Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.09.2019., ponedjeljak
Makarski Jadran
Makarski Jadran je najveseliji brod za koji ste čuli. Isplovljava uz
muziku i cijelo vrijeme plovidbe kapetan Mito, moj školski drug,
pušta muziku posvećenu pojedinačno svim nacijama na brodu.
Brod vozi na Hvar i Brač svim danima osim srijede, kada
posjećuje Korčulu.
Kapetan kaže na razglas da ga putnici mogu baciti u more ako
ne budu zadovoljni i zove mene da prevedem, jer kaže da je od
mene prepisivao u školi. Kažem mu da ću prevesti što god želi,
ali ne dam da ga bace u more!
Cijelo vrijeme se veseli, jede i pije.
Na brodu se služi najbolja skuša koju ste ikad jeli. Šerif na
gradelama se za to brine.
Galebovi dobijaju glave ribe. Zato prate brod i vješto hvataju bačeno.
Ako gošća zna plesati na stolu, plesom će osvojiti mornarsku
majicu. Ova plesačica je rekla da se vozila bezbrojnim brodovima,
ali na ovakvom nije bila.
Na kraju brod uplovljava u luku uz "By the rivers of Babylon", na
koju bukvalno cijeli brod pleše i pjeva. U Babilonu su se svi ljudi
razumjeli... i ovdje se razumiju, ma otkuda došli. I doći će ponovo
i ponovit će nezaboravnu plovidbu.
Eh, da je više ljudi kao što je Mito i kao što je njegova posada...
Život bi bio vedriji, a sukoba oko gluposti ne bi ni bilo.
Ako ste u Makarskoj, logično je posjetiti i njenu najbližu okolicu.
To je Kotišina, u "zelenoj uvali" bez pogleda na urbanizaciju s
predivim vizualima na Hvar, Brač, Pelješac, Korčulu te obzorje
i pučinu Jadrana.
Prijatelj nas vozi asvaltnom cestom, na nekim dijelovima strmom,
u Kotišinu, 2,5 km od Makarske, zaogrnutu Biokovom, na obodu
Biokovskog botaničkog vrta Kotišina, koji je utemeljio fra Jure
Radić, osnivač Instituta planina i more te Malakološkog muzeja
u Makarskoj.
Zašto se zove Kotišina? Tu se najbolje čuje tišina, kad ne
pjevaju slavuji i grdelini.
Neke stare kuće su polusrušene, ali većina je obnovljena.
Ima i povijesnih mjesta.
Izgrađeno je i mediteransko boćalište s kaparom, koji je
usadio uporni Kotišanin.
Naokolo niču nove luksuzne kuće s bazenima, uklopljene
u nagnuti teren, sa sjajnim pogledom.
Makarska je dobila ime po selu Makar. Smjestila se na padinama
visokog Biokova koje kao da izranja iz mora i štiti svoju mezimicu.
Nastala je se u prirodnoj luci između dva poluotoka, Sveti Petar
i Osejava.
Svom prelijepom položaju zahvaljuje omiljenost među turističkim
destinacijama. Centar je Makarske rivijere, skupa gradića dragulja
na Jadranu. Danas ima oko 12000 stanovnika.
Smatraju je najljepšim malim gradom na Jadranu, a mene ne morate
pitati da li tako mislim, meni je svakako najljepša. Tu sam rođena,
100 m od mora, u nekadašnjoj bolnici koja je bila u krilu franjevačkog
samostana. Danas je to ponovo samostan, a bolnica je premještena
pa ukinuta.
Njeno srce je Kalalarga, stara široka ulica, sa kaletama koje se
granaju iz nje.
Tu smo svraćale i na gastronomska uživanja u restoranu „Gastro
Diva“, koji je osnovala bivša blogerica.
Ulica izlazi na centralni Kačićev trg, nekad sa velikim vrtom, đardinom,
a danas je to kamena ljetna pozornica.
U centru trga je spomenik fra Andriji Kačiću
Miošiću i crkva Sv. Marka.
