MALI SUNCOKRET
18.01.2015., nedjelja
NA VINCEKOVO...Uz mnogobrojne društvene probleme, imamo i jedan možebitni problem koji se i od strane nadležnih za sektor zdravstva, i od pacijenata, a i od dežurnih medijskih pratitelja uglavnom zaobilazi, preskače ili prešućuje. Tiče se liječnika, ali ne njihovih stručnih uspjeha, ili ljudskih grešaka, ruksaka i odlazaka na edukacije, nego njihovog rada nakon zakonom predviđenog odlaska u mirovinu. Zna li se s koliko točno godina starosti liječnik po zakonu m o r a prestati raditi! Pričalo se dugo, bar vezano za najbližu nam obiteljsku medicinu, da je to sa napunjenih sedamdeset, pa sedamdeset i jednom, a onda se odjednom prestalo i pričati i šuškati o tom. Zanimanje medija se uglavnom svelo na stručnost, korumpiranost, aferiziranost i politiziranost istih, a zaobišlo starost i „spretnost“ u radu jednog dijela tog kadra. Tako da o nečem znamo i previše, a o jednoj također ozbiljnoj pojavi i pacijentovom problemu, ama baš ništa. Čak kada bi vrijeme kojim čudom i stalo, i naši mlađi doktori ostali „zauvijek mladi“, živimo u vremenu u kojem nas oni sve više napuštaju i odlaze u zemlje trostruko većih plaća. Uz davno dijagnosticiranu kroničnu nestašicu medicinara, s nama zasigurno ostaju naši umirovljeni liječnici. I po potrebi se poseže za njima, neovisno o tom da li su „stari ili novi“ penzioneri. Svaka čast svim liječnicima koji žele ili moraju raditi i nakon odlaska u mirovinu. Uz puno uvažavanje one „iskustvo zlata vrijedi“, imaju moje trajno poštovanje, a puno povjerenje, do određene starosne granice. Jer, ako ćemo iskreno, postoje limiti za sve, i mnoga ograničenja raznih naših sposobnosti koja dolaze sa starenjem. O njima smo svi ponešto naučili, što iz nekih grana biologije i raznih knjiga, što iz vlastitog iskustva s ljudima. … Gledajući opet jutros u komad papira, tzv. licencu, nedavno obnovljenu za novih šest godina rada, velim: „Znaš, baš i ne bih voljela imati doktora starijeg od sedamdeset godina. Ni u primarnoj, a kamoli drugim zdravstvenim zaštitama.“ „Pa, ni ja nisam presretan što je mom obiteljskom već 72. godina“, veli mi gospon doktor i ode u vinograd, podmlađivati ga. Pa, Vincekovo je…  |
Hvala Đorđe! 
