno, nakon duge vožnje duž srpske pa mađarske granice,
stižemo u Baia Mare (Velika banja), centar Maramureša. Naš
hotel "Europa" okrijepio je umorne putnike
Zaslužili smo odmor, a sutra nastavljamo
istraživanje Maramureša.
Rumunjsku sam posjetila u više navrata. Moje davno skijanje u
Semeniku, kada sam završila školu skijanja, nemam u digitalnoj
formi, pa ću ga samo pomenuti.
U fazi kad je Rumunjska počela cvjetati, vidjela sam Temišvar.
Idemo u panoramsko razgledanje Temišvara, koji zovu „Mali
Beč“, zbog lijepih zgrada u stilu secesije sagrađenih početkom
20.stoljeća.
Trg ujedinjenja (Piata Inirii) sagrađen u 18.stoljeću, najljepši u
Temišvaru. Na njemu je barokna palata, koja je sada muzej.
U centru trga je statua Sv.Ivana Nepomuka.
Na podnoj ploči je mapa Temišvara.
Ulazimo na istom trgu u Vladičanski dvor, u kojem je
prelijep Njegošev portret, rad nepoznatog autora.
Saborna crkva SPC, srpska pravoslavna crkva, sagrađena
1748.g, vrijedan ikonostas je djelo Konstantina Danila.
Izlazimo na Trg pobjede (Piata Victoriei). Na njemu je Nacionalni
teatar, sagrađen 1872.g, jedini u Evropi u kojem se predstave
održavaju na tri jezika (rumunjski, njemački i mađarski).
Na trgu je i simbol Temišvara, katedralni hram Banatske mitropolije
Rumunjske pravoslavne crkve, sagrađen 1846, rumunjska katedrala
sa zelenim krovovima.
U oblasti Hacega razgledamo rimski lokalitet, Ulpia Traiana
Sarmizegetusa, capitala Daciei Romane, stari rimski grad, glavni
grad rimske provincije Dakije, koji je razorio car Trajan 106.godine.
Očuvane su zidine i delovi grada, nije ceo otkopan,a prostirao se na
150 hektara i imao 35000 stanovnika. Imao je gladijatorsku školu,
radionicu stakla, arena visoka 9 metara, u sredini hram boginje Nemezis.
Ulazimo u odlično očuvan dvorac Corvin (Korvin) u gradu
Hunedoara, ljetnjikovac obitelji Corvin. Gradnja je započeta
1409 godine, sa karakterističnim odbrambenim kulama,
gotičkim tornjevima, pokretnim mostovima i izreckanim zidinama.
Bio je vlasništvo oca Sibinjanin Janka (Janoš Hunjadi), nacionalnog
heroja u borbama protiv Turaka i u Mađarskoj i u Rumunjskoj. Na kuli je
ratnik za kojeg Mađari kažu da je Corvin, Srbi da je Sininjanin Janko,
Rumuni da je Janoš Hunjadi. Janoš Hunjadi je bio vojvoda Erdelja
od 1441 i kapetan Beograda 1444-1446. Otac je Matije Corvina,
jednog od najpoznatijih mađarskih kraljeva. Nakon restauracije
pretvoren je u muzej, tu se nalaze umjetničke i arheološke zbirke,
kolekcije vojne tehnologije i etnografska zbirka.
Ulazimo u gotičku salu vitezova, tu su očuvani oklopi 25-35kg
teški. Čovjek svira na ksilofonu srednjevjekovne melodije,
izletnici plešu bluz!
Nastavljamo u ženski manastir Prislop, iz 14.stoljeća, gdje je
iguman bio Arsenije Boka. Njegov grob je mjesto hodočašća i
smatra se čudotvornim.
Stigli ste na aerodrom Leonardo da Vinci, Fiumicino, kako od
aerodroma do hotela? Najlakše je uzeti taxi, do bilo koje destinacije
u Rimu fiksna cijena 48 E. Uzima se bijeli taxi, na kojem piše
Roma ili Roma capitale ili SPQR. Ima dosta ilegalnih taksija koji se
bore za putnike. Varijanta 2: odlično organiziran bus Terravision
(5E), koji od aerodroma vozi do glavne stanice Termini, a odatle
metroom (pojedinačna karta 1,5 E) do željenelokacije.
