Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.03.2020., utorak
#OSTANIDOMA FOTO-IZAZOV :)))
#OSTANIDOMA FOTO-IZAZOV :)))
U ovim danima karantina jako cijenim kad me netko pozove
samo da me pita kako sam. Često zovem prijatelje i drugare
da ih isto to pitam. I zamislite, i moja općina me upitala kako
sam na vrlo konkretan način: poslala mi paket hrane koja
je itekako korisna kad ne možeš izlaziti u nabavke.
Hvala joj! :)
Naše virtualno putovanje počinjemo od krajnjeg zapada Europe
i polako ćemo se vratiti u mjesto polaska. Ne možemo stvarno
putovati? Možemo bar na ovaj način.
Sletjeli smo na lisabonski aerodrom i smještamo se u centru
u krugu oko trga Markiz de Pombal, odakle je najbolja turistička
komunikacija. Odavde polaze autobusi za razgledanje i ima
stanica metroa, a pješice se može mnogo toga vidjeti.
Prvog dana ćemo uzeti kartu za bus Castello, koji će nas
voziti na najvažniji vidikovac, dvorac Sao Jorge.
Na ovom mjestu shvatimo gdje smo, dobijamo potpunu
orijentaciju. Ispod nas je široka delta rijeke Tejo (Težo) i
mostovi koji povezuju otoke.
Vidi se da je Lisabon podijeljen na dva dijela širokom avenijom
Avenida da Libertade koja vodi od trga Markiza de Pombala do
Restauradores i onda se račva u tri kraka do trga Praca do
Commercio pa izlazi direktno na rijeku Tejo.
Sa naše strane je Alfama, najstariji dio Lisabona, sa čijem
vrhu je dvorac i dalje se širi Lisabon do mosta Vasco da Gama.
Prošetajmo Alfamom, kraljevinom fada, uz neizostavni
tramvaj 28.
Na drugoj strani je Baixa (Baiša) izgrađena poslije katastrofalnog
potresa 1775, kada je Markiz de Pombal brzo obnovio vitalne
strukture grada.
Nadovezuje se stari dio Bairro Alto, na brdu, sa prelijepim
vidikovcima i mnogo restorana gdje se sluša dobar fado.
Belem je fascinantni dio, pruža se pored rijeke Tejo u pravcu
ušća i u njemu se nalazi ogromni i prelijepi manastir
Jeronimo.
Na obali rijeke je najljepša bijela kula, čipka u kamenu u
manuelinskom stilu, Torre de Belem.
U šetnji uz rijeku vidjet ćemo spomenik osvajačima, Padrăo dos
Descobrimentos u obliku karavele.
U suprotnom pravcu moramo obići monumentalni prostor
gdje je održan Expo 98 sa najvećim ocenarijumom u Europi.
U nedogled se pruža najduži most u Europi, most Vasco
da Gama, dug 12,3 km.
Lisabon, najlepši grad Europe, traži najmanje pet dana za
ovo što sam opisala.
Vratila sam se još tri puta i još bih, samo da mogu...
Došlo je neko čudno vrijeme kad putovanja nema, kad se svi
zatvaramo u naše male svjetove i nadamo se da ćemo naši
mili i mi pregurati ovo koronasto doba. Okrećemo se uspomenama
koje nas hrane dok ne budemo opet mogli (ako budemo mogli)
da živimo normalno. Da meni bude ljepše, a nadam se i vama,
zamislit ću svoje savršeno putovanje i svakog dana prisjetiti se
jedne lijepe destinacije. Putujte sa mnom. Vežite se, polijećemo
iz Beograda, sa aerodroma Nikola Tesla.
Dolje ostaje Beograd sa svojim mostovima
Avala nas pozdravlja
Kalemegdan s Pobjednikom želi nam sretan put
Ne uočavam meni najljepše zgrade, konak kneginje Ljubice
i konak kneza Miloša
Topčider se gubi u daljini
Šetača u Knez Mihailovoj ulici ionako sada nema
Naš pravac je zapad Europe: Lisabon. Odande ćemo
putovati ka istoku, dok ne obiđemo u mislima sve
što vam mogu pokazati.
