Roditelji auto-sjedalicu, kao i dječja kolica i bicikl, kupuju jednom do dva puta u životu. Pošto je to roba koja se relativno kratko koristi i najčešće ostaje neoštećena, često se kupuje i rabljena, te se poklanja ili čuva za eventualno sljedeće dijete. Prema kolicima, i to za prvo naše dijete, malo smo sentimentalniji, pa se trudimo da budu ganjc nova. A to najčešće ostvarujemo uz pomoć baka i djedova, tetaka, ujaka, kumova i ostalih bliskih nam ljudi.
Cijene novih auto-sjedalica kreću se od 400 do 1 500kn; ima ih i skupljih, ali vjerujem da ih naši mladi roditelji, većinski radnici na određeno vrijeme, rijetko kupuju. Iste takve, na raznim „njuškalima“ se mogu nabaviti od 80 do 400kn, a ima ljudi koji ih i poklanjaju.
U doba pada nataliteta, što se često navodi kao veliki problem naše države, vrlo je cinično isticati smanjenje PDV-a na auto-sjedalice kao rasterećenje za mlade roditelje i mjera koja će pozitivno utjecati na njihov standard i stimulirati parove za ozbiljne životne odluke.
P.S.
I pazi čuda… kojom to matematikom od obećanih 1 000 eura „poticaja“ za novorođenu dječicu, dođosmo do nekih pedesetak kuna za naše već rođene mališane.
No, polagano... ima dana
Post je objavljen 19.11.2016. u 18:33 sati.