Varijanta 3: vlak od aerodroma do Termini. Kad dolazite prvi put,
lakše je s kuferom taksijem stići do hotela, nego se lomatati po
vlaku i metrou. Stigli ste do hotela. Ljubazni recepcioner odlučuje
nas smjestiti u 11 iako se novi gosti smještaju poslije 14h. Onda
se dan može iskoristiti.
Ne zaboravite: Svi putevi vode u Rim!"
Nakon dvadesetak minuta pješačenja duž via Ottaviano, uz
presijecanje agenata koji nude Vatikanske muzeje (u koje se ne
ulazi s trga, nego baš iz ulice Ottaviano na Porta angelica),
stižemo na bočni ulaz u Vatikan, Citta del Vaticano. I odmah sudar s
nepreglednim kolonama turista koji čekaju u redu za ulaznice.
Kupujemo Omnia vatican and Roma card i naredna tri dana žuti
panoramski autobus "Roma christiana" bit će naše glavno
prijevozno sredstvo
Šetnja duž Via Conciliazione (ulice pomirenja), kojom se ulaz
u Vatikan
Vrijeme je za tipično talijanski ručak. Lazanja, jedno od
najpoznatijih jela čuvene talijanske kuhinje, ima dugu povijest.
Starogrčku riječ “lasagnum”, koja se odnosila na jelo ili posudu,
preuzeli su Rimljani i vremenom je dobila oblik “lasagna” i
koristila se za označavanje jela sastavljenog od slojeva
različitog nadjeva između redova ravne tjestenine
Pješice idemo do Castel Sant’ Angelo (detaljan obilazak ostavljamo za kasnije)
pa preko mosta Ponte Sant’ Angelo, s prelijepim skulpturama
Na trgu Torre Argentina hvatamo naš bus do Piazza Venezia,
jednog od najljepših rimskih trgova. Dominira prekrasan
Complesso del Vittoriano, izuzetne ljepote, ljubav na prvi pogled
Nalazimo staru domaćinsku slastičarnu sa odličnim
sladoledom, “Bar Brasile”. To će biti večera.
Sutradan smo se zaputile se preko lijepog bijelog mosta Ponte
Vittorio Emanuele II
i ukrcale u panoramski bus Roma Christiana. Moderan grad
je prožet iskopinama
Prolazimo Pz Venezia i dominantni kompleks Vittoriano
i na dnu trga izlazimo, da bismo se zaputile uskim ulicama
do jedne od najpoznatijih fontana na svijetu, sa neslućenom
gužvom oko nje
Naravno, to je fontana di Trevi, najveća barokna fontana u
Rimu (visine 26.3 m i širine 49.15 m). Sagrađena je u 18. stoljeću.
Usred fontane je postavljena dominantna skulptura Neptuna,
vladara mora, koji upravlja kočijom u koju su upregnuta dva morska
konja, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni, Neptunovi sinovi,
morski borci. Lijevi pokušava obuzdati konja, dok drugi mirno
vodi konja. Skulptura sa lijeve strane Neptuna predstavlja obilje,
a zdesna zdravlje.
Prema legendi, bacite li kovanicu u predivno barokno djelo
arhitekte Nicole Salvija, u Rim ćete se sigurno vratiti. Obično se
bacaju dvije kovanice preko ramena - prva, za vašu želju,
a druga za ponovni povratak u Rim. Fontana je bila scena
brojnih filmova snimljenih u Rimu, npr. Praznik u Rimu, La dolce vita.
Od fontane se teško odvojiti, ali prošetajmo još malo do Pz Venezia
gdje nas čeka sladoled na već izabranom omiljenom mjestu.
Treba nam mali odmor do nastavka drugog dana.
Kad smo došle u Rim, ovu smo tvrđavu ostavile za kasnije,
ali narednim putnicima savjetujem da baš odavde krenu u
obilazak Rima. Razlog? Dobija se kompletan uvid gdje ste,
orijentacija u svim pravcima u Rimu i cjelina svega što ćete
vidjeti, a na najlakši način.
U Anđeosku tvrđavu ulazimo na Roma pass, jer nam je to druga atrakcija
na koju imamo pravo bez dodatnog plaćanja.
