Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.04.2020., četvrtak
Virtualno putovanje: Prag
Zlatni Prag je sa Vltavom biser Češke.
Da li je ljepši Prag ili Beč? Isti je model arhitekture.
Težak odgovor. Za nijansu, Prag, zbog Vltave
Prag živi na Vltavi, oko nje i za nju. Nije ni čudo da je
Smetana toliko volio, da ju je ovjekovječio u simfonijskoj poemi
"Vltava", koju nas je profesor muzike učio da gledamo...
Spomenik Smetani postavili su tako da pogledom prati
voljenu rijeku...
Grad hiljadu zlatnih tornjeva...tako su nazvali Prag. Po legendi,
princeza Libuše je snila san o zlatnom gradu sa zlatnim
tornjevima i tražila je onog s kim će ga osnovati. Naišla je
na Pšemislava koji je pravio prag kuće i s njim je osnovala
i dinastiju i grad. Ovo su ostaci njenog grada
Dvorski kompleks Hradčany-Praški dvorac- dominira panoramom
sa desne obale rijeke, na Maloj strani.
U tom sklopu posebno je impozantna katedrala
svetog Vida.
Imala sam odlično društvo na ovom obilasku.
Čuvari moraju biti fakultetski obrazovani
za ovaj posao.
Ispod Hradčana je prelijepa palata Valenštajn
A kad pređete rijeku...ček, ne možete preći tako lako. Morate stati
na Karlovom mostu. Karlov most je najstariji gradski most, ujedno
i najpoznatija gradska znamenitost, a povezuje Stari grad sa
drugom obalom Vltave - Malom stranom.
Morate dodirnuti reljef sa Ivanom Nepomukom i
poželjeti želju
E kad pređete, ulazite u stari grad.
Za šetnju Pragom treba obuti ravne cipele, jer je većina praških
ulica popločana kaldrmom, treba se naoružati dobrom kondicijom
i krenuti u razgledanje tog bisera Europe, jer ovaj grad je raj
za šetače.
Morate vidjeti toranj "Orloj", koji mjeri sve: vrijeme, dane, mjesečeve
mijene i horoskop. Njegov gornji dio pokazuje točno vrijeme i položaj
Sunca i Mjeseca, a donji dio prikazuje praznike, horoskopske znakove i
radove na polju. Na svaki puni sat "Orloj" veselo zvoni i kroz dva
prozora koja se samo za tu priliku otvaraju, prolazi procesija figurica
dvanaestorice apostola. Stotine turista spremno čeka s fotoaparatom.
I obavezno je da svratite u pivnicu na hnedličke
sa gulašem ili butkicu sa pivom. Predlažem restorane
"Mucha" i "Olympia".
Može i "U Pavouka", s programom
Ako se vozite Vltavom, vidjet ćete rasplesanu zgradu,
Ginger i Fred.
Još da pređemo most na Malu stranu.
I s visine pogledamo Prag
Doviđenja, Zlatni grade, možda će još biti prilike...
Danas je međunarodni dan plesa, pa vas vodim u domovinu
valcera. Iz Njemačke selimo se u Austriju. Posjetit ćemo
nezaobilazni biser, Beč.
Mudro je smjestiti se na obodu prvog ringa, pa su vam destinacije
dostupne i noću, ne zavisite od prijevoza. Izabrale smo pansion
iza leđa Rathaus, Residenz.
Preijlepa je Gradska vijećnica, Rathaus
U blizini je Parlament, koji vrijedi vidjeti
Ako krenemo šetnjom, sljedeći je Univerzitet.
Odmorite se u nekom od parkova. Uređeni su besprijekorno,
sa dovoljno klupa. Ovo je Schillerpark.
U Stadtpark se nalazi spomenik Straussu. Svojedobno ga je
Mrvicak uslikao za mene, sećate se?
Ulazimo u prvi ring i obilazimo Betovenov muzej.
Ovdje je Betoven živeo na 4.katu kad je komponirao Mjesečevu
sonatu slijepoj djevojci sa 3. kata, koja je žalila što nije vidjela
mjesečinu. Kad joj je odsvirao, vidjela je mjesečinu...
