MALI SUNCOKRET
22.02.2012., srijeda
DOGODILO SE NEDAVNOIzloge je izbjegavao, a u šoping centre odlazio u „teškoj muci“. Ali taj kaput, kojeg je jednim okom okrznuo u prolazu vraćajući ga pred izlog, narednih nekoliko dana mu nije napuštao misli. Oblačio ga je, ogrtao, prislanjao na nju... divio se, smijao, radovao, i zamišljao njenu kosu, uvijek na drugi način počešljanu na kragni baš tog kaputa. I nije mogao ni jednu drugu zamisliti u njemu. Nije znao kako se poklanjaju kaputi, jer su svi njegovi pokloni dragim osobama s lakoćom kupovani u Algoritmu, ili koncertnim blagajnama, tako da osim cijene ili numeriranog sjedala, brojke nisu bile bitne. Nije se kužio u ženske konfekcijske brojeve odjeće, izuzev u one od 2 do 4, pa je potražio pomoć; njena najbolja frendica je uz smajliće odgovorila da ovisi na što se odnosi traženi broj, te da on može biti S, XS, 34 ili 36... U radnji je postojao samo jedan kaput u jednom od navedenih brojeva, tako da je sužen izbor skratio muke dileme i zbunjenosti. Kad ga je obukla, s nevjericom se gledala, pa ga poljubila, a onda se smijala, pa vrisnula, i čak je i suzu na brzinu obrisala dlanom koji je virio ispod novog kaputa. Zapamtio je kako joj izgledaju oči pred plač, kad nije uspjela nabaviti kartu za Gibonnijev koncert. Grizlo ga je što se tad nije više potrudio, ne shvaćajući da ono što je njemu gotovo nebitno, može njoj toliko značiti. Nije kaput bio iskupljenje za nepopravljivu omašku, ali se osjećao jako dobro gledajući ju sretnu. A bila je upravo onakva kakvu ju je vidio u mislima desetak dana prije. U jednom od narednih dana, dok je na TV-u gledao podnevnu reprizu propuštene emisije, ona se žurno spremala. „Čemu žurba“, upita. „Idem da navijam“, reče ona koketno. „Pa kud ranije“, začudi se on. „Prvo za tvoje, a onda za moje“, odgovori nasmijano ona. „Je li to zato što si dobila kaput!“ „Ne, nego zato što su tvoji nekad bili i moji, znaš“, reče gotovo ozbiljna. Na stepenicama se okrenula. Kosa joj je trčala kaputom. „Lijepa si, znaš“, reče joj. Zatvorio je vrata stana, ugasio TV, opružio se na trosjed, smotao ruke pod glavu i zagledao se u plafon. (Mislim da je nakon par minuta zurenja , rekao: Jebiga.)  |
Hvala Đorđe! 
