Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.10.2019., četvrtak
S Anđelom do Bastiona
Ovaj serijal o Timočkoj krajini posvećujem našem blogeru j.
On nosi lijepa sjećanja na taj kraj.
Polazimo do spomen kosturnice borcima iz Zaječara 1941–45,
pored koje se nalazi spomen kosturnica palim crvenoarmejcima.
Tu se nalazim s planinarkom, blogericom i novinarkom
Anđelom Risantijević.
Anđela nas vodi u Zaječarske bastione. Jesen vlada putem,
a Zaječar se vidi kao na dlanu.
Anđela nam priča: "Temelji zaječarskog fortifikacionog sistema postavljeni su
još u vreme Prvog srpskog ustanka, kada je vožd Karađorđe naredio
Hajduk Veljku i ostalim timočkim vojvodama da duž granice, koja je
bila privremeno dogovorena na liniji duž rečnog korita Timoka, izgrade
šančeve radi odbrane od mogućeg turskog napada sa prostora koji su
držali na drugoj strani obale. U sklopu vojne pripreme za odbranu Srbije,
odlukom kneza Mihaila Obrenovića angažovan je inžinjerijski kapetan
Ipolit Florentin Monden, sa zadatkom da pomogne u izradi vojnih
planova za utvrđivanje položaja, kao i da za izvrši razmeštaj i
koncentraciju vojske na pravcima mogućeg turskog udara."
“Izletnik” je prva organizirana turistička grupa koja je posjetila
Bastione i podržala nastojanja zaječarskih planinara.
Tajnu bastiona čuvaju šumarci i zaborav, jer nijedno od ovih
utvrđenja nije pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture...
Prošetat ćemo Popovom plažom, rekreativnim centrom pored
CrnogTimoka.
I paunovi nam prave društvo.
Ručamo kod "Dva brata".
Nastavljamo naš put u Felix Romulianu.
(nastavit će se)
Uživala sam na koncertu povodom 50 godina ansambla
„Renessans“ , u nezemaljskoj ljepoti glasova i stare muzike
kojoj oni ne daju da bude zaboravljena.
Ansambl je osnovan u Beogradu 1969. godine. Te godine je čovjek
kročio na Mesec, stotine mladih buntovnih lkjudi je na Woodstocku
pjevalo o ljubavi, a u Beogradu nekolicina tek svršenih srednjoškolaca,
radoznalih i odlučnih da krenu u nešto do tada kod nas potpuno
nepoznato, počela je otkrivati neprolaznu ljepotu muzike srednjeg
vijeka i renesanse.
Zaljubljenost u tu muziku prerasla je u ljubav i u godinama i
decenijama poslije ansambl "Renessans" kod nas i u svijetu
postaje sinonim za muziku davno prohujalih vremena.
Repertoar ansambla obuhvata muziku iz perioda srednjeg vijeka,
renesanse i baroka koju izvodi na kopijama originalnih instrumenata
iz navedenih epoha. Jedan od osnivača anambla, prof. Ljubomir
Dimitrijević naprimjer svira blok flautu, traverao flautu, gemshorn,
krumhorn- ne pokušavajte slomiti jezik izgovarajući ove nazive.
"Specifični umetnički projekti Ansambla su vizantijske i stare
srpske pesme, muzika starog Jadrana, Karneval u Veneciji,
muzika Bokačovog vremena i renesansne Italije, Renesansni
Pariz, Muzika trgova i ulica, Muzika Šekspirovog pozorišta,
Ljubavne pesme i igre krstaša, Balade trubadura i truvera".
Mlada dirigentica Katarina Božić je i sopran anđeoske ljepote,
ne znamo u čemu je bolja.
Na kraju se pridružio mješoviti zbor MO i VS, da uveliča svečanost.
Za pet decenija kroz "Renessans" je prošlo blizu 150 muzičara. Jedan
dio sada neaktivnih bio je u sali i na prozivku glavnog, Ljubomira
Dimitrijevića, pridružio se izvođačima i podijelio aplauz prepune sale.
Vrijeme je za redovni jesenji izlet koji svi veoma volimo.
Jutro se budi u Stiškoj ravnici
Čeka nas Dunav, širok kao more, kod Golupca.
Prva kava se pije u Golupcu.
Uz zvuke valcera "Na lijepom plavom Dunavu" stižemo u
Donji Milanovac, uz predivni Dunav. Druga pauza je u
Donjem Milanovcu, koji se nekad zvao Poreč.
