MALI SUNCOKRET
11.06.2015., četvrtak
"Uskoro će Sveti Ante"
Lipanj
Ove godine zima je bila blaga, gotovo bez pahulje snijega, sve je iz životinjskog i biljnog svijeta preživjelo, prijatelji i neprijatelji, i sada, sada je lipanj, sve što je skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se, množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani, veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli, glasali se, pjevali i imali mlade. I s ljudima je tako, mlade su žene istakle svoje velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene laganim i prozirnim majicama i haljinama. Uskoro će Sveti Ante, to je trinaestog, procvjetat će ljiljani, visoki i bujni, bijeli da bjelji ne mogu biti. Sve je dakle tako i nekako slično, a ja sam u tom veselju upravo ove godine, tako mi se čini, malo mimo, malo više mimo nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku, napuštaju me forme i ja njih, riječi također, riječi, moja lagana i pokretna težišta. Strah me i nije me strah: lagani nemar, kao kada vam nešto ispadne iz ruku, a vi se ne sagnete da to dignete, neka ostane tamo, neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite. Danijel Dragojević  (slika s neta) |
Hvala Đorđe! 