Morate prošetati rivom i dočekivati brodove.
Na rivi svakako trebate vidjeti spomenik turisti, djelo kipara
Nikole Šanjeka. Lokalni galeb Jura, važna turistička
znamenitost, pokazuje grad upravo prispjeloj turistiknji.
Nezaobilazan je legendarni brod „Makarski Jadran“ kojim upravlja
kapetan Mito Mravičić. U ljetnoj sezoni brod vozi turiste po otocima,
a zatim se na njemu večerava bogat riblji izbor.
Prve večeri smo pozdravile šarmantnog kapetana (mog
školskog druga) i njegovu dragu suprugu.
Novijeg je datuma lukobran koji je pregradio i zaštitio makarsku
luku, a sada je nastavak šetnice i mjesto odakle se prave lijepe
fotografije Makarske.
Smjestiti se možete u luksuznim hotelima
i u privatnim apartmanima, od kojih svakako
preporučujem apartmane Tamburović.
Kupati se možete na Osejavi, na velikoj gradskoj plaži,
na lokalnim plažama, na kamenim plažama Sv. Petra
i na plaži Nugal.
I kako stići do Makarske? Može direktnim autobusom, 13 sati
noćne (veoma zamorne) vožnje, a ne vidite ništa. Može avion,
prijevoz do aerodroma+ let+prijevoz do Splita+ prijevoz do
Makarske. Traje oko 8 sati, nekad više, košta dosta. Može
taxi od vrata do vrata, traje 8 sati kad sve ide glatko, obično 9.
Cijena nešto veća od autobusa, skoro triput manja od avionske
verzije. Danju, sve se lijepo usput vidi.
Pauza na dobroj kavi u Bosni.
Rijeku Bosnu prelazimo više puta.
Tvrđava Varduk na vrhu brda!
Kupres na vidiku!
Kupreško polje, velika krška visoravan na zapadu BiH
Panorama se mijenja kako se bližimo Biokovu
Tunel Sv. Ilija, dug 4 248 m.
I evo ljepotice Makarske!
A u Makarskoj apartmani Tamburović, uokvireni
bugenvilijom, za svaku preporuku.
Čarobni svijet školjki je moj svijet od malena i nema prostorije
u mom domu u kojem nema bar jedne školjke. Unuke sam od
najmanjih nogu učila kako se u njima "sluša more" i to im je
omiljena zabava. Slušate li vi more u školjci?
Ovaj svijet je davno očarao fra Jure Radića, znanstvenika svjetskog
glasa, koji je osnovao Malakološki muzej Makarska.
"Malakološki muzej franjevačkog samostana utemeljio je 1963. godine
fra Jure Radić. Atraktivnom postavom morskih puževa i školjkaša
Jadrana i cijeloga svijeta danas je to turistički najpoznatija malakološka
kolekcija u Hrvatskoj."
"Malakološki muzej u Makarskoj je muzej školjaka - ljuštura morskih
mekušaca."
"Muzej je otvoren za javnost 30. travnja 1963. godine u starom
dijelu Franjevačkog samostana koji je zaštićeni spomenik kulture."
"Od preko 3000 primjeraka izloženih školjaka, u tom muzeju se mogu
vidjeti ne samo školjke Jadranskog mora već i brojne vrste tropskih
i suptropskih mora, koje su i najprivlačnijih boja i oblika među svim
školjkama."
Ne biste voljeli u plićaku ugaziti u otvorenu tridaknu (Tridacna
gigas). Ona zarobi nogu nesretnika i kad naiđe plima, on se utopi.
Dobro je što ovih školjki nezgodne naravi nema u morima koja
uglavnom posjećujemo.
Radije biste sreli gigantsku kornjaču?
Mnogo su nam draži korali, zar ne? Svih oblika i boja.
Vratimo se čarobnom svijetu školjki
Kad odete u Makarsku, nemojte propustiti posjet ovom muzeju.