Pozdravljamo Dunav i ulazimo u Timočku krajinu.
Manastir Bukovo – predanje govori da je iz 15. stoljeća.
Posvećen je Sv. Nikolaju Čudotvorcu. Pripada moravskoj školi.
Na svodu crkve fascinantna freska: Sv.Sava miri braću
na grobu oca Nemanje.
U manastirskim vinogradima gaji se crna tamjanika.
Slijedi degustacija odličnog vina.
Na Dekanteru 2017. je srebrnu medalju osvojilo vino Filigran
cabernet sauvignon 2013, manastir Bukovo.
Od Bukova do Negotina ima samo četiri kilometra! NEGOTIN se
nalazi na tromeđi Srbije, Rumunjske i Bugarske. U povijesti je
poznat kao junački grad iz Prvog srpskog ustanka kada je
mjesto sa cijelom nahijom držao pod svojom vlašću Hajduk
Veljko Petrović.
Todorčetov konak – najstarija varoška kuća u Negotinu, poznata i
kao Konak Kneza Todorčeta. Podignuta je polovinom 19. stoljeća.
Kava se pije na centralnom trgu.
Obilazimo rodnu kuću kompozitora Stevana Mokranjca koja
ima status spomenika kulture od velikog značaja. Nastala je
sredinom 19. stoljeća, a 1964. g. je adaptirana za potrebe
memorijalnog muzeja.
Muzej Krajine je osnovan 1934. g. Stalna postavka je arheološka,
povijesna i etnološka.
Obilazimo Sabornu crkvu i iza nje barutanu Hajduk Veljka.
Idemo sad u Rajačke pivnice i vratit ćemo se u Negotin
na noćenje i doručak.
Odakle mu ime? Ono je tursko i znači "dolina topdžija".
Današnja ljepota parka ne opravdava to ime.
Park je uredio u engleskom stilu Atanasije Nikolić.
Ima tu jako lijepog drveća, kao što je crna jova
...ili žalosna vrba.
Nažalost, Konak kneza Miloša se još renovira i nije otvoren
za posjete.
.
A ogromna prastara platana se drži, uprkos težini svojih
staračkih grana. Ispred nje je kamen binjektaš preko
kojeg se knez Miloš peo na konja.
U parku se nalazi Obelisk, spomenik bez obilježja. Tražeći
na netu, nalazimo da ga je isklesao talijanski kipar Franc
Loran u čast drugog dolaska kneza Miloša u Srbiju.
Isti kipar je isklesao čuvenu Terazijsku česmu.
Lijep je spomenik velikom dr Archibald Reiss-u.
Sklonjena u sjenci, svoju ljepotu skriva mala Žetelica,
senzualno spuštene bretele.
Jezero i most su pogodni za slikanje.
Lijepo je meditirati dok gledate kako lišće pada...
Razmisliti kako reče Neruda:
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Mali Perica pita svoju učiteljicu da li može razgovarati sa njom poslije časa.
Učiteljica: -Onda, šta želiš da mi kažeš, Perice?
Perica: -Mislim da sam previše pametan da ostanem u ovom razredu,
dosađujem se. Želio bih preći direktno u Gimnaziju.
Pošto je o tome obaviješten i direktor, on upita Pericu da li želi
polagati test. Perica prihvati i direktor poče test.
Direktor:- Hajde, Perice, da vidimo, 3 x 4?
Perica:- 12!
Direktor:- A 6 x 6?
Perica:- 36, gospodine direktore.
Direktor:- Glavni grad Japana?
Perica:- Tokio.
Test se nastavlja narednih pola sata, Perica ne pravi nijednu grešku!
Na kraju testa, direktor je zadovoljan, ali učiteljica pita da li ona sada
može postaviti nekoliko pitanja. Obojica pristaju i ona počinje.
Učiteljica: -Dobro, Perice. Krava ih ima 4, a ja ih imam 2, šta je to?
Perica: -Noge, gospođo.
Učiteljica: -Točno. Što može da se nađe u tvojim hlačama,
a u mojim ih nema?
Direktora iznenadi pitanje...
Perica: -Džepovi, gospođo.
Učiteljica: -Dobro, Perice. Gdje žene imaju najkovrdžavije dlake?
Direktor se sprema intervenirati kada Perica odgovori.
Perica: -U Africi, gospođo.