Castel Sant' Angelo - Anđeoska tvrđava ( ili Mausoleo di Adriano).
Cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi građena je od 135.
do 139. godine kao mauzolej cara Hadrijana, na obali Tibra
(talijanski: Tevere). Tijekom 10. stoljeća pretvoren je u tvrđavu, a
u srednjem vijeku je pregrađivan, dorađivan i s Vatikanom spojen
dugim podzemnim hodnikom. U doba Papinske Države služio je
kao vojarna, riznica, arsenal. Tu je bio zatočen i Giordano Bruno.
Sant'Angelo je priča o vječnom gradu gdje prošlost i sadašnjost
izgledaju neraskidivo povezani.
Obilazimo donji krug do katapulta sa đuladima,
jako lijep pogled na sve strane.
Penjemo se.
Ulazimo u Sala del Tesoro sa prelijepim stropom
Penjemo se na terasu,
odakle pravim fotke redom slijeva nadesno kao panoramu
(Na terasi na vidikovcu su objašnjene sve bitne lokacije).
Vatikan
Bijeli most Ponte Vittorio Emanuela II
Ponte Sant' Angelo
Palazzo di Giustizia
Zumirala sam vatikanske muzeje.
Ulazimo u bogate muzeje
Sjedamo u bar dvorca na kavu s galebom,
uzimamo Caffe Marocchino i torte,
Galeb nas prati i rado uzima kolač (kava s galebom,
Caffe con un gabbiano, reče konobarica).
Taman mislimo da smo sve vidjele, naiđe novi muzej
Svega tu ima
Na kraju kao šlag na torti, lijepa slika anonimnog autora
Veduta del Tevere con Castel Sant’Angelo e San Pietro.
Rado ćemo ponovo doći i odavde započeti obilazak.
Najbolji savjet pred polazak u Rim stigao je od prijatelja: "Samo
diši dubokojer ponekad zastane dah...." U Vatikanskim muzejima
nam je zastao mnogo puta.
Vodič veliku grupu vodi kroz Porta angelica izvan zidova
Vatikana do ulaza u Vatikanske muzeje, 20 minuta pješice.
Vatikanske palače su impresivan zbir zgrada s 1400 soba,
dvoranama, muzejima, galerijama, bibliotekama, kapelama,
hodnicima, dvorištimai vrtovima, bogate raznim umjetničkim blagom.
Kopija Michelangelo-ve Piete.
Annunciazione, Almerico da Ventura, renesansni slikar
Madonna col Bambino- Marco Palmezzano, jako lijepa
La Madonna col Bambino- Perugino (col= con il)
Ulazimo u prekrasnu salu tapiserija, nema slikanja s blicem
Idemo dalje. La fortuna trattenuta da Amore
Giovanni Francesco Barbieri- prelijepa
Adamo ed Eva nel paradiso terrestre –Wenzel Peter
Izlazimo u dvorište (na prvoj fotki je ono na bazi pravokutnika
Vatikanskih muzeja).
pa u Museo Pio Clementino
Sala Rotonda sa ogromnom posudom od porfira
Nastavljamo hodnicima Vatikanskih muzeja sa fantastičnim lučnim oslikanim stropovima.
Ulazimo u Sikstinsku kapelu, čuvari utišavaju masu ljudi. Ne smije
se slikati. Ovdje smo disale duboko, jer je pred djelom genija,
Michelangela, zastajao dah.
Cijeli kompleks neopisive ljepote obišle smo za tri sata. Premalo
vremena.
Zakazana nam je bazilika Sv. Petra pa moramo dalje.
I konačno, šlag na tortu! Prije izlaska ostala sam bez teksta pred
stubištem koje sam jako željela vidjeti. Najljepše spiralno stubište
na svijetu, Bramante stubište, nije projektirao Bramante, već je
njegov dizajn iz 1512. godine inspirirao arhitektu Giuseppe Moma
da 1932. godine napravi revolucionarno spiralno stubište.
Danas dvostruka mramorna spirala osigurava brojnim posjetiteljima
Vatikanskog muzeja nesmetano cirkuliranje u oba pravca, a da se
nikome ne zavrti u glavi.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.