Posljednjih pet godina koristim u kuhinji samo "solni cvijet"
iz solane Ramova. Zdraviji je i daleko ukusniji od obične soli,
jer sadrži sve minerale mora bez posebnog dodavanja.
Evo nas u solani Ramova u Krvavici, pored Makarske, gdje sada
dolazim da posjetim prijatelje i vidim što se novo dešava u vjetrosolani.
Vjetrosolana je patent Ivana Šimića, inženjera šumarstva, iz 2007.
Na sajmu inovacija ARCA 2010. vjetrosolana je nagrađena zlatnom
plaketom.
"Vjetrosolana je zapravo klasična solana s nadogradnjom visećih
slojevitih površina - bazena s nagibom tri promila iznad matičnih
bazena. Gornji bazeni su duboki 3-5 cm, a donji su dublji i služe
za akumulaciju vrijeme kiše preljevni bazen se prazni i ugušćena masa
se spušta u matični bazen gdje je zaštićena od oborina i to je ono
osnovno "- kaže autor projekta dipl. inženjer Ivan Šimić.
Ovdje se rade plemenite soli- „solni cvijet“ za hranu i morsko ulje
za mineralizaciju tijela putem kože, kao i dijamantne soli.
Cvijet soli se stvara ljeti, kada salamura u bazenima postigne
temperaturu od 60 stupnjeva. U tim trenucima počinje proces
kristalizacije visoko cijenjenog cvijeta soli, koji se u grumenima
kristala počne skupljati po površini. Kristali se počnu stvarati oko
podne, a Ivan ih skuplja u vrijeme sutona.
More sa 3,5% slanosti meri se bomeometrom (po Bomeu). Kad se
dođe na 20% slanosti, taloži se gips (kalcijum sulfat) i kalcijum
karbonat koji se izbace i solni cvijet ih ne sadrži.
U bačvama se pravi morsko ulje, tečni minerali mora (presoljena
salamura s koncentracijom soli od 38 i više posto, prepuna
planktona), izvanredan izvor magnezija koji se resorbira u
mišiće utrljavanjem preko kože.
Dijamantna sol se stvara pri slanosti 31 do 38 posto. Nepodobna
je za kuhanje, ali zato je vrlo iskoristljiva za dermatološke tretmane.
U sebi ova kruta sol nosi podosta minerala, koji su odlični za
razne dermoterapije.
Narednog dana nakon burovitog jutra i sunca poslije toga gornji
bazeni su procvjetali.
Sa uživanjem gustiramo rajčicu sa svježim solnim cvijetom.
-Halo, ovdje auto servis. Vaša žena je maloprije dovezla auto
kod nas. Hoćete li Vi platiti popravku?
-Normalno da ću platiti popravku kola svoje žene!
-Tko priča o kolima? Ja Vas pitam za opravku mog servisa!
Policajac svjedoči na sudu.
-Dakle, kako se optuženi ponašao kad ste ga uhapsili?
-Galamio je sve vrijeme, nije zatvarao usta!
-Kažite što je pričao, samo bez psovki i nepristojnih riječi!
-Pa, onda ništa nije rekao.
Nakon ljetne pauze, Društvo književnika Beograda nastavlja
s redovnim radom, svečanom promocijom knjige Slađane
Belko: "Maline u flanelu"
Promociju otvara predsjednik DKB, Zoran Ilić
Promociju vodi sekretar DKB, Anka Stanojčić.
Prvo daje uvodnu riječ i biografiju poetese.
"Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.
Dva puta udavana, dva puta napuštana, silom, od Boga. Majka
dvojice sinova, jedan virtuoz na instrumentu, drugi čarobnjak na
tastaturi. Baka dvoje unučadi. Zalutala u ekonomiju, ali sve što
radi ona radi dobro. Tako i u karijeri postigla sve što je bilo
moguće, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone.
Mesi unučićima kolače. I čita bajke. Piše za sebe. I druge.
