„Viša“ matematikaRoditelji auto-sjedalicu, kao i dječja kolica i bicikl, kupuju jednom do dva puta u životu. Pošto je to roba koja se relativno kratko koristi i najčešće ostaje neoštećena, često se kupuje i rabljena, te se poklanja ili čuva za eventualno sljedeće dijete. Prema kolicima, i to za prvo naše dijete, malo smo sentimentalniji, pa se trudimo da budu ganjc nova. A to najčešće ostvarujemo uz pomoć baka i djedova, tetaka, ujaka, kumova i ostalih bliskih nam ljudi. Cijene novih auto-sjedalica kreću se od 400 do 1 500kn; ima ih i skupljih, ali vjerujem da ih naši mladi roditelji, većinski radnici na određeno vrijeme, rijetko kupuju. Iste takve, na raznim „njuškalima“ se mogu nabaviti od 80 do 400kn, a ima ljudi koji ih i poklanjaju. U doba pada nataliteta, što se često navodi kao veliki problem naše države, vrlo je cinično isticati smanjenje PDV-a na auto-sjedalice kao rasterećenje za mlade roditelje i mjera koja će pozitivno utjecati na njihov standard i stimulirati parove za ozbiljne životne odluke. P.S. I pazi čuda… kojom to matematikom od obećanih 1 000 eura „poticaja“ za novorođenu dječicu, dođosmo do nekih pedesetak kuna za naše već rođene mališane. No, polagano... ima dana |
Supermjesec nad mojim selom |
LEONARD COHEN (1934. - 2016.)
Zbogom prijatelju. Počivaj u miru.
* * * MALI SUNCOKRET 28.07.2010., srijeda BECAUSE OF... „Because of“ puno rečenog na ovom mjestu o Leonardu Cohenu u moje 2,5 godine bloganja, teško mi je, i nakon onog što su drugi tako lijepo rekli o njemu ovih dana, bilo što novo napisati o samom koncertu. Jedan je to od onih događaja koji ulaze u moju povijest za koje samo protok vremena može pronaći prave riječi. Ako bude sreće, jednom ću pisati ( a vi čitati...) : DAVNE, 2010. GODINE U MOM GRADU, ZAGREBU, GOSTOVAO JE „KANADSKI KRALJ TUGE“, LEONARD KOEN. ARISTOKRATSKOM POJAVOM, GLASOM POPUT PROMUKLOG SLAVUJA, SNAGOM SVOJE POEZIJE I VIRTUOZNOM SVIRKOM, OSVOJIO JE SRCA I POMILOVAO DUŠE DESET ILI VIŠE TISUĆA GLAZBENIH „VJERNIKA“ NAŠE DOMOVINE. TA GODINA SVJETSKE KRIZE, KOJA JE UZ POLITIČKE POTRESE U ZEMLJAMA TRANZICIJE BUKVALNO ISPRAZNILA DŽEPOVE NJENIH ZAPOSLENIH, A POSEBNO NEZAPOSLENIH GRAĐANA, NIJE SPRIJEČILA NJEGOVE OBOŽAVATELJE DA UNATOČ SKUPIM ULAZNICAMA NAPUNE TADA NAJMLAĐU, NAJVEĆU I NAJLJEPŠU DVORANU NAŠEG GRADA. TU NOĆ, KOJU DO DANAS NISAM ZABORAVILA, U LATICAMA „BIJELOG CVIJETA“ SANJAO SE TRI SATA JEDAN LJEPŠI ŽIVOT, KOJI JE BLIZU ŠEST DESETLJEĆA STVARAO ZA NAS SVOJOM POEZIJOM I MUZIKOM, DALEKO OD ZLA, LEONARD COHEN. Možda ću se sjetiti, a nadam se da hoću, kojoj književnici sam uputila osmijeh sreće i poštovanja dok smo zajedno prale ruke u toaletu, i ona mi ga uzvratila. Znam da neću zaboraviti radost moje prijateljice što zajedno sanjamo, i izraz lica njenog sina, u čijim krupnim očima sam prepoznala onu sreću i tugu iz njegovog ranog djetinjstva, koju sam voljela. I znam, da bih željela uvijek pamtiti kratko poznanstvo uz dvije popušene cigarete s djevojkom, koja je prekinula ljetovanje