MALI SUNCOKRET
14.03.2013., četvrtak
BABA MARTAPrvi ožujak je označen kao klimatološki početak proljeća, a dolazak onog pravog još čekamo, na što nas je današnji dan zorno podsjetio. Rekli bi po narodski da je Baba Marta jako zinula pokazujući zube, što i nije baš u mašti neka lijepa slika. Dan je opet u bijelom kaputu i promatran kroz prozorsko staklo, bez nekih vanjskih poslova i obveza, djeluje prilično idilično. Ali vijavica, huk vjetra i nanosi snijega na prozorskim oknima ipak sliče babinim zubima, brrrrrrrr. Babu Martu i njene nestašluke poznajem dugo, kao nekakav ružan međuprostor između mog većinom sunčanog rođendana i prvog dana proljeća. I ne volim je. Zato me iznenadilo kad sam nedavno saznala da Bugari Babu Martu slave: “Baba Marta je jedan od najstarijih do današnjih dana očuvanih bugarskih običaja. Toga se dana svojim najbližim, kao i onima koje se voli, poklanja privjesak – martenica – od isprepletenog crvenog i bijelog konca – jer ona nosi zdravlje, sreću i dug život. Crvena boja je za zdravlje i sreću, a bijela za dug život. Na selu se martenicama ukrašavaju i stabla voćaka, a i stoka – ne bi li sljedeća godina bila što plodnija. Prema narodnom vjerovanju, 1. ožujka/marta je početak proljeća, a tada se u prirodi bude i zle sile, a martenice imaju magičnu moć da štite od tih sila – bolesti i uroka. * Martenica se stavlja na lijevu stranu kaputa, pulovera, haljine, blizu srca, i tu ostaje sve do prvog susreta s lastavicom ili rodom – vjesnicima ponovnog buđenja prirode. Tada ih se skida i stavlja na rascvjetalo ili ozelenjelo drvo.” (Izvor: Bugari u Hrvatskoj) (Uploaded on Feb 16, 2011 =8 8:>;>20) Za razliku od bugarske „babe“, koju bih rado nazvala bakica, ova naša mi više djeluje kao opomena, inat, stres, huka i muka, da ne kažem...prava babetina. Kažu da će njena posjeta biti kratkotrajna, i da će visibabe koliko već sutra ponovo dići svoje glavice ispod već podebelog snježnog jorgana. Isto tako kažu da će ljubičice zamirisati, a narcisi neometano procvjetati, i da će Baba Marta morati pobjeći pred tom ljepotom. Rok joj je najdalje do podneva i 2 minute, 20.03. kada je ono pravo, kalendarsko proljeće obećalo doći. Do tada, strpimo se... A sada, dok mi psići tonu u depresivno stanje pored peći, moram i ja pronaći nešto protiv svog stanja glavobolje, kukobolje i sličnih tegoba, jer me je baba skroz rasturila. Osjećam se, baš kao neka...da ne kažem...  A kako ste mi vi?  |
Hvala Đorđe! 