Nastavit ćemo kroz živopisne ulice s pečatom čuvenog Klimta
I stići ćemo na trg Stephansplatz, sa impresivnom katedralom
Stephandsom.
U nekoj pivnici treba ručati bečke šnicle, naravno.
Odatle je lijepo prošetati uskim ulicama i svratiti u Demel, sinonim
fenomenalne slastičarne. Gledate kroz staklo kako se prave
fantazije od marcipana i uživate u Creme Grenoble...
Nastavite šetnjom do palate Hofburg i posjećujete prostorije u
kojima je živjela legendarna carica Sisi, koju Beč obožava.
U nastavku možete svratiti i u hotel u kom je izmišljena čuvena
Sacher torta (koja, uzgred rečeno, nije ništa osobito)
Provozat ćete se do dvorskog kompleksa Schoenbrunn
Svakako prošetajte do vidikovca Gloriette.
Kad ste sve to obišli, odvezite se do Pratera
A onda u blizini posjetite muzej Straussa, kome se Beč nije
baš adekvatno odužio za slavu bečkog valcera.
Slijedi vam vožnja do Donauturm, odakle puca nezaboravni
pogled na Beč.
Obavezno obiđite kuću koju je projektirao Hundertwasser,
bečki Gaudi.
Spustite se do kanala i popijte kafu na nekom brodu.
Onda imate snagu da još obiđete Leopold museum.
I navratite u Belvedere, gdje se čuva prelijepa
zlatnosrebrna Klimtova "Liebespaar", popularno
zvana poljubac.
Od 15. ožujka u izvanrednom stanju stariji od 65 godina mogli su
da izađu samo u nabavke od 4-7h jednom sedmično. Nabavke
uglavnom rade mlađi. U prvu šetnju su nas pustili u vrijeme
policijskog sata nakon 36 dana, 21.4., od 18-01, na pola sata,
u promjeru 600 m od svog stana.
Ovo je moja druga šetnja. Prizemljena lastavica pravi krug po
svom kraju, to nije viđeno mnogo godina...
Počnimo od vrtića, koje je odmah pored moje zgrade.
Tu su mi djeca od malena bila pitomci.
Nastavimo preko terena gdje su se rado igrali. Kesteni su
procvali, to je novost. Obožavam kestene.
Maslačci su još samo za puhanje.
Vinca se raširila.
Perunike se gizdavo pokazuju,
za White Lilith.
Ovdje se inače snabdijevam
Ustanička ulica je inače jedna od najprometnijih u gradu. Vide se
poneka kola u pokretu i nekoliko šetača s maskama.
U Ulici Vojislava Ilića ovdje se ranije čekalo jako dugo na prijelaz.
Sad bi glatko mogla i kornjača da pređe.
Pogled prema Plavom mostu, na kojem je uvijek gužva.
Sad očigledno nije.
S ovog mesta polazim na izlete. Sad samo sunce ide na izlete...
Nećete vjerovati, ovo je autoput. Nema žive konjskosnažne duše
Samo ljudi s maskama. Nikako da shvate da se maske
nose u zatvorenom prostoru, a ne vani.
Krug završavam kod moje zgrade, naravno. Sve su konjske
snage parkirane, dok se ljudske snage šetaju.
Treba se razmrdati, ali dosadno je, zar ne?
Da nastavim s virtuelnim putovanjima do daljnjeg?
Moja bolnica, u kojoj sam provela cijeli radni vijek, sada
je covid-bolnica i moje osoblje je na prvoj borbenoj liniji
ovog neravnopravnog rata. Pitala sam moju najbolju
medicinsku sestru kako je i gdje je. Evo odgovora,
bez cenzure:
"Poštovanje, moja draga doktorka!