Učiteljica: -Što je meko, ali na rukama žene postane tvrdo?
Direktor razrogači oči, ali Perica odgovora.
Perica:- Lak za nokte, gospođo.
Uciteljica:- Što muškarci i mi žene imamo na sred nogu?
Perica:- Koljena!
Uciteljica:- Dobro. A što udata žena ima šire od neudate?
Direktor ne može verovati svojim ušima!
Perica: -Krevet, gospođo.
Učiteljica: -Koji dio mog tijela je često najvlažniji?
Perica: -Vaš jezik, gospođo.
Ucčteljica:- Koja riječ počinje slovom "p" a označava nešto što
može da bude vlažno ili suho i što muškarci vole gledati?
Perica:- Put!
Direktor, bez daha, sav mokar od znoja, odluči prekinuti test
i uzviknu: -Neću te poslati u gimnaziju, već direktno na fakultet!
Čak bih i ja odgovorio pogrešno na sva pitanja iz testa!
Mujo svaki dan donosi Fati cvijeće i ona se veseli, pa se poslije
navikla i to joj je obična stvar. Kad li Mujo prestane donositi
cvijeće! Traži znake prevare, ne nalazi i konačno nakon tri
mjeseca upita Muju:-Ti mene više ne voliš?
-Bolan Fato, otkud ti to?
-Pa ne donosiš mi više cvijeće!
-Pa jesi li zaboravila, moja Fato, da već tri mjeseca
ne radim na groblju?
Dolazi i kraj našeg aktivnog odmora u Makarskoj i okolini.
Bilo je nešto kupanja, više putovanja
Obožavam jutarnju sunčanu mrežu u bistrom moru!
Ovo je bila moja gimnazija, veoma jaka
A ispred mletačke česme slikale su se sve generacije školaraca.
Ovdje se odaje poštovanje dragima kojih više nema...
Užina u hotelu „Biokovo“, torta od sira. Tu se sjedi ako
želite da vidite i budete viđeni.
Gastro destinacija br 1 u Makarskoj je restoran „Gastro diva“
Savršeno je smješten u ulici Kalalarga. Otvorila ga je bivša
blogerica koja je svoja gastro pisanja konkretizirala.
Ukusno je uređen
A ono na tanjuru... eh, prste da poližete.
Lubin s blitvom na grilu
I grilan losos s blitvom.
Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.
Slažete li se?
Tko jede, ne boji se gladi. Stvarno?
Sladoled pred hotelom „Osejava“ zasladit će dan.
Mislite da nije bilo domaće spize? Bilo, itekako!
Pa još zasladimo kod "Fantazije"! Naravno, ovaj repertoar
je pojeden u podosta dana :)
Završavamo šetnju Splitom. Kako volim ovakve škure!
Ovim našim djevojkama očito prija Split!
Izlazimo na Peškariju.
„Ribarnica je, baš kao i Pazar, jedan od centralnih punktova
gradskog života u Splitu, ali i zanimljivi arhitektonski spomenik,
građen prije više od 120 godina u secesijskom stilu. No, njezino
značenje za Splićane nadilazi tu "fizičku" dimenziju."
"Sve što Jadransko more nudi dolazi na njezine
stolove, od papalina, girica, srdela, skuši pa do
oboritih škarpina, zubataca, pagara, lubina, jastoga,
školjaka...“
Suše se lancuni...
Ovakve suvenire volim...
Konačno se vraćamo u Matejušku, čeka nas kapar.
Na marendu ćemo u kultnu konobu „Fife“, sa specijalitetima
dalmatinske kužine.
Biram bakalar na bjanko.
Evo i nešto za NF.
Adio Splite!
Dan treba početi i završiti s dobrim i dragim ljudima...
Naši domaćini vode nas kroz Split, kojim nisam prošetala
toliko mnogo godina da ne vrijedi ni spominjati.
Evo nas na Pjaci
Ulica Ispod ure ovdje izlazi
Između Pjace i Rive nalazi se Voćni trg, nazvan nekad po
štandovima na kojima se prodavalo voće. Ime Trg braće Radić
vjerojatno malo tko koristi.
Evo i mletačke kule i Meštrovićevog spomenika Marku Maruliću.