Bilo bi dobro da struka odlučuje o svim mjerama koje se poduzimaju
u vezi pandemije korone, COVID-19. Dosad je stekla već poprilično
saznanja, na težak način, u 201 zemlji svijeta, preko pola miliona
oboljelih i nažalost preko 26000 umrlih. Ne pita se dovoljno, rekla bih,
u većem broju zemalja. Ili se pita uzan krug onih koji ne posjeduju
najveće znanje.
A znanje se mijenja iz dana u dan, i zabrinjava podatak da postoje
zdrave kliconoše koje će zaraziti mnoge, a sami o tome neće imati
pojma. Možda će oboljeti nakon 14-21 dana, a možda ni onda neće.
Samo će raznositi drugima. Društvene mreže preplavljene su svim
mogućim „čudotvornim lijekovima“ od kojih mi se već diže kosa na glavi.
Kad su tako dobri, zašto nije cijeli svijet zdrav? A on je ujedinjen kao
nikad u istoj muci. Čini mi se prilično dokazanim da vrijedi nošenje
valjane maske da ne prenesemo drugima, manje da sami ne dobijemo.
Više vrijedi pranje svega što se prošeta po gradu, a što ne može da
se pere, treba okačiti na sunce. Sunce je oduvijek bilo jedan od
najboljih dezinficijenasa. Sve kvake, sva mjesta kojima se otvara
zadržavaju virus dovoljno dugo, pa njihovo dodirivanje zahtijeva
pranje ruku i dezinfekciju tih mjesta. Izolacija? Oni koji će lako dobiti,
a teško ozdraviti sada se moraju izolirati, iako nam to svima teško
pada. Tu nije važna samo dobna granica, važnija su oboljenja koja
osoba nosi, svi defekti imuniteta.
Iako sam liječnik, ne znam dovoljno o ovoj pandemiji. Struka će tek
kasnije skupljati iskustva i napisati radove iz kojih ćemo se učiti za
neki drugi put. Sad se učimo u hodu. Znaju više oni koji su u prvoj liniji,
koji su liječili oboljele i njih bi trebalo slušati. Manje panike, a više
discipline, kao u Njemačkoj. Svoju okolinu nažalost ne mogu navesti
kao primjer najboljeg ponašanja.
Nekom čiči od 80 godina, koji se žalio da nekako u zadnje
vrijeme ne može kao prije, tražili da donese uzorak sperme...
Sutradan čiča preda praznu teglu. Pita doktor šta bi, kaže
čiča:-Paz' 'vako, doktore - prvo sam probao desnom rukom,
pa lijevom, pa sa obje, al' ne ide pa ne ide. Onda probala žena,
jednom, drugom, objema, pa zubima, pa bez zubi, ali ne ide.
Čak smo zvali i susjedu pored nas, i ona je probala to sve,
i ruke i zube i između kolena i ništa".
Doktor, šokiran - "Zvali ste i susjedu!?"
- Da, i ne ide pa ne ide, nikako nismo uspjeli otvoriti teglicu.
Krenula Fata u šetnju čaršijom s malim Mujicom i nakon
nekog vremena naleti na jaranicu Habibu. Izljube se njih
dvije i izgrle, pa će Fata prijekorno malom Mujici:
- Muj'ce, de poljubi tetu Habibu!
Mujica se odmakne:- Jok!
Fata ga povuče za uho i zadere se:
- Muj'ce, de poljubi tetu Habibu kad ti kažem!
Mujica i dalje odbija:- Jok, neću!
Fata ga bijesno upita:- A što nećeš?
Mujica pogleda u pod:- Pa pokuš'o je babo jučer, pa je popio šamarčinu!