Hvala na brizi. Radim punom parom. Kao u mlade dane. Teško
je jako, ali izguraće se. Dva rata mi nisu bila ovako teška kao
ovaj mesec dana. Neprepričljivo. Kada neko zakuka kako mu je
teško u izolaciji, ja kažem: ne znaš kako je izolacija lepa. Ne možeš
ni znati. Ja znam da cenim čašu vode koju mogu slobodno da
popijem i da počešem nos...da odem u toalet. Tih osam groznih
sati pod opremom....ništa ne može da dočara. Posla mnogo...
posle četiri sata se uzajamno bodrimo da izdržimo. Dehidriramo
jer smo mokri od znoja, usta se speku. O zarazi i mogućnosti iste
moramo da mislimo, a da opet zbrinemo te bolesne ljude.
Ponosna sam na nas sve. Posle posla teturamo do prostorije
za skidanje gde maestralno kolege odrade svaki korak da tako
umorni ne napravimo pogrešan potez....uniforma na nama mokra,
ali kada izađemo na vazduh i udahnemo punim plućima....to je radost
neopisiva. Potom jurimo u zelenu zonu da popijemo vodu.
Za sada je tako i dobro smo prošli. Ipak, niko nema iskustvo sa
ovim... Verujte, ja sam bila mišljenja kao i većina ljudi da je to priča.
Ljudi ne znaju jer ne vide. Pripremali smo se danima. Iseljavali...
sve mislimo: ma nije to to.... Subota, dan kada sam došla na
prepuno odeljenje gde vidite da ljudi u punoj snazi, koji ne znaju
šta ih je snašlo na 15 l O2 hvataju vazduh, a saturacija sve lošija.
I ti premeštaji u anesteziju su me šokirali. Sada jeste lakše jer su
lakše kliničke slike, a i rezultati nisu tako loši. Vrlo brzo smo se
preorijentisali i pulmolozi, epidemiolozi i anesteziolozi su svakog
momenta u toku za svakog pacijenta.
Ovo pričam zaista sa oduševljenjem kao normalan čovek, a o
težini posla i straha i neprospavanim noćima.... neka to ostane iza.
Iako imam mogućnost da se krećem i za vreme policijskog časa,
ja u mojoj izolaciji uživam. Da, nisam sa porodicom....ne bi bilo fer
doneti im nešto. U stanu sam kod moje prijateljice čiji stan
godinama čuvam i stalno se pitala kako da mi se oduži. Sada
jeste za sva vremena....
Setim Vas se često u nekim situacijama i iskopam, šta biste Vi sada
predložili i uradim tako. Od Vas sam usvojila racionalnost
u razmišljanju i reakcijama....praktičnost, ali i da se ne kuka... nego
pokuša živeti u sitnim stvarima koje su uobičajene, a u ovakvim
situacijama velike.
Čuvajte se...to mi je dar. Veliki i najtopliji zagrljaj!"
Prvi školski dan u jednoj američkoj školi. Učiteljica predstavlja novog
učenika Hakira Suzukija iz Japana. Počinje čas i učiteljica kreće da
ispituje: "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest.
Tko je rekao: "Sloboda ili smrt"?"
Tišina. Samo Suzuki digne ruku i kaže: "Patrik Henri, Filadelfija, 1775. "
"Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao: "Država je narod! ...I kao takva ne
smije nikada umrijeti!“
Opet se javi samo Suzuki:"Abraham Linkoln, Vašington,1863."
Nastavnica se ljutitim glasom obraća razredu: "Treba da vas je sramota.
Suzuki je Japanac a poznaje američku povijest bolje od vas!"
Jedan glas tiho reče: "Jebite se, usrani Japanci!"
"Tko je to rekao?!", vikne učiteljica.
Suzuki digne ruku i kaže: "General Mek Artur, Gvadalkanal, Pacifik,
1942. i Li Ajakoka, Detroit, 1982. na skupštini dioničara Krajslera"
Muk u učionici. Iz pozadine netko dobaci: "Puši kurac".
Učiteljica van sebe povišenim tonom opominje razred: "Sad je dosta!
Tko je to rekao?!"
Suzuki: "Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalni kabinet, Vašington 1997 ".
U očajanju jedan učenik se prodere: "Suzuki je govno!"
Učiteljica čupajući kosu pita: "Tko je to rekao?“
Suzuki: "Valentino Rosi, Rio de Žaneiro, Velika nagrada Brazila, 2002".
