MALI SUNCOKRET
04.06.2015., četvrtak
UNA :-) U znak zahvalnosti za poklonjenu današnju sliku uzvraćam ti Sijarićevim dugo „čuvanim“, za posebnu priliku, odlomkom: UNA - A TO ZNAČI JEDNA Una na latinskom jeziku treba da znači jedna, ili jedina, ili - možda jedinstvena, pa bi, prema tome bilo: Una - jedinstvena rijeka. A ona - po svojoj ljepoti, po svojim virovima, slapovima, po svome toku i svome hodu to i jeste: lijepa i možda najljepša naša rijeka. To je jedna naša hladna voda, za razliku od Sane, koja je topla; to je jedna naša čista i bistra voda, za razliku od Save, koja se muti. To je voda koja se slila s gorja kao rosa sa lista i zemljom potekla kao njen ukras - kao nijedna druga rijeka, kao jedina - kao Una! Oni koji ne umiju da vole neka na Unu dođu - i zavoljet će; oni koji ne umiju da pjevaju, neka na Unu dođu - i propjevat će; oni koji ne zbore - prozborit će kraj Une, oni koji ne čuju - pročut će kraj Une, oni koji ne vide - progledat će kraj Une! Može oko ove vode da bude sve ružno, ona će - Una, jedina i jedinstvena, biti i tada lijepa; može oko ove vode da bude sve tužno, ona će - Una, jedina i jedinstvena biti i tada vesela; može oko ove vode da bude tmurno, mračno i plačno, ona će - Una biti i tada puna plavih boja, prelazit će hitro preko kamena, gradit će virove i slapove, ulaziti u nov kraj da ga orosi, a kraj je "krajiški", ona ljuta Krajina o kojoj se pjevalo: "Oj, ljuta Krajino, krvava haljino, s krvlju ručaš, a s krvlju večeraš" i prolazit će dalje svojim pravcem i svojim koritom ne mareći za ljudske nevolje, jer šta je sve bilo i prošlo otkad ona teče i šta još neće biti, a ona će jednako teći i biti uvijek samo jedna i jedina, samo - Una, puna pjene i klobuka, puna šuma i žubora, i oku nikad nagledana, niti uhu naslušana, niti u pjesmi opjevana, jer je jedinstvena, a to znači drukčija od drugih voda. Stara je i mlada podjednako - onako kao što je podjednako staro i mlado vrijeme, ili kao što je podjednako star i mlad Grmeč nad njom, i Bihać u njoj, i Krupa, i Ostrožac, i Novi i Dvor i drugi gradovi i gradići, i silne šume, i mladi borići, jer je ona voda jedina, što joj i ime njeno kazuje - Una! Ne teče mirno, ni tiho, nego nemirno i bučno, i liči ponekad na mlada ždrijepca u trku, i gotovo da se upitaš: kud trčiš? Ali tako ide samo do prvog vira, gdje će, čini ti se, u viru uvrijeti i iščeznuti sa krajiške zemlje; ali to je samo za trenutak - toliko koliko da se odmori, a poslije će da pođe hitrije, i, čini ti se, bistrije - kao okupana. Reklo bi se da nijedna voda nema toliko - a tako malih, a tako bučnih slapova, kao ova krajiška voda. Ko zna otkud to dolazi; valjda od male strmine korita i od mnogo stijenja u njemu, preko kojega se slivaju slapovi - a ponegdje tako da grade čitave male vodene zavjese u kojima, na suncu, drhte i trepere dugine boje. Una tada dođe kao kakva nevjesta, ogrnuta nevjestačkim velom i silno bojama išarana. Tamo gdje su na vodi vodenice - a njih je ovdje puno, njenu draž čine te male kućice od brvana, u kojima stalno bruje kola i vretena i voda šumi drukčijim šumom - tako kao da zbori: Samelji sitno...! Koliko se dugo na Uni melje - od prvog žita pa do ovog današnjeg, koliko je tovara žita i brašna prešlo preko njenih drvenih mosnica, koliko usta nahranilo - koliko putnika vodu prebrodilo, koliko je hajduka noću pregazilo, koliko vojni na njoj vojevalo - na ovoj najljepšoj, na krajiškoj vodi, koja nosi ime Prva, ili Jedina, ili Jedinstvena, to niko ne zna. .......... Ćamil Sijarić, Zapisi o gradovima |
Hvala Đorđe! 