Zbirka pesama „Maline u flanelu“ nastala je na inicijativu putujućeg
pesnika Daniela le Mora koji joj je poklonio Take away poem
jednog leta u Ljubljani... I ponelo ju je…"
Olga Marković: Uvodna pesma Take away poem- pesma za poneti
Čekajući život da se dogodi,
pre nego što moje plave oči
odlutaju negde dalje odavde,
bliže tebi možda,
još uvek odlučujem
kojim putem da krenem,
koji trag da sledim
do onog mesta žudnje
duboko u meni
i pokažem sve ono
što sada želim da delim.
Anka Stanojčić: Pesma posvete Ireni
POGLED SRNE
Mala plava devojčica
zarobljena u telu žene:
pogled srnećih iskrica
traži pomoć od mene.
Tihanji, Balaton, Šiofok
Pula, Brioni, Dubrovnik,
sada vidim samo šok,
nestao je naš sanovnik.
Klinika u Višegradskoj,
dolazim posle decenija,
sladoled i kafa u gradskoj,
daleko nekoliko milenija.
Donosim joj darove:
pogled neobično bistar.
Reči bačene niz torove
– da li je otišla Ištar?
Možda neće izaći.
Ako ipak dođe
da li će sebe naći?
Hoće li bol da prođe?
Molim se za nju neprestano.
Fenek u sremskoj ravnici.
Prijateljstvo postojano,
hrabri njen hod po užarenoj žici.
Verujem sebi i svojoj želji,
verujem Bogu i njenoj snazi,
sutra će novi dan biti belji.
Srna iz kume ne odlazi.
Ivan Despotović je napisao nadahnutu recenziju
Luka Kosanović je sa svojom violom Slađani poklonio
"Labuda"
Slušalo se pažljivo, i čitanje i muzika
Čitačice su prijateljice autorke. Ona najbolje osjećaju
što je u pjesmama htjela reći.
Svetlana Joksimović: Vlajna, Vilo moja, Ćao i nema
više, Algoritam, Ljubavni grand slam
ALGORITAM
Nikada neću
naučiti da (se)
ne dajem, ako
ne primam.
Moje srce nije
kalkulator.
U ljubavnim
operacijama
nema deljenja
ni oduzimanja.
Umem samo
da sabiram i množim
leptiriće koje si mi
pohranio u utrobu.
Zbog koje (se) deliš?
Ko tvoj dah oduzima?
Kada se moji plusevi
upare s tvojim minusima
dobićemo algoritam
naše čudne ljubavi.
Pesnik Srećko Aleksić je o poetesi imao samo najlepše reči
u svojoj recenziji
Ljiljana Surić Lambić je iznela teže pjesme: Kobni dar,
Vlaška magija, Horna i horde
Anka Stanojčić: riječ čitatelja
Za kraj smo zasladili: pjesmu "Greh u Kalambaki"
kazivala je Svetlana Joksimović
Olga Marković je nadahnuto iznijela pjesmu
"Kako su je ostavljali"
Knez pevajući
Beg ćuteći
Kralj plašeći
Baron pišući
Vojvoda šapćući
Šah milujući
Princ plačući
Sultan ljubeći
Knjaz mucajući
Lord darujući
Despot mučeći
Kan mazeći
Car viseći.
I svi odlazeći rekli:
Volim te.
Tko bi najbolje iznio pjesmu koja opisuje samu autoricu?
Slađana Belko, naravno.
Nije bilo lako doći do knjige, svi su željeli saznati
što se krije među koricama knjige „MALINE U FLANELU“
Izlet u nepoznato nastavljamo kroz Šajkaš, Budisavu i stižemo
u Kać.
„U Eparhiji bačkoj, petnaestak kilometara istočno od Novog Sada,
na Sunčanom bregu u selu Kaću, krajem 2012. godine, podignut je
ženski manastir, posvećen prazniku Vaskrsenja Hristova."