"Zanimljivu 'ponudu' ovog malog trga zaokružuje brončani spomenik
ocu hrvatske književnosti, Marku Maruliću. Tom se Splićaninu
njegov grad odužio spomenikom na prestižnoj lokaciji, a izgradio ga
je još jedan veliki hrvatski umjetnik - Ivan Meštrović.“
Na spomeniku su upisani stihovi Tina Ujevića
pisani čakavštinom.
Upravo sam saznala da je otišla draga Splićanka,
blogerica Nutrina s ovog bloga. Zbog bolesti nije
bila aktivna na blogu duže vrijeme. Ovu šetnju
posvećujem njoj, dok njena napaćena duša kreće na
put prema rajskim livadama.
Nalazimo se s Ivanom koji nas vodi u Dioklecijanovu palaču.
Dioklecijan je dao da se ova velika palača sazida kako bi u njoj
proveo posljednje godine života poslije abdikacije 305. godine.
Na samom ulazu suvenira koliko vam srce želi.
A što bi žena gledala nego nakit?
Izlazimo na Peristil, katedralni trg. Turistička sezona
u Splitu traje 365 dana u godini.
Može li bez legionara? Ne može.
Ulazimo u Vestibul. To staro carsko predvorje i danas
djeluje monumentalno.
Slušamo klapu u Vestibulu. Pravo mjesto za to!
Obilazimo "Jupiterov hram, građen od 295. do 305. god, kao dio
palače cara Dioklecijana. Vjerojatno je bio posvećen vrhovnom
rimskom božanstvu i Dioklecijanovom božanskom ocu Jupiteru."
Svod je još uvijek fascinantan.
"Tokom kasne antike i srednjeg vijeka hram je pretvoren u
krstionicu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju, a kripta je posvećena
svetom Tomi."
Zašto kiša počinje kako pomislim otići u Split? Isto se desilo
kad smo prošlog puta htjele do Splita. Ovog puta smo imale
sjajne domaćine i prijevoz, pa je izlet ipak bio moguć.
Ispričavam se blogerima iz Splita što se nismo vidjeli,
ali nije bilo vremena. Kad vas prijatelji vode, oni određuju
i program, a u Splitu je previše toga što treba vidjeti.
Počnimo od makete grada, radi orijentacije.
U splitskoj luci uvijek je živo. Šetamo između pljuskova.
Je li ovaj jedrenjak stigao s Kariba?
Moru je teško koliko ima brodova...
Ovo je poznati dio Splita, Prokurative.
Idemo sve do kuće na kamenu s kaparom u delu Matejuška.
Zar nije kapar božanstven? Obožavam ga.
Pijemo kafu u kafiću „Adriana“, pa ćemo nastaviti šetnju
Splitom
U okviru vodenog izleta, obišli smo Baćinska jezera, vodopade
Kravica, Modro i Crveno jezero. Neki dijelovi izleta ne traže cijelu
priču, ali ih vrijedi pomenuti. Prolazimo Ploče...
Autoputem je brže i lakše
U BIH, u etno selu Herceg ima što za vidjeti.
Hoćemo li tamo ili vamo?
Malo smo hranili ribice...
Na odlasku nas je pozdravila lastavica
Pred Ljubuškim je restoran „Most“ na rijeci Trebižat, oaza
sjajne kuhinje i dobre usluge.
Sama rijeka je zanimljiva.
A ni ono na stolu nije loše... sve smo "uništili".
Na kraju izleta stižemo u Veliko brdo. Pretjerano je izgrađeno
i spojilo se s Makarskom. Tu postoji restoran „Panorama“, ali
nećemo ući nego s vidikovca pogledati Makarsku.
Opet granični prijelaz i vraćamo se u Hrvatsku. Imotski je blizu,
kroz taj grad sam uvijek samo prolazila, ali se nikad nisam zadržala.
Neću ni sada u samom gradu, nego na jezerima posebne ljepote
i neobičnosti.
Modro jezero vezuje se uz Hasanaginicu.
„Posljednjih godina turistički radnici Imotskoga uporno prezentiraju
'Hasanaginicu' kao priču koja se dogodila u njihovom mjestu.
Jedan od pokretača gradnje spomenika baladi Mijo Milas potvrđuje
da je Hasan-aga stvarni lik, musliman ranjen u borbi s kršćanima,
sredinom 17. stoljeća. A nesretna Hasanaginica je Fatima Arapović,
rođena Pintorović. Umrla je od boli i nepravde, a pokopana je na
južnim obroncima Modrog jezera, kako govori i narodna predaja.