Žali se prijateljica prijateljici kako joj muž počeo da zaboravlja
razne događaje, kao npr. godišnjicu, 8 mart….i sl.
Ova joj na to odgovori. -Odlično. Moj je počeo da zaboravlja još
prije par godina. Ujutru kada se probudi, ne prepozna me, misli
neka druga, i znaš već, navali.
-Onda neću da vodim kod liječnika ovog mog, odgovori utješena
prijateljica. -Hvala ti što si mi rekla. Nije loša ta bolest.
Prvo da izrazim žaljenje za strahotu koja je zadesila Zagreb.
Samo je još to falilo...
Po legendi, čovjek koji je smislio igru “šah” pokazao je svom
kralju novu igru. Kralj je bio oduševljen.
- Ovo je sjajno, što želiš da ti dam kao nagradu što si napravio
ovako dobru igru?, pitao je kralj
- Ja bih želio pšenicu, reče izumitelj
- Naravno! Koliko pšenice?
- Htio bih na ovo prvo polje šahovske table da stavimo jedno zrno
pšenice. Zatim na drugo polje dva, pa na sljedeće 4, pa 8 pa 16,
pa 32 zrna pšenice… svaki put duplo više, i tako do onog
posljednjeg polja na tabli.
- Pa to je baš malo žita! To nije nikakva nagrada za tebe! Jesi li
siguran da to želiš?, pitao je kralj
Izumitelj je inzistirao da to bude njegova nagrada. Kralj je pomislio
“kakva budala, prodao mi ovako dobru igru za malo pšenice”, i dao svojim
matematičarima da izračunaju koliko je to pšenice i da isplate čovjeka.
Međutim, kada su matematičari izračunali, došli su do podatka da
je to 18,446,744,073,709,551,616 zrna pšenice, odnosno da bi trebalo
da se posiju 4 planete Zemlje cijelom površinom da bi se toliko pšenice
napravilo. Prema toj legendi, kralj je bio oduševljen mudrošću ovog
izumitelja i pozvao ga je da mu bude savjetnik.
Ista stvar se dešava sa virusom. U ovom trenutku, mi vidimo veoma
malo zrna pšenice na tabli (broj oboljelih) i lako možemo da se prevarimo
kako to nije ništa strašno. Ali ako svaki oboljeli u prosjeku zarazi
još dvoje (sasvim realno kada ne bismo ništa preduzeli), onda bi
matematika bila ista kao na ovoj tabli.
Zato je bitno da budemo u kućama i da nemamo kontakt sa ljudima,
jer matematika je jasna - broj oboljelih može da opada tek kada jedna
oboljela osoba u prosjeku zarazi manje od jedne nove osobe
(naprimjer, 0.8). Sve preko 1, vodi u matematiku šahovske table sa
ogromnim ciframa.
Bila su to neka druga vremena, kad je harala tuberkuloza i kad se
dobra linija najprije povezivala s ovom bolešću. Moj svekar je kao
mršavi momak s Banije ugledao moju svekrvu i na prvi pogled se
zaljubio u jedru debeljucu. Ta ne može imati tuberkulozu!
I samo je ponavljao:„Molite Boga, gospođice, da mama odobri!“
Pitala se njena majka, koja je dala blagoslov i tako su se uzeli.
I kad god mi netko kaže: „Budi mi zdrava i debela!“, sjetim se
njih dvoje.
(slika s neta)
Sretan vam prvi dan proljeća! Budite mi zdravi,
a ako treba, i debeli!
zbog korone zamalo zaboravih Dan lastavica.
"Danas se u svijetu obilježava Svjetski dan lastavica koje su
vjesnici proljeća. Kod Starih Slavena lastavica je bila sretna
ptica, čak poistovjećivana sa Vesnom, boginjom proljeća i
mladosti. Lastavice nikad nisu lovljene, a vjeruje se da su kuće
u kojima lastavice sviju svoja gnijezda-sretne."
