MALI SUNCOKRET

22.02.2012., srijeda

DOGODILO SE NEDAVNO



Izloge je izbjegavao, a u šoping centre odlazio u „teškoj muci“. Ali taj kaput, kojeg je jednim okom okrznuo u prolazu vraćajući ga pred izlog, narednih nekoliko dana mu nije napuštao misli. Oblačio ga je, ogrtao, prislanjao na nju... divio se, smijao, radovao, i zamišljao njenu kosu, uvijek na drugi način počešljanu na kragni baš tog kaputa. I nije mogao ni jednu drugu zamisliti u njemu.
Nije znao kako se poklanjaju kaputi, jer su svi njegovi pokloni dragim osobama s lakoćom kupovani u Algoritmu, ili koncertnim blagajnama, tako da osim cijene ili numeriranog sjedala, brojke nisu bile bitne. Nije se kužio u ženske konfekcijske brojeve odjeće, izuzev u one od 2 do 4, pa je potražio pomoć; njena najbolja frendica je uz smajliće odgovorila da ovisi na što se odnosi traženi broj, te da on može biti S, XS, 34 ili 36...

U radnji je postojao samo jedan kaput u jednom od navedenih brojeva, tako da je sužen izbor skratio muke dileme i zbunjenosti.

Kad ga je obukla, s nevjericom se gledala, pa ga poljubila, a onda se smijala, pa vrisnula, i čak je i suzu na brzinu obrisala dlanom koji je virio ispod novog kaputa. Zapamtio je kako joj izgledaju oči pred plač, kad nije uspjela nabaviti kartu za Gibonnijev koncert. Grizlo ga je što se tad nije više potrudio, ne shvaćajući da ono što je njemu gotovo nebitno, može njoj toliko značiti.
Nije kaput bio iskupljenje za nepopravljivu omašku, ali se osjećao jako dobro gledajući ju sretnu. A bila je upravo onakva kakvu ju je vidio u mislima desetak dana prije.

U jednom od narednih dana, dok je na TV-u gledao podnevnu reprizu propuštene emisije, ona se žurno spremala.
„Čemu žurba“, upita.
„Idem da navijam“, reče ona koketno.
„Pa kud ranije“, začudi se on.
„Prvo za tvoje, a onda za moje“, odgovori nasmijano ona.
„Je li to zato što si dobila kaput!“
„Ne, nego zato što su tvoji nekad bili i moji, znaš“, reče gotovo ozbiljna.

Na stepenicama se okrenula. Kosa joj je trčala kaputom.
„Lijepa si, znaš“, reče joj.

Zatvorio je vrata stana, ugasio TV, opružio se na trosjed, smotao ruke pod glavu i zagledao se u plafon.

(Mislim da je nakon par minuta zurenja , rekao: Jebiga.)







- 01:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)