Razred u histeriji, učiteljica pada u nesvijest kad na vrata ulazi direktor
škole: "U pičku lepu materinu, sve je izmaklo kontroli! Ja ću to sada
da rešim"
Suzuki, iako ga nitko ne pita:
„Željko Mitrović doktoru Konu, TV Pink, Beograd, 2020.“
Ako ideš ulicom i zasvrbi te nos, ne skidaj masku!!!
Sjeti se, kada te zasvrbi dupe, ne skidaš hlače...
Kad bi nas sad testirali na ludilo...
Vidjeli bi šta je PANDEMIJA...
Koliko su me isprepadali, kad kihnem pred kompjuterom,
antivirus se odmah uključi...
Vidjeli smo kako Dunav nastaje, kako se kroti, a sada ćemo vidjeti
kako Dunav ponire.
Idemo u Aach, gdje se nalazi Aachquelle. Ime potječe od latinskog
Aqua= voda.
Poniranje Dunava (njemački: Donauversickerung) je hidrogeološka
zanimljivost u gornjem toku Dunava u njemačkoj saveznoj pokrajini
Baden-Württemberg.
Na dionici od oko 12 km između gradića Immendingen i Möhringen,
okrug Tuttlingen, voda Dunava se gubi u zemlji. Taj fenomen se
naziva poniranje Dunava (Donauversickerung). Podzemnim šupljinama
i kanalima u stijeni voda uvijek teče, ali ljeti, kad omanji, ona se na
površini gubi.
Još jedan fenomen vrijedi spomeniti. Kroz podzemne šupljine i kanale
na tom dijelu dio vode izvire 12 km dalje kao rijeka Aach, koja teče
preko Bodenskog jezera u Rajnu. Tako bi se moglo reći da Dunav
jača Rajnu!
Prelazimo branu...
... i prolazimo kroz Aach.
Iz Aacha se vraćamo u Steisslingen, koji je tada bio baza sinu
i njegovoj obitelji. Uobičajeno je da se živi u mirnijem mjestu,
pa putuje na posao. Prednosti života u Steisslingenu sam brzo
uvidjela.
>
U vrelom danu odlučujem se šetati kroz Steisslingen.
Šetam duž Friedhofstrasse.
Idem do lijepe gradske kuće, Rathaus.
Zanimljivog li izloga!
Obilazim oko crkve.
Piše da je dvorac, a to je privatna vila.
Loza prekriva zid u Bachstrasse.
Simbol mjesta su rode, koje se često viđaju u letu, pa ne čudi
Fontana Narrenbrunnen (rode donose djecu), koju je uradio
Rofert Seigfried.
Sigmaringen sam posjetila samo jednom, pa nemam fotke iz više
dolazaka kao kod drugih destinacija. Zato ću ponoviti postove urađene
prošle godine, ionako većina nije to vidjela.
Prelazimo Dunav u Donautal i krećemo u Sigmaringen,
u pokrajini Baden-Württemberg. Nalazi se u dolini Dunava oko 40 km
sjeverno od Bodenskog jezera.
Impresivni dvorac Sigmaringen je simbol grada. Razvio se tijekom
povijesti od srednjovjekovnog dvorca u kraljevsku palaču.
Dvorac vrijedi vidjeti sa svih strana.
Pređimo cvijećem ukrašeni most preko Dunava.
Tako se lijepo dvorac ogleda u Dunavu!
Ovdje je Dunav ukroćen, postavljena je brana i pored nje riblja
staza, koja nedostaje našim branama.
Ne zaboravimo, Dunav je važna spona Europe...
Svraćamo u lijepi Konditorei –cafe Schön na kolače.
Onda nastavljamo šetnju...
Izvor Dunava sam posjetila samo jednom, pa nemam fotke iz više
dolazaka kao kod drugih destinacija. Zato ću ponoviti post urađen
prošle godine, ionako većina nije to vidjela.
Uputili smo se u Donaueschingen, pa sam se odmah
sjetila Dinaje, koja je svojedobno pisala o ovom lijepom mjestu.
Unuka će mi ubrati detelinu s četiri lista, pa možemo
nastaviti obilazak. Naučila sam je kako se to radi.
