MALI SUNCOKRET

21.01.2015., srijeda

„ZAŠTO NAM SE TAKO PLAČE“

KEMAL MONTENO (1948. – 2015.)



SANJAO SAM NOVI SVIJET

Sanjao sam novi svijet
U kojem želim živjet ja…
To je svijet od ljubavi,
To je svijet od sna,
Gdje vječno cvijeće cvijeta,
Gdje je sunca vječan sjaj.
Ljubavi moja, ljubavi moja,
Pokaži mi put, taj put u raj…

Sanjao sam novi svijet
Od muzike i ljubavi…
Sanjao sam divan svijet
U kojem živiš ti,
Gdje rijeke mirno teku
I gdje lijepo nema kraj,
Ljubavi moja, ljubavi moja…
Pokaži mi put, taj put u raj…

Sanjao sam novi svijet
Gdje ratovi ne postoje
Čuo kako ljudi svi
Isti jezik govore.

I sanjam…







KEMAL MONTENO
ILI
AUTODIKTATOR


„Njegov vers nije neprohodan, pa mu ni kritik nije neophodan.

Potreban mu je glas prijatelja.
Upravo ga sluša.“

Arsen Dedić
Zagreb, listopada 2005.

*

ZNA LI OVDJE IKO SREĆU PISATI, ILI KAKO JE KEMAL MONTENO SASTAVIO DVA DOBRA
TAMO GDJE JE I JEDNO PREVIŠE

„U nas je teško dva dobra sastaviti, tako glasi jedna prilično tačna narodna izreka. Kemal Monteno još uvijek ima dar koji stiže iz onog Jednog, kojeg je kod nas često i previše.
On zna sastaviti dva dobra – za sve svoje i naše ljubavi.“

Ahmed Burić

*

ZAŠTO NAM SE TAKO PLAČE


„Kemal Monteno veliki je pjevač naših života. Možda je veliki i za druge, ali to fakat u priči o njemu nije važno. Rođen je kao dijete sretnog svemirskog slučaja u nesretnim vremenima, u ljubavi muslimanke i Talijana – službeno okupatorskog vojnika – Kemo je živa metafora ovog grada i njegova duša. Dušo moja, ko kaplja vode i ti se topiš na mom dlanu…“

Miljenko Jergović
(u Zagrebu, 8. Travnja/aprila 2003.)

*
Kemal Monteno, ZA SVE MOJE LJUBAVI (sabrane pjesme),
Naklada ZORO, Biblioteka Essentia, Sarajevo – Zagreb, 2005.
(Tekstovi u knjizi: Arsen Dedić, Miljenko Jergović, Ahmed Burić)







Počivaj u miru, prijatelju, čovječe, dušo naša…


*






MALI SUNCOKRET

22.12.2009., utorak

RAJA

Zna moja najmlađa prijateljica, kojoj sam za Božić 2002. poklonila zbirku Rundekove poezije Ruke, sve moje ljubavi. Zna ona o čemu ja pišem, iako ne čita, jer ne zna...
Zna ona i o čemu ja ne pišem, jer ne znam.

Znam da i ona voli Sarajevo, jer tamo ima bliske rođake. Voli ona i Kemala Montena, čije je prve pjesme zajedno s majkom pjevala uz klavir. A kada su se klavirske tipke ukočile i zaključale od tuge nakon majčine prerane smrti, moja prijateljica je u svojoj 11. godini prestala dugo, ali ne i zauvijek, pjevati Kemine pjesme.

Danas ih pjeva zajedno sa svojom odraslom kćerkom čiji prsti plešu istim klavirskim tipkama.

Razumije ona zašto ja ne znam (i ne mogu) pisati o Sarajevu. Zna ona da je teško toliko ispričanog za naših 30 godina druženja uobličiti u nešto što bi bilo približno onom što je slušala i pamtila.

