MALI SUNCOKRET
09.08.2011., utorak
BOZA
Filmovi koji rasplaču i muškarce i žene, smatraju se doista dobrim. Nagrađeni su ljudskim suzama, a nerijetko i priznanjima kritike. Oni, pak, na koje samo žene reagiraju plačem, po sudu muškaraca su „limunade“, ili „boze“*, kako se u kotlini „moga djetinjstva“ nekad govorilo. Takvih je daleko više.
Postoje dva filma čiji kraj u čestim reprizama obavezno čekam i ispratim plačem. Da li zbog zgodnih i dragih mi glumaca, muzike, anđeoskog glasa i stasa Whitney H., baršunastog zvuka smijeha i svake izgovorene riječi nezaboravne Debre W., bajke zaustavljenog aviona radi još jednog poljupca ili ostvarenog sna tvorničke radnice, suze ne znaju. A ja ne znam da li je pojačana lakrimacija razlog zašto se kod nas žene gotovo ne bave filmskom kritikom. A za one koji ne znaju što je to boza, prije citata iz Wikipedije, dodat ću i moj kratki vremeplov: boza je piće mog i našeg djetinjstva, koje se pilo prije i poslije malinovca, borilo za opstanak s limunadom iz automata, i zajedno sa puno skupljom koktom, dočekalo s nama mladost i coca-colu. Limunada me osvježi, a bozu volim. *„Boza je bezalkoholno i osvježavajuće piće koje se spravlja od kukuruza (kukuruznog brašna), kvasca, šećera i vode. Specifičnog je slatkog okusa i žućkaste boje. Priprema se i služi u slastičarnama, gdje je uz limunadu pripremaju po vlastitom receptu. Zbog relativno velikog udjela kvasca, boza ne može dugo zadržati slatkasti okus, jer dolazi do vrenja i pretvaranja mješavine kvasca sa šećerom u alkohol, nakon čega gubi svoj okus. Boza se može naći u slastičarnama u Sarajevu i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, ali i diljem Europe, sa raznim primjesama, kao vanilin šećer ili dodatkom drugih žitarica, čime se postiže sličan okus.“ |
Hvala Đorđe! 