U centru gradića je kružni bazen, izvor pritoke Donaubach koji se
još od 15. stoljeća označava kao Donauquelle, ali to ustvari nije izvor
Dunava.
Oko bazena-izvora razne oznake pokazuju koliki je Dunav i kroz
koje sve zemlje protječe na svom dugom putu 2480 od km, dok se
ne vjenča sa Crnim morem. Dunav sada protječe kroz 10 država
ili ih bar djelimično zapljuskuje: Njemačka, Austrija, Slovačka,
Mađarska, Hrvatska, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Moldavija
i Ukrajina. Dunav protječe i kroz četiri glavna grada: Wien (Beč),
Bratislava, Budimpešta, Beograd.
Spustimo se do "izvora".
Unuk će za mene ubaciti novčić, da se vratim...
Dunav nastaje istočno, na periferiji gradića, spajanjem dvije
rječice Brigach i Breg. Breg je veći, a ovo je Brigach.
Prošetat ćemo dvorskim parkom kroz Prinz-Fritzi Alee, ali zbog
blatnjavog terena nećemo otići do spajanja rječica.
Davne 2006. došla sam na blog.hr kao komentator na nagovor
prijateljice blogerice, pedeset plus. Na nagovor milord55 otvorila
sam svoj blog. Dugo sam bila Valcer, pa nakon brisanja bloga zbog
interpersonalnih sukoba posljednjih pet godina Lastavica.
Pjesme i priče pisane na blogu dobile su korice u vidu četiri
knjige. Dakle, prvi razlog otvaranja bloga, kreativno izražavanje i razmjena mišljenja s drugim blogerima je ispunjen. Nastavila
sam s putopisima koji također dobijaju svoje korice, u jednom
obliku već ove godine. Ovdje sam objavljivala razne aktualnosti
kada sam smatrala da ih treba podijeliti. Blogovi generalno
propadaju a ovo je jedan od rjeđih aktivnih blog servisa sa
uglavnom kvalitetnom diskusijom. Svakako, na kvalitet komentara
utječem izborom blogera koje čitam i kojima dozvoljavam
slobodan pristup mom blogu.
Zašto se blogeri uglavnom vraćaju na blog i kad privremeno odu?
Jednom bloger, uvijek bloger.
Tamo gdje Rajna napušta Obersee i prelazi u Untersee,
smjestio se udobno Konstanz, samo kućama odvojen od
susjednog švicarskog grada Kreuzlingena. Između prolazi
švicarsko- njemačka granica.
Zahvaljujući mudrom manevru, Konstanz nije rušen u II svjetskom
ratu. Kad se cijela Njemačka zamračivala, Konstanz je blještao,
a saveznici ga nisu smjeli gađati da ne pogode švicarske mete.
Zahvaljujući tome, u Konstanzu ima mnogo lijepog a originalnog
za vidjeti.
Prošetajmo
Ako prošetamo lukom, što preporučujem...
...vidjet ćemo spomenik Imperiji, djelo genijalnog a smjelog
kipara Petera Lenka
Zatim spomenik Zeppelinu, koji je iz Konstanza
Stari samostan je pretvoren u luksuzni hotel.
A kad dođete na most na Rajni, pitate se je li ono tamo more...
Kada sam konačno stigao u godine da odem u mirovinu,
otišao sam u penziono. Gospođa na šalteru me pitala za dokumente
da bih dokazao svoje godine. Potražio sam po džepovima, ali sam
ih zaboravio kod kuće. Počeo sam se izvinjavati i rekao da ću
navratiti sutra. Gospođa na šalteru se nasmeši i reče:- Otkopčajte košulju!
Otkopčavši košulju pokazaše se moje kovrčave sijede dlake.
- To je dovoljan dokaz za mene. - reče gospođa.
Tako sam bio sav sretan što sam obavio posao oko mirovine.
Kada sam došao kući, bio sam uzbuđen i ispričao svojoj ženi
o tom iskustvu.
Moja supruga se nasmije i reče:- Trebao si spustiti hlače,
sigurno bi dobio i invalidski dodatak.
