MALI SUNCOKRET
20.03.2013., srijeda
DANAS...Pričao si mi jedne večeri prošle godine, dosta mirno i ozbiljno, otprilike ovako: Volim noću sjesti na veliku terasu stana u potkrovlju. Zagledan u svjetla velegrada, pogled često zaustavim na zgradi koja dominira. Rekli su mi da je to neka poznata klinika. Tad se pitam tko sam i otkud ja tu; i tad mi najviše nedostajete. Od tada, dok razmišljam o tebi, u mnoge uglavnom vedre slike iz naših dnevnih razgovora, uvijek se provuče i ta sjetna noćna slika tebe, za koju tražim okvir. Postoje mjesta iz kojih se nikad ne vraćamo. U njima žive priče o nama, naši produžetci. Ovo je sasvim slučajno i priča o tebi. Postoje gradovi koji nas biraju, pa nas život svojom čudnom logikom vodi ili vraća u njih. Na to ne možemo utjecati. Možda ima nekog skrivenog smisla u tim neočekivanim potezima života. To su one tajne veze kojima smo obilježeni. One nevidljive niti od kojih smo satkani. Čudo tkanja naših života, istim pletivom i prepletom, glat-frket, frket-klot, pa opet, ispočetka. Možda nije slučajno što baš ta zgrada dominira u tvom noćnom pogledu na nepoznati grad. Možda si ti taj okvir koji je nedostajao već poznatoj slici. Životno pletivo i neočekivani produžetak koji nitko od nas nije tražio. U toj zgradi se dogodila jedna smrt i jedna ljubav koja je odredila ne samo moj život. Možda se dogodi i neko rađanje, novi nastavak stare priče; povratak ili početak, tko to zna. Ne volim tvrdnje; sklonija sam onom...možda. I kad tako posložim taj klot i frket... politika, podvale ( kao ona sinoć u središnjem Dnevniku; naknadno dodana op. bl.), mržnja i mnogi ljudi i pojave, beskonačno su mi daleki, i sve više dosadni. A ni ljubav nema ništa s tim, čini mi se. (pisano prije desetak dana) * Danas je došlo proljeće. Danas je stigla tužna vijest o smrti djevojčice Nore Šitum. Počivala nam u miru. Danas je 44. godišnjica smrti mog oca, kog je leukemija u 44.(oj) odnijela iz zgrade istog imena, koju noću gledaš. Danas mi mržnje ništa ne mogu. (Published on Jun 6, 2012 Zvezdan21 Vanessa Mae - Spring II (Largo e pianissimo sempre) |
Hvala Đorđe! 