'Hasanaginicu' su prevodili Goethe, Scott, Puškin. Ona je dio
svjetskog kulturnog naslijeđa, a na 15 jezika svijeta sad će se čuvati
i u kamenim stihovima. Svako mjesto ima svoje povjesničare koji su
našli da je Hasanaginica baš iz toga kraja. Jedino je sigurno da
pjesma govori o Imotskom, koji se triput spominje u pjesmi.”
„Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom u blizini Imotskog.
Hrvatski speleološki savez je 1998. organizirao međunarodnu
speleoronilačku ekspediciju, prilikom koje je precizno izmjerena
visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera od čak 287 metara
te bi to bilo najdublje jezero u Europi. Jezero je nastalo urušavanjem
svoda iznad jame. Postoji legenda o Gavanovim dvorima prema
kojoj su u davnoj prošlosti iznad jezera postojali dvori koji su propali
u zemlju te je na tom mjestu nastalo jezero."
"Ime mu dolazi od crvenih stijena na rubu jezera.“
Po pričama, ne možete baciti kamen i da ga vidite i čujete da bućne
u jezero. Zato i nema kamenja naokolo, za ovaj eksperiment
trebate doneti kamen. Pokušala sam s manjima, nije uspelo.
Tražim najbolji ugao snimanja, ne bih li jezero što bolje vidjela.
O njemu je ovdje prvi pisao dragi Mrvicak, sjećate se?
Zašto Živkin kolač od rogača? Pa jednostavno, Živka ga je
napravila, ja kušala, oduševila se i ona mi dala recept.
Sad ga pravim za vas. Mjera je šalica od bijele kave.
Izribajte 4 jabuke i prodinstajte ih na malo ulja.
Dodajte cimet.
Umutite mikserom 4 žumanjka sa trećinom šalice šećera, dodajte
1 šalicu mlijeka, pola šalice ulja, šalicu brašna, 2 vanili šećera,
2 praška za pecivo i šalicu mljevenog rogača (200 g).
Ručno domiješajte dinstane jabuke i dodajte 100-200 g grožđica.
Umutite 4 bjelanjka i dodajte masi.
Masu uspite u tepsiju 25x35 cm obloženu papirom za pečenje i
pecite na 200 stupnjeva 45 minuta.
Glazura: otopite na pari 150 g čokolade, 50 g maslaca, kašiku
mlijeka ili vode i malo ulja.
Kolač prelijte glazurom, ohladite i režite kocke. Jedite u slast!
"Noževi u kokoškama" je nova predstava na repertoaru
"Atelje 212". Režirala je Katarina Žutić, a sjajnu glumačku
postavu čine Jelena Petrović, Nikola Šurbanović i Marko Grabež.
Autor je David Harrower: Knives in Hens.
Posle predstave se dugo ostaje zamišljen da li se mogla
drugačije ispričati priča, izuzetno zahtjevna za glumce.
Muž daje grubost, prostakluk, nepoštovanje, prevaru, a ženu
posmatra kao svoje vlasništvo i objekat bez imena.
Treba li se onda začuditi kad nju prvo iznenadi, a onda
osvoji ponašanje drugog? Poštovanje njene ličnosti, pameti,
snage, pa zatim nježnost? Kome će se žena okrenuti?
Onom koji je poštuje, jasno.
U pravcu Dubrovnika lijevo su Baćinska jezera pored kojih
obično samo prođem. Priču o njima posvećujem Mayday!
„Baćinska jezera su skup jezera u mestu Baćina uz grad Ploče na desnoj
(severozapadnoj) strani ušća reke Neretve u Dubrovačko-neretvanskoj
županiji. Jezera su relativno mala (1,38 km/2), ali spadaju u red
najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša."
"Nepravilnog su oblika. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog
jezera: Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Vrbnik, Šipak i Plitko jezero.
Površinom najveće jezero je Oćuša. Najdublje jezero je Crniševo s
dubinom od 34 metra. Vrbnik je najmanje od jezera i jedino nije
povezano s ostalim jezerima“
Šetamo uz jezero u pratnji lijepog žutobijelog mačka.
Sladuni su skoro za jelo.
Plava barka se odmara...
Lokvanji su znak da je voda čista (gogoo, jesam li ih dobro nazvala?)
Vrh se vidi, i konopi koji u snježnim danima označavaju
kraj uskog puta.