Lastavica je odavno svila gnezdo na blog.hr. Verujem
da donosi sreću svima koji navrate. To što privremeno
ne sme da leti, ne bi trebalo da potraje predugo.
Izvanredno stanje od 15.3. 2020., nitko stariji od 65 godina ne smije
izaći na ulicu. Većina ima nekog mlađeg tko će im donijeti namirnice.
Ali ima dosta ljudi koji su sasvim sami, a spadaju u rizičnu
grupu. Neke općine su se organizovale i volonteri sve nabavljaju.
Druge nisu. I onda osvane na FB ovakav oglas. Protrljate oči,.
ne vjerujete, a onda pohvalite te divne ljude i pošaljete oglas svim
prijateljima za koje znate da nemaju koga poslati po namirnice.
Galerija Vujadinovic
21 G. ·
Dragi prijatelji! Zbog vanrednog stanja i zabrane kretanja licima
starijim od 65 godina Galerija Vujadinović je donela sledeću odluku:
Svim građanima kojima je potrebna pomoć u vidu nabavke i dostave
namirnica, lekova, higijenskog materijala i drugih proizvoda, a nema
ko da im pomogne i ne mogu to sami da urade, tim galerije će to
uraditi za vas. AKO IMATE FINANSIJSKIH PROBLEMA NIJE VAM
POTREBAN NOVAC, MI ĆEMO SVE KUPITI ZA VAS. Ne ustručavajte
se da nam se javite. Pošaljite nam poruku sa spiskom stvari koje su
vam potrebne i adresu, ili nas pozovite telefonom na 060 0 514 314,
i u najkraćem roku pokušaćemo da vam sve dostavimo. Iznajmili smo
2 automobila, voze ih mladi nasmejani ljudi, stvari ćemo vam ostaviti
ispred vrata uz želju da se što pre vidimo nasmejani. Akcija će trajati
sve dok bude dozvoljeno kretanje nama koji radimo. ZAJEDNO i
umetnošću protiv virusa!
Vaša Galerija Vujadinović 060 0 514 314
Resavska 33
Stojim pred neki dan u redu u samousluzi. Nije veliki red,
ispred mene dvoje. Iza mene robusni čovjek pedesetih godina,
a onda ona. Sjenka nekadašnjeg sjaja. Vrhunski pedijatar koja
je liječila generacije djece u domu zdravlja, sada stara, sa štapom,
bez frizure, u plastičnim papučama, ruinirana, nakon niza
operacija, sama... u korpi ima najnužnije. Dajem joj znak da pređe
ispred mene. Ona se snebiva.
Bandoglavko iza mene nabusito kaže:„Može ako ćete Vi na
njeno mjesto!“
Pomislila sam, možda je i tvoje dijete liječila, a ti si tražio da ga
gleda preko reda! Umjesto reakcije, nasmijem se i pomjerim na
mjesto stare doktorice, a njoj kažem dovoljno glasno da i ova
budala shvati koga puštam: „Izvolite, kolegice“.
Kad se dogegala naprijed sa štapom, nije se izvinio. Gdje je
žurio toliko? Samo on zna koja je žurba važnija od ljudskosti.
Izlet je bio 8.marta, prije posebnih mjera ograničenja okupljanja.
Sad sam stigla o tome pričati...
Baš na sam praznik putujemo na veselicu. Vozi Miloš, vodi Keti.
Na obodu Obedske bare stižemo u Kupinovo, gdje je bio stari
grad Kupinik, sjedište despota Brankovića.
Obilazimo etno kuću porodice Putnik.
Grijemo se u etno kući „Šanac“. Hladno je.
Nastavljamo u Ogar u etno kuću Aksentijev kućerak,
najstariju očuvanu kuću u Sremu, staru oko 250 godina.
Na krovu je veliko gnijezdo roda. Popravit će ga
rode kad se vrate.