I TAKO JE POČELA SVAĐA
Subota ujutro, ustao sam rano, tiho se obukao, napravio svoju
užinu, tiho se izvukao iz kuće do garaže.
Zakačio sam čamac za auto i krenuo na pecanje kad poče nevrijeme,
pljušti kiša, grmi, sijeva, vjetar pušea 100 km/sat.
Uključim radio u autu i čujem da će vrijeme biti loše cijeli dan.
Vratim se nazad u kuću, tiho se skinem i kliznem nazad u krevet.
Prigrlim ženu, sada s drugačijim osećajima i šapnem joj:
- Vrijeme je jako loše.
Moja voljena žena odgovori:
- I možeš li vjerovati da je moj glupi muž otišao na pecanje?
I TAKO JE POČELA SVAĐA
Moja supruga je nabacivala što bi željela za godišnjicu braka koja
se približavala.
Rekla je:- Ja bih nešto sjajno što ide od 0 do 150 za 3 sekunde.
Kupio sam joj vagu.
Među najljepše destinacije koje sam vidjela u životu ubraja se
Bodensko jezero. Tektonskog porekla, spaja tri države, Austriju,
Njemačku i Švicarsku, a nazivaju ga "jezerom četiri države",
jer rijeka Rajna povezuje i prvu, Luxembourg.
Rajna je poveznica cijele priče. Protječe kroz Luxembourg,
uliva se u Bodensee, prolazi kroz gornje jezero Obersee.
Napušta ga kod grada Konstanz, koji siječe granica
Njemačke i Švicarske
Nastavlja u Untersee. Blizu, na Zellersee, se nalazi prelijepi
grad Radolfzell, važan saobraćajni čvor.
Rijeka zatim napušta jezero kod Stein am Rhein u
Švicarskoj i dalje put nastavlja sama.
Nastavit ćemo pričom o prelijepim gradovima na jezeru.
Sve što želim za sebe i svoje, želim i za sve prijatelje moje,
sve nevolje, patnje muke, nek prestanu, nek nestanu.
Zdravlje kućom nek' vam kruži, nek' vas dobra sreća služi.
Opet je sanjala Njega. Nekog koga je voljela, mnogo, strasno,
do srži. Nekog tko odavno nije na ovoj strani života. I uvijek ga
je sanjala lijepo, u različitim životnim situacijama, jasnog lika,
iz dana prije bolesti. Možda bi neki tumač snova rekao da je On
zove tamo, odakle nema povratka. Voljela je i druge, zašto njih
ne sanja? Čak ni svježije uspomene. Nisu se ušunjali u podsvijest?
Nisu bili tako važni? Nije to umjela protumačiti. Rijetko bi u san
ušlo neko novo lice, kao predviđanje susreta koji bi se mogao
desiti. A takav san se ne bi ponovio. I poslije bi opet sanjala Njega.
Gdje ćemo uz Francuske? U Njemačku. Prvo ćemo posjetiti
Heidelberg, moj omiljeni grad u kojem sam 15 godina svakog
proljeća bila dragi gost njemačkim kolegama na najjačem
europskom nefrološkom seminaru, Nephrologisches Seminar.
Godinama se seminar održavao u staroj auli univerziteta, u
strogom centru starog grada, što sam baš voljela.
Dok se aula renovirala, nekoliko godina se preselio u novi dio,
preko rijeke Neckar, u krug Univerzitetskih klinika.
Sa seminara je moja ekipa donosila znanja servirana na dlanu,
iz pera i riječi najboljih profesora svijeta.
Na posljednji naš seminar otišle smo prijateljica (takođe nefrolog)
i ja da se pozdravimo s velikanom nefrologije, prof.dr Erberhard
Ritz-om, koji je osnovao ovaj seminar i održavao ga 40 godina.
A onda smo se podsjetile svih lijepih mesta za koje nas vezuju
dugogodišnje divne uspomene: Schloss Heidelberg i božanstven
pogled na grad i rijeku.
Altstadt, Haupstrasse- glavna ulica starog grada
Rijeka Neckar uz koju grad intenzivno živi
Stari most, Alte Bruecke
Naši restorani, Goldener Falke i Perkeo
Naš omiljeni hotel, gasthaus Backmulde
Obavezni slatki suvenir iz grada studenata, hajdelberški
studentski poljupci.