Nastavljamo serpentinama na vrh Sv. Jure. Naš vozač vozi
vješto i manevrira da bi se mimoišao na putu koji je samo za
jedna kola, a koji je vojska probila 1964.godine.
Nije za one koji pate od vrtoglavice.
Daleko su more, Brač, Hvar...
pa samo Brač...
Serpentine i Hvar...
Na vrhu Sv. Jure su TV toranj i crkvica Sv. Jure. Dozvoljeno
je samo kratko zadržavanje.
Kolima stižemo do parkinga odakle ćemo pješice kroz kamenjar
do vidikovca Štrbina 1338 m (ispod vrha od 1421 m).
Možemo na sam vrh ili na vidikovac. Radije ćemo do vidikovca.
Ovdje ima poskoka, ali srećom ih nismo srele.
Svuda oko nas surova ljepota.
Nudi nam spuštanje do sela Makar i Kotišina. Ne, nećemo.
Stigle smo na vidikovac Štrbina, 1338 m.
Odavde puca prekrasan pogled na Makarsku, Brač, Hvar, Korčulu,
u daljini Vis.
Uh, kakve biokovske vrleti!
Vraćamo se, pa ćemo nastaviti put do vrha Sv. Jure.
Nastavljam pokazivanje Sućurja. Obilazimo Gornju bandu,
posjećujemo kuću u kojoj smo nekad živjeli. Kapar ju je prekrio.
U Gornjoj bandi divne kamene kuće propadaju i kapar
ih osvaja
Gustirna je još tu, iz vremena dok selo nije imalo vodovod
Idemo do luke
Galebovi se odmaraju na moru
Kad ribar čisti ribu, bit će ručka i za galebove i za mace.
Idemo u Donju bandu.
Dogovoren je sladoled s jednom od foto princeza iz moje grupe,
koju dosad nisam poznavala, a uvijek me obraduje divnim
fotografijama Sućurja. Slijedi dogovor foto princeza.
Trajekt se vraća u Drvenik.
S ponistre se vidi- ne Šolta nego Korčula i Pelješac.
Vrijeme je za Hvar s druge strane. „Sućuraj se nalazi na istočnoj
punti (rtu) otoka Hvara, 3 NM (5 km) udaljen od kopna, a 77 km
od grada Hvara. Do Sućurja se najlakše dolazi trajektom iz Drvenika
na Makarskom primorju. Trajekt plovi 25 minuta, zimi prometuje 3-4
puta dnevno, a ljeti 10-15 puta dnevno. Kad se iskrcate iz trajekta
već ste u Sućurju, trajektno pristanište je jako blizu centra mjesta.“
Trajekt polazi iz Drvenika
Pola sata prijatne vožnje.
Vidimo prekrasnu Lanternu Sućurja na punti Hvara.
Evo Sućurja, preslatkog mjestašca na punti Hvara.
Kako volim ove stijene!
Groblje gdje moji dragi spavaju vječni san...
Tvornica koja je hranila selo, sada skromno ribogojilište.
Ovdje su moji... Kod Fortice.
Fortica
Mjesto gdje svaki dio podsjeća na djetinjstvo. Ovdje sam
provodila mnoga ljeta kao dijete, u mom siromašnom, ali
nesputanom djetinjstvu.
Vrijeme je za plovidbu brodom "Makarski jadran " od Makarske
do Hvara i Brača.
Kapetan Mito vozi pored obale i sve lijepo slikam, i plažu Nugal
...i hotel "Jadran", Tučepi.
Tučepi imaju divnu otvorenu plažu, svu u hladu borova.
Tu primamo goste,
...pa nastavljamo u hvarski kanal. Sve nijanse plave...
Svaki gost dobija svoju pjesmu, kapetan nije nikoga zaboravio.
Stalno nas nutkaju, kafa, lozovača, sokovi, vino...
Prije Hvara ručamo najbolju skušu.
Glave dobijaju galebovi koji nas prate.
Bližimo se Hvaru.
Ostajemo jedan sat u Jelsi.
Dovoljno za šetnju
Pa kroz lavirint kala
Vrijeme je za sladoled
... i da poslušamo klapu koja vježba.
No baš zbog te klape zanijela sam se, prijateljice također,
i mi smo zakasnile na brod. Već se okretao u luci... Srećom nas je
kapetan spazio i vratio brod. Eto, prvi put u životu kasnim, i to
se nekad mora desiti!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.