A sjeća se ona i mog prvog boravka u Sarajevu u petom razredu osnovne škole i osvojenog drugog mjesta na takmičenju zborova s pjesmom o jablanovima i vranama; sjeća se i gimnazijske Generalićeve izložbe; i puta na Tjentište, i slika s kojih sam gledala Sarajlije; i bijelih kožnih rukavica; i papučica s perlama; i nekih kasnijih kolača u Bristolu i šampanjca u Evropi; i prvog Keminog pjevanja u beogradskom Domu sindikata kao Arsenovog gosta i predugih rukava njegovog odijela. Zna ona da je puno tog ostalo u mom srcu... čitava jedna knjiga... a ja knjige ne znam pisati.
Ali volim ih čitati.

I zato mi je ovu godinu u našem obavezno veselom, iako sve kraćem decembarskom druženju, poklonila knjigu.

Prethodnih nekoliko godina dobivala sam isti poklon: kozmetika za njegu bolnih nogu. Kako se počela žaliti da i nju lagano stižu isti problemi, ovu godinu sam prvi put odstupila od svojih prepoznatljivih poklona i kupila joj kadicu za masažu bolnih stopala.

Jako se obradovala. Volim vidjeti njeno sretno lice.

Listajući knjigu - Kemal Monteno, ZA SVE MOJE LJUBAVI, ne znam kakav sam izraz lica imala.

Znam da je rekla: Eto, okupila se Raja... pa ja tebi kupila.

Zagrlile smo se. Njena curica nam se s nježnim osmijehom i zajedničkom suzom pridružila. „ Zašto nam se tako plače“...
.....

* * *



Hvala Ti Kemo za svo bogatstvo sreće i tuge koje si pola stoljeća s nama dijelio; hvala Ti za sve moje susrete s tvojom ljepotom, od „Lidije“ i svih onih radijskih, preko koncerata i Doma sindikata, Lisinskog, Excelsiora, do ovog posljednjeg televizijskog, meni posebno lijepog i značajnog susreta:






*



Monteno

Kad ubrzani za Ploče kasni 180 minuta

.....

Danas je petak, 23. siječnja 2015. Neće me biti na Mirogoju kada u ponedjeljak Kemala Montena Zagreb bude ispraćao na njegovo putovanje u Sarajevo, tačnije na sarajevsko groblje Bare. Neće me biti ni na Barama, kada Sarajevo bude dočekivalo Montena da ga sahrani u svoju ilovaču. Ne idem po sprovodima. Na Barama sam bio, jer sam morao biti, kad mi je umrla majka. Takav je red. Imala je samo jedno dijete.

Ne volim sprovode, jer se na sprovodima uvijek mijenja odnos neke zajednice, porodice, komšiluka, cijeloga jednog grada i zemlje, ili mnogih gradova i zemalja, prema čovjeku kojeg više nema. Ljudi s pokojnikom razgovaraju kao s vlastitom idealiziranom uspomenom. Pridaju mu značenja kakva još do jučer nije imao. Vole ga onako kako ga nisu voljeli dok je bio živ. To je najgore. Volio sam Kemala Montena, i zato ne bih bio na njegovom sprovodu.

Prelazio je granice. Pjevao je na sve strane, gdje god ga je bilo prije rata, i tamo gdje ga prije rata nije bilo. Ljudi su ga doživljavali kao svoju živu uspomenu. Trebao im je da se u sebi pošteno isplaču. U zadnjih dvadeset godina Kemal Monteno bio je glasnik kolektivne nostalgije, žala za nevinošću svijeta i za vremenom kada nam ruke svima nisu bile krvave. Jednima što su klali, drugima što su preživjeli.

Napatio se u toj ulozi tuđe uspomene, u tom dugom komemoriranju predratnog doba. Trebali su ga jer nisu umjeli iznova započeti neki drugi život. Tako mu nisu dopustili da on živi svoj. I da bude samo pjevač.

Ajfelov most, Miljenko Jergović, 25. 01. 2015.


*

ZBOGOM




BIĆE...

* * *

Sarajevo, 28. 01. 2015.

14:50 - Ovo radim za raju od Vardara do Triglava. Bio si heroj koji se ne predaje. Tvoja muzika grije naša srca i duše. Rekao je između ostalog Rade Šerbedžija recitujući stihove Montenove pjesme "Dušo moja".




Izvor: Dnevni Avaz


* * *

06. 02. 2015.


Balaševićev Duet za Kemala Montena





Datum objavljivanja: 5. velj 2015.




- 22:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)