Stoji djed pred kućom i gleda zgodne žene kako šetaju,
pa se tužno pogleda dolje:
-Zašto si ti umro, kad smo se zajedno rodili?
Što je autobus?
Prijevozno sredstvo koje ide 10 puta brže kad trčiš za njim
nego dok si u njemu.
Tata sa svojim 10-godišnjim sinom uđe u apoteku. Tu opaze
reklamni pano proizvodača kondoma.
"A što je to?" - pita sin tatu.
"To su kondomi. Upotrebljavaju se za siguran seks."
"Aha" kaže sin i uzme paketić s 3 kondoma:"A zašto su tri u kutiji?"
"To ti je kutija za srednjoškolce: jedan za petak, jedan za subotu
i jedan za nedjelju."
"Nije loše" - pomisli sin, a kad ugleda paketić sa 6 kondoma ponovno upita:
"A ta kutija sa 6 komada, za koga je to?"
"E, taj ti je za studente: dvaput u petak, dvaput u subotu i dvaput u nedjelju!"
"Wow!" - oduševljeno će sin - "A zašto služe ovi"? - upita, držeći u
rukama kutiju sa 12 kondoma.
S kiselim osmijehom otac mu reče: "To ti je za oženjene
muškarce, jedan za januar, jedan za februar..."
rekoše mi da ćeš na stanicu nade
vozom ljubavi pre sunca stići
ustadoh i brzo se obukoh
i pođoh da te dočekam
kroz polja velegradska jutro je bauljalo
gaseći zakasnele svice
kada dođoh do klupe na kojoj smo sinoć
pleli venčiće ljubomore
zastadoh
počeh te dozivati
probuđeni Dunav grohotom mi se nasmeja
ne znam zašto pozajmih čekić od kovača
jednim udarcem razbih klupu
a venčićima okitih vrbu
potpuno slomlje siđoh na stanicu
tamo pronađoh kofer sećanja
i oči kako stranice leksikona oprašuju
ponadah se da ću te opet videti
izađoh na peron s buketom zagrljaja
u ruci
Milan Savić
i Olga Blažova
Zora
vrbe otmene i lepe čekale su vrapce
da prostru zlatne kovrdže po keju
dok sam ja i dalje s prozora ispraćao
poslednje kapi noći
i pričao leptirima o proleću
proleću koje bi jednom s tobom
i nikad više
sunce koje sam sinoć zakopao u baštu
proklija
njegove izdanke ponudio sam Dunavu
osluškujući njegovu pesmu
pogleda uprtog u kej čekao sam
čekao rađanje
tvoje
uzalud
Vidjet ćemo se ponovo na promociji 10. broja časopisa
"Beogradski krug kredom", kad prestane zabrana okupljanja
u zatvorenom prostoru zbog pandemije Corone..
Gostovanje Šabačkog pozorišta u Ateljeu 212 jako je lijepo
primljeno. Puna sala, dosta smijeha i aplauza pokazali su
da je ideja o gostovanju bila dobra.
To je priča o Filipu, na granici jave i sna.
Takvih priča ima svuda oko nas: mladi talentirani ljudi ne
mogu se dokazati jer komercijalizacija svega i politička
podobnost odlučuju o tome tko vrijedi, a tko ne.
(Predstava je bila u veljači, a pričam sada, kad se našlo
vremena za ovaj post)
Godinama već početkom godine održavaju se Hvarski dani
u restoranu "Šaran" u Zemunu. Konobarii i kuhari iz restorana
"Kod kapetana" sa Hvara stižu u "Šaran" da dočaraju miris i
ukus Dalmacije.
Svakog dana stiže širok repertoar svježe morske ribe i rakova.
Treba samo izabrati. Samo? Nije to baš lako.
Krilo raže i nekoliko barbuna.
Uz ovo ide dobro čaša plavca.
A izbor slatkiša? Nemoguć. Ipak, krostata od smokava
i tart od rogača pokazali su se najboljim izborom.