"Već sâm naziv tog dęla Kaća, Sunčani breg, i nehotice ukazuje na
duhovnu dimenziju praznika kojem je manastir Vaskrsenja Hristova
posvećen: na Sunce pravde, na svetlost Vaskrsloga Gospoda Hrista,
večnog Pobednika nad svakom tamom, grehom i smrću.“
Služba se vrši u kapeli presvete Bogorodice, dok se ne
završi gradnja crkve.
Konačno stižemo u restoran „Božur“ u Kaću.
Lep ambijent, posluženje odlično, raspjevani tročlani bend i sve je tu da
se rođendan proslavi kako valja.
Na povratku smo imali i prirodni vatromet, munje svuda naokolo.
Ali važno je da smo svi zadovoljni izletom.
Ponovo putujemo u nepoznato. Znamo samo da ćemo istog
dana otići i vratiti se, a sve drugo je nepoznato. Znamo i da je
Ketin rođendan, pa ćemo i tu lijepu zgodu adekvatno obilježiti.
Krenuli smo u Bačku.
Prelazimo Tisu.
Kava se pije u Titelu.
Stižemo u Mošorin, "koji se nalazi na severnoj strani Titelskog
brega, na delu dugom četiri i širokom kilometar i po. Udaljen je
od Tise oko 5 kilometara, od čijih voda ga štiti odbrambeni nasip.
Mošorinci su vezani za breg i aluvijalnu ravan reke Tise. Titelski breg,
ili, kako ga meštani zovu, Mošorinski breg, postao je površina na
kojoj se seje i žanje žito. Isušivanjem aluvijalne ravni i regulacijom
rečnog toka stvorena je još jedna kultivisana površina za uzgajanje
industrijskog bilja i povrća."
Ime je Mošorin dobio po Moši koji je 1614. godine iskopao prvi
bunar i tako selo snabdeo vodom.
Penjemo se brojnim stepenicama na brijeg. "Na Bregu, iznad sela,
nalazi se Kapela prenosa moštiju Sv. Nikole. Sagrađena je u
srpsko-vizantijskom stilu, sa dva kubeta, po nacrtu arhitekte
Đorđa Tabakovića.
Ikone na platnu 1936. naslikao je Uroš Predić. Kapelu je živopisao po
ugledu na srednjovekovne manastire, uljanom bojom slikar Marko Milinov."
U blizini crkve je spomen obilježje "Mošorin pamti", bunar u koji su
mađarski nacisti u toku zloglasne racije 1942.godine bacili preko
stotinu Mošorinaca.
Ulazimo u lijepu zelenu vilu koju je je sagradio Prota Svetozar
Vlaškalić u samom centru Mošorina 1926-28. godine u duhu
romantičarskog istorizma. U njoj je danas smještena ambulanta,
a na katu je sada kulturno-prosvjetni centar „Vožd“ koji njeguje
tradiciju Šajkaškog bataljona i sjećanje na njegovog vožda Đorđa
Stratimirovića.
„Šajkaški bataljon je bio dio habzburške Vojne granice. Formiran
je 1763, a ukinut 1873. godine. Nalazio se na prostoru jugoistočne
Bačke, koja je danas poznata kao Šajkaška. Šajkaški bataljon je
bio značajna snaga rečne flote Habzburške monarhije. Ime mu
je nastalo od reči „šajka“ kako su zvali čamac, a vojnici na šajkama
zvali su se Šajkaši, dok su sva naselja koja su pripadala ovoj
vojnoupravnoj organizaciji bila smeštena uglavnom u trouglu između
Dunava, Tise i Rimskih šančeva. Šajkaši su bili specifičan rod
habzburške vojske, koji se kretao u uskim, dugačkim brodovima,
poznatim kao šajke. Šajkaši su postojali mnogo pre formiranja
Šajkaškog bataljona. Ove vojne jedinice su operisale na Dunavu,
Tisi, Savi i Morišu.“
Od njihove kape nastala je poznata srpska šajkača.