Sve je u Heidelbergu po mojoj meri, osim vjetra koji
uvijek puše glavnom ulicom.
Figueras (figeras, u prijevodu: smokve) je običan mali grad
u provinciji Girona u Kataloniji za koji se ne bi ni znalo da tu
nije živio veliki umjetnik, nadrealista Salvador Dali.
Čim stignu u grad, svi hrle u neobičnu kuću koja je bila
Dalijev dom, a sad je spomen muzej.
U holu srećete prelijepu nagu djevojku, skulpturu koja je
Dalijevo djelo. Sve je ovdje u njegovom stilu. Nažalost,
unutra nije bilo dozvoljeno slikanje. Veličinu Dalijevog
genija tek sam tu shvatila.
Sjajno poznavanje zakona optike Dali je pokazao na slici
"Gala ide u Ameriku." Gledate Galu kako s prozora zamišlja
Ameriku, a u fotoaparatu vidite Lincolna!
A svoju opčinjenost Galom pokazao je u većini naslikanih
slika i murala.
U središnjem dvorištu možete se odmoriti i slikati.
Dok nisam dvaput posjetila ovaj jedinstveni muzej, priznajem
da nisam bila svjesna Dalijevog izuzetnog umijeća
slikanja. Mislila sam da se igra i može mu se. Meni lično najviše
se dopala kolekcija slika u posebnoj sobi, na kojima su
prikazani kamenčići u moru kako tvore razne slike iz mašte.
Šteta što ih nisam smjela slikati, a na netu ih jednostavno
nema.
Moja članica foto grupe iz Norveške podijelila je ovu objavu
koja me je zadivila. Jeste li ovo znali? Ja ne.
"Svakodnevne fotografije kubanskih lekara koji su sleteli na aerodrome
širom sveta da pruže pomoć.
Kuba - mala siromašna zemlja.
Kuba -omražena od mnogih uspešnih zemalja širom sveta.
Kuba sa embargom.
Kuba - prva u dostignućima medicine i farmacije .
Kuba- zemlja izuzetnih i priznatih naučnika.
Kuba -prva koja je uspela da spreci prenos AIDS i sifilisa sa majke
na bebu. Kuba je uspela da napravi vakcinu koja sprečava širenje
raka pluća u organizmu ili kontrolisano umanji.
Kuba-jedina zemlja koja je našla vakcinu protiv meningitisa tipa B.
Kuba koja je spasla milione bolesnih sa dijabetskim čirom.
Da vas podsetim na reči Fidela Kastra :
''Naša zemlja ne baca bombe.
Naša zemlja ne šalje avione da bi bombardovali gradove.
Naša zemlja nema nukearno oružje.
Nasa zemlja nema hemijsko oružje.
Nasa zemlja nema biološko oružje.
Naša zemlja neće slati smrt nikad u druge zemlje ali mi ćemo
slati doktore svima, u svaki ćošak Zemlje ako imaju potrebu.
Ne bombe!
Doktore ''!
Dobro se dobrim vraća. Ono što seješ to ćeš i žnjeti."
Koliko ja znam, prepoznatljivost samo dva grada u svijetu
djelo je njihovih umetnika. Barcelonu je učinio jedinstvenom
Gaudi, a Targu Jiu u Rumuniji Brankusi.
Barcelona sada ima mnogo muke,
a kada sam posjetila tu prestonicu Katalonije
u dva navrata, bila je grad koji je živio
punim plućima 24 sata.
Simbol grada je neuporediva Sagrada familia, katedrala koja se
gradi već 138 godina, a pritom je obilaze turisti i održava se
služba. Tko se liftom popne među tornjeve i odande pogleda
grad, nikad to neće zaboraviti.
Obilazak Barcelone treba započeti s brda Montjuic (Monžuik),
odakle se pruža jedinstven pogled na grad čiji je prostorni plan
pravilan, ali je Franco presjekao sve dijagonalnom avenijom.