Nastavljamo boravak na malom rajskom otoku
na koji nas je odvela Nada iz Kanade.
Nisu ovde samo plaže, zamislite, ima i zgrada! Ovo je
glavna hotelska zdrada
Sve su ovo zgrade hotela
Terasa hotela na kojoj smo uživali u pogledu i pili toplu
čokoladu
Ili da popijemo još koktel? Probala sam sa kokosom, a onda
otišla da pogledam sastav, jer mi se učinilo malo više slatko
za moj ukus. Videla sam da dodaju u sve koktele neki sirup
koji nije zdrav, tako da sam se zadržala na prirodno ceđenim
sokovima i toploj čokoladi. Ja ne pijem alkohol, ponekad malo
piva, ali zanimljivo je koliko ti ljudi mogu da popiju.
Ovde je sve uključeno u cenu pa im je to dodatni podstrek.
Prošetajmo po holu
Odmor ispred prodavnice hotela
Pristanište je lepo i danju
Lepo je i noću
Pogled sa pristaništa na hotel. Da idemo
na spavanje ili ne?
-Gospodine, da li ste za to da uđemo u
partnerstvo za mir?
- Ma baš me briga!
- A da uđemo u NATO?
- Ne zanima me!
- A da li podržavate da uđemo u Europsku uniju?
- Ni to me ne zanima!
- Dobro, a zašto ste vi uopšte?
- Ja sam za to da imam takvu penziju da
mogu da uđem u samouslugu!!!
Otišao Crnogorac da uhvati puževe za večeru. Na kraju dana
se vraća sa samo jednim pužem. Žena ga pita:
-Čovječe, kako donese samo jednog puža?
-Ti ne znaš kakva je to životinja, to trči, to bježi, to skače!
Nastavljamo boravak na malom rajskom ostrvu na koje
nas je odvela Nada iz Kanade. Danas nas vodi na plažu
Ostrvo ima dve plaže.
Na javnu plažu dolaze turisti u obilazak iz drugih hotela i velikih
kruzera. Sve vreme našeg boravka plaža je bila skoro pusta.
Samo je jedan dan bilo nešto malo ljudi koji su došli sa kruzera.
Plaža je predivna sa sitnim belim peskom.
Pristanište za javnu plažu (u pozadini)
Na ovoj bi plaži vredelo poduže ostati.
Na javnoj plaži ima dosta malih improvizovanih radnjica za
turiste i jedan bar.
Prodaju se napici od svežeg kokosa i ananasa
Ja sam odabrala ananas na hotelskoj plaži. Ananas se
izdubi a sadržina usitni. Nešto između soka i pirea.
Okolo je puno pelikana koji love ribu. Jedan je na kamenu
Davno prošlo vrijeme, živjeli smo u Metkoviću prije selidbe
u Makarsku. Bila sam član dječje ekipe koja se pela svuda
i znala svaki kutak Metkovića. Pored Neretve, u centru grada
nalazio se lijepo uređeni park. U njemu su jednog proljeća
cvjetale perunike. Djeca ko djeca, ubrala su poneku. Naišao je
čuvar i pojurio nas. Većina djece je izjurila uz stepenice parka.
A ja, pametnica, našla da se verem uz ogradu. To je znatno
sporije od stepenica, ustanovila sam kad sam dobila batine
od čuvara, jer je jedino mene uhvatio.
Godinama poslije toga i sam pogled na perunike me je bolio.
Prošlo je jako mnogo godina dok nisam oprostila cvijetu koji
nije bio kriv za dobijene batine.
Opet ne putujem ja, mada bih rado. Putuje Nada iz
Kanade i priča nam o otoku samo za nas.
Za beg od hladne Kanadske zime obicno se leti na jug. Ovaj put
odlazimo na malo ostrvo u Karibima, Levantado, još poznato pod
imenom Bacardi. Nazvano po reklami snimljenoj za Bacardi rum.