"Mošorinska pravoslavna crkva posvećena je prazniku Svete Trojice
(Duhovi) koji su i seoska slava. Hram je podignut 1798. godine.“
Rekli su nam da su velike kalemegdanske stepenice obnovljene
i otkrivene, to moramo vidjeti. Nas tri naoružane fotoaparatima
uputile smo se na Kalemegdan.
Knez Mihailova je poluprazna, po najvećoj vrućini
Lijepi su odrazi na fasadi
Idemo do Kalemegdana
On još čeka partnera za partiju šaha
Zašto golub voli baš Jovana Subotića?
Stepenice su sasvim obnovljene, dok je njihov okvir ostao
isti. Po boji se to jasno vidi.
Je li glava svakog pobjednika u oblacima?
Popnimo se
Lijep je Zavod za zaštitu spomenika kulture u starom balkanskom
stilu
Zašto je vajar zamislio despota bez lica? Jer je imao sto lica,
za druge, za narod...
Kroz Sjenicu i u neposrednoj blizini protječu četiri rijeke: Uvac,
Vapa, Grabovica i Jablanica, od kojih se formira Sjeničko (Uvačko)
jezero.
Silazimo na Sjeničko jezero (Uvačko jezero). Radujemo se
trosatnoj plovidbi katamaranima po jezeru.
Kapetan Mića priča nam cijelo vrijeme. Uvačko jezero je dugo 26 km,
a nalazi se na nadmorskoj visini od 985 m. Sva tri uvačka jezera
sadrže 500 miliona kubnih metara pitke vode. To su najveće rezerve
pitke vode u Srbiji. Koje je boje, plave ili zelene?
Priča nam o bjeloglavom supu. Zahvaljujući sistemu hranilišta i
nadzora, ovdje se nalazi najveća kolonija bjeloglavih supova na
Balkanu, a druga po veličini u Europi, nakon Španjolske.
Markira se 30% mlade populacije supova. Supovi vide 10 puta
bolje od čovjeka. Razmnožavaju se poslije pete godine i sa istim
partnerom ostaju cijelog svog vijeka. Ljudi bi mogli ponešto naučiti
od supova!
Bjeloglavi supovi su izveli svečani let posebno za nas.
Slijedi posjet Ledenoj pećini, dostupnoj samo sa jezera.
Ručak na katamaranu (zlatarski specijaliteti)
Ernesa nam je i ovog puta napravila savršenu baklavu
Kormorani su se vinuli u nebo pred oluju
Ni oluja na jezeru nije nam pokvarila raspoloženje,
jer su katamarane vozili iskusni kapetani.
Zahvaljujući odličnoj organizaciji i sjajnom gostoprimstvu naših
prijatelja u Sjenici, na Molitvi i na Uvcu, ovaj izlet ostaje najomiljeniji
u Izletniku. Nekoliko izletnika se na listu putnika već u ožukjku upisuje
osam godina zaredom.
Koje su bile poslednje Isusove reči koje je uputio Crnogorcima?
- Ne radite ništa dok se ja ne vratim!
Kako kažu Crnogorci za vanbračno dijete?
- Đetić neznana junaka.
Vozi se Crnogorac u autobusu ali je prevelika gužva,
pa vozač zamoli putnike da se malo pomjere unazad.
Crnogorac ga pogleda preko oka, ali pomjeri se...
Poslije nekog vremena vozač će opet:
- Molim vas, samo malo nazad."
Tek će Crnogorac: - Je li, avetinjo, je l' sam ja dao
pare da se vozim il' da idem pješke?
Tukli se Crnogorac i Srbin. Pitali posle Crnogorca kako
je prošao.
- A da, kako bi proša'? Razdvojila nas policija. Njega
odveli ka' pseto, vezanog, a mene ka' knjaza - na nosilima!
Zašto se Crnogorci iseljavaju u Bosnu?
- Pa čuli da nema posla
Ministarstvo za zdravlje upozorava:
U slučaju velike vrućine sklonite se u miran hladan prostor
i uzimajte mnogo tečnosti!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.