Centar novog grada je trg Catalonia (Katalunja) od kojeg se
prema obali spušta slikovita ulica La Rambla. Gotska četvrt,
Barri Gotic, stari je centar grada izuzetnog šarma.
Barcelona je puna prelijepih parkova
Najslavniji gradski park je Guell, djelo razigranog genija, Gaudija.
Ako popijete vodu kod iguane, vratit ćete se. Popila sam
i ja...
Ako želite upoznati sva mjesta u Španjolskoj, a da ne obiđete
cijelu zemlju, posjetite Poble espanol (Špansko selo), sa
replikama zgrada i ulica iz cijele Španjolske.
Što ćemo tu jesti? Paella (paelja), naravno.
Barcelona ima 4,5 km plaža od kojih je najstarija i najveća
Barceloneta (Barseloneta dužine) 1.100 metara.
U luci je ogroman akvarijum, Mare magnum, koji obavezno
morate vidjeti.
A kad padne noć, jedno je mjesto kamo morate otići:
na Plaza Espagna je Magična fontana, fontana Montjuic,
koja igra u ritmovima muzike preko dva sata pred
začaranom publikom. Kad vam ona odigra Valcer cvijeća
od Čajkovskog, pamtit ćete dovijeka.
(nepotpisane fotke su s neta, jer ih nemam u digitalnoj formi,
a imala sam zadovoljstvo da sva ta mjesta vidim)
Tek u četvrtom odlasku u Lisabon otkrila sam kako se lako
dolazi do Sintre. U centru se nalazi prekrasni željeznički kolodvor
Rossio.
Uređen je sav u keramici, u azulejos tehnici.
Na pola sata udobni vlak polazi u Sintru. A tamo na stanici
čekaju autobusi koji vas voze do grada, razbacanog na vrhovima
brda, ili do palače Pena.
Prvo ćemo se odvesti do palače Pena, najšašavije mješavine
stilova i boja. Od kapije mali bus će nas odvesti do palače.
Prošetajmo palačom
Pogled sa jedne od terasa palače je božanstven. U daljini
se vidi Atlantik i na obali Cascais.
Na drugoj strani vidimo brda sa tvrđavama ili dvorcima na vrhu.
Palača je okružena velikim parkom po padinama brijega.
Kad se našetamo, drugim busem ćemo se vratiti u grad.
Prošetat ćemo uskim ulicama
Obavezno ćemo posjetiti mjesto gdje je boravio lord Byron
Neizostavno moramo probati piriquita (pirikitu). To je lokalni
kolač u nekoliko formi, izuzetno ukusan, a nazvan po vlasnici
slastičarne
Kad obiđemo Sintru dok ne spadnemo s nogu, shvatimo da
bismo tu trebalo provesti bar tri dana da se sve vidi. Pa
obećamo da ćemo se vratiti.
Vlakom povratak u Lisabon. Sintra, doći ću opet!
Ako ste se našli u Lisabonu, jednostavno morate otići u Cascais.
Izaberite voz koji vas od stanice Cais do Sodre vozi 40 km
do Cascaisa kao poslednje stanice, a putem uživate u pogledu
na prekrasne gradiće kroz koje prolazite. Možete i autobusom.
Cascais se raširio na Atlantiku, prepoznatljiv po ornamentima
specifične kaldrme koja se zove calcada i keramičkim tablama
u azulejos tehnici.
Prođite trgom sa gradskom kućom jedinstvene ljepote
Prošetajte prelijepim ulicama
Ponesite neki keramički suvenir, to je jednostavno
obavezno
Obiđite tvrđavu
Prošetajte marinom
Pozdravite ribarevu ženu koja čeka svog dragog
Spustite se na gradsku plažu
A zatim nastavite preko još dvije duge plaže s najfinijim
zlatnim pijeskom
U nekom od brojnih restorana, najradije kod poete (a gdje bih
ja drugo?) uživajte u bezbrojnim morskim specijalitetima uz
najbolje vino. Portugalska vina poznata su po vrhunskom
kvalitetu.
I kada odete, ponijet ćete Cascais zauvijek u srcu.
Do sljedećeg viđenja!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.