Svega kilometar dugacko, pripada Dominikanskoj Republici i
nalazi se u blizini grada Samane.
Let od Toronta do Samane traje nepuna 4 sata, onda nastavak
puta autobusom, oko 45 minuta do pristaništa napravljenog za
taj hotel i prevoz katamaranom do ostrva. Ostrvo je udaljeno
svega desetak minuta od obale.
Odsedamo u jedinom hotelu na ostrvu, Hotel Luxury Bahia
Principe Cayo Levantado Don Pablo Collection (dobija nagradu
ko ga izgovori iz prvog puta!).
Jedan od mnogih brodića koji prevozi turiste sa kopna na
ostrvo. U pozadini je Dominikana, a slika je sa ostrva.
Ostrvo ima dva spoljna i jedan unutrašnji bazen.
Zasto unutrašnji, ne znam,nisam sigurna da ga iko koristi.
Možda u slučaju nevremena.
Jedan od spoljnih bazena je odmah blizu glavne zgrade
i u obliku je tri kraka.
Drugi bazen je u blizini i pošto je hotel na uzvišenju a bazen
pored obale, do njega se dolazi liftom. Lift je u pozadini
Pogled iz lifta
U blizini bazena nalazi se i džakuzi, pa ko voli
nek izvoli
Temperamentna poetesa Vjera Raičević predstavila je Društvu
književnika Beograda svoju novu knjigu "Sveta večnost"
Prvo cvijeće donio joj je kolega po peru, Srećko Aleksić.
Gosti poetese bili su Branko Stanković (predsednik Udruženja
pisaca Srbije) i Olivera Šestakov.
Promociju je otvorio novi predsjednik Društva književnika
Beograda Zoran Škiljević.
Moderator promocije bila je sekretar Društva,
Anka Stanojčić
Branko Stanković je govorio o liku
i djelu Vjere Raičević i uporedio njeno
stvaralaštvo s Bodlerovim.
Olivera Šestakov je kazala "Priču o pesmi"
Najbolji interpretator svojih pjesama je Vjera Raičević, sa
mnogo strasti i uvjerljivosti. Ona je Tragač sunca.
Tragač sunca
Ja sam večiti putnik
Sa rancem na leđima
Punih pesama.
Tragač Sunca
Večite ljubavi
Mira
I onog što postoji
Tinjale tuge
Još nečega što ne mogu
Da vam kažem
Što samo pesma nosi
U mom rancu života.
Božje oko
Uranja duboko
Otvaram ranac
Iz kojeg poput belih golubova
Lepršaju pesme
U buketu večite ljubavi.
Vjera i Olivera naizmjenično su kazivale pjesme
Kolege po peru dobili su pravo na pitanja
i poneku svoju pjesmu.
Moderator Anka Stanojčić "prisvojila " je pjesmu
"Ne znam ništa o nauci" i njome završila uspjelo veče.
Ne znam ništa o nauci
Ne znam zašto je trava zelena
More plavo
zašto je sneg beo
Zemlja obojena zemljom.
Ne znam zašto se Zemlja okreće
Da li se ja pomeram s njom.
Ali znam zašto se ljubav
Tako lepo oseća u meni
I znam, da su cvetovi
Neodoljivo zaljubjeni.
Znam jer si ih baš ti
Poklonio meni.
Vidimo se ponovo u martu, na još jednoj lijepoj promociji
Kapetan Titanika dobija depešu i obraća se putnicima:
-Dragi putnici, stigla je jedna dobra i jedna loša vijest.
Koju želite prvu?
-Prvo dobru vijest!
-Film o nama osvojit će 11 Oskara!
Pričaju dva Zemunca.
-Kako da je osvojim, brate?
-Pa budi joj sve!
-Pa budio sam joj i majku i oca i brata ,i sve u kući!
-Od čega se ljudi najviše goje?
-Od gre’ote....Gre’ota da se baci!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.