na otoku da bi došla na koncert; kojoj sam rekla o sebi ono za što su trebale godine da ispričam bliskima, i čula priču o njenom mladom i ne tako lakom životu pred udaju. Sigurno neću zaboraviti da me je dvadeset godina mlađa žena pitala jesam li na „fejsu“ i da bi tako voljela da se družimo. Kada je zvono posljednji put označilo kraj pauze, uzbuđeno smo se rastale i izgovorile svoja imena. Tek tad mi je rekla da je profesorica književnosti, da je iz Rijeke i da puši koliko i ja. Pomilovala sam je po glavi, kao da mi je kćer. Jer, to je bila noć ljubavi, „sa očima izvan svakog zla“... * * * Zbog Zbog par pjesama U kojima sam govorio o njihovoj misteriji, Žene su Izuzetno ljubazne prema mojoj starosti. One stvore neko tajno mjesto u svojim prezauzetim životima I odvedu me tamo. Razgolite se Na razne načine i kažu, “Pogledaj me, Leonarde Pogledaj me, posljednji put.” Onda se nagnu preko kreveta I pokriju me Kao bebu koja drhti… |
Naše gore list...S obzirom da građani SAD-a jučer nisu izabrali ženu za predsjednicu države i tako izbore učinili povijesnim, dali su nama Balkancima mogućnost da se danas bar malo (povijesno) ponosimo prvom damom Amerike, lijepom Melanijom Trump, koja između ostalog o sebi kaže: „Rođena sam u Sloveniji, maloj, lijepoj, tada komunističkoj zemlji.“ Svi koji smo rođeni u nekadašnjoj državi kojoj je i Slovenija pripadala, ili smo samo slovenski susjedi, možemo se radovati što će „The First Lady of the United States“ biti žena, naše gore list. Ne košta ništa... U izbornoj kampanji svog supruga, pobjednika Donalda, gospođa Melanija je nosila uz mnoge kreacije i nježno bijelu haljinu beogradske dizajnerice svjetskog glasa Roksande Ilinčić. A možda je čak obula i neke od cipelica koje je ljetos posebno za nju napravio kolektiv omanje banjalučke tvornice obuće „BEMA“. Jedne su bijele, a druge zlatne, napravljene po mjerama koje je sama s radošću poslala na prijedlog direktora tvornice, koji je tim načinom iskazao potporu bračnom paru Trump. Mještani Sevnice, rodnog grada Melanije Knavs, danas slave. Imaju za to veliki razlog. A ja sam u obilju biografskog materijala o prvoj dami Amerike, odabrala ove „zemljačke“ detaljčiće kao mali razlog za moju radost. |
Dvije preporuke
I.
Govor: Murakami: Svetlo koje ne daje senke nije pravo svetlo II. Film: THE MAN WHO KNEW INFINITY (2015) |
Prijatelji iz sedamdeset i neke…Nedavno sam na YT naišla na video uradak o mom rodnom gradu. Bio je muzički, i ne baš po mom ukusu, ali sam ga iz radoznalosti zbog slika ljudi i krajolika odgledala do kraja. U obilju starih slika mnoge ljude nisam prepoznala, a možda ih nisam nikad ni poznavala. Ali ovu četvoricu, iz sedamdeset i neke, nosim u srcu pola stoljeća. Ne znajući kako doći do te drage i meni značajne slike, kliknula sam pauzu, škljocnula aparatom i ukrala je. Hvala tvorcu videa; veliku mi je radost priuštio, i pretpostavljam da bi mi u ime tog ovu krađu halalio. |
< | studeni, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |