MALI SUNCOKRET
18.07.2011., ponedjeljak
LISTAJUĆI DNEVNIK
četvrtak, 10.07.2008.
DNEVNIK S MORA I .dan Još jedno ljeto na moru, napokon. I uvijek uzbuđenje ravno rođendanskom ili novogodišnjem. Lakše ostariš nego odrasteš. Ne pišem više razglednice...šaljem SMS: - Nakon dosadnog pakiranja i iste dileme šta ponijetii i kad krenuti, stigli smo na našu plažu. Iza prvog kupanja priuštila sam si luksuz nezdravog Sunca. Sve do čeg mi pogled seže, jednako je lijepo. Samo sam ja godinu starija i kilu deblja, ali mirna i zadovoljna. II. dan Uživam. Plivam, šetam, ležim. Misli mi spore. Pričaju ljudi kako je nekad ovdje, u okolici «bisera Istre» ljetovala «elita». Sudeći po devastiranom hotelu gdje stanuju ptice, po praznim tenis terenima, zatvorenim restoranima i frizerskim salonima, razbijenim uličnim svjetiljkama...vjerujem u tu priču. I mislim o relativnosti svega...elitno-derutno. III. dan Sve može biti ljubav. IV. dan Čitam. Volim poklonjene knjige od dragih ljudi. Ne postoji rizik od promašaja. Pogled mi s napisanog povremeno odluta ka horizontu, sljubljenonom moru i nebu. Veličanstven prizor čiji sam svjedok i dio. Moj najiskreniji spoj s prirodom. Horizont kao početak beskonačnosti. V. i VI. dan Bez misli, šutim. VII. dan Zadovoljno ležim, mokra i preplanula. Kradem suprugov pogled s novina i kažem: Kako je lijepo...On kimne glavom. VIII. dan Danas sam riba. IX. dan Graja...Ljudi oko mene jedu, slade se i hlade. Muž odloži novine i kaže: Baš nam je lijepo, šteta što idemo doma. Kratko odgovaram: Jeste. Odlazim po lubenicu. Zagrizem krišku, onako dječji «od uha do uha» da se sok cijedi...I svaku godinu napravim isto, zadnji dan na plaži. Ulazim u more. Miješam slatke kapljice sa slanim beskrajem. X. dan Iako poznat i ponavljan susret mora i mene, uvijek dovoljan za užitak i uvijek jednak razlog za sjetu zbog rastanka. A NOĆI? A noći...Gibanje je dobar lijek za nesanicu. Prije sna, na kratko, zaplutam valovima sjećanja. Snena, vidim obrise dalekih obala i čujem krik galeba u letu, i pogled u hodu...Prizovem neka nezaboravna ljetovanja i nezaboravljene ljude, sinove kule u pijesku, neka vremena prije solarija, vremena zdravog Sunca...pomješam «sivu i zlatnu» i tonem u san s pročitanim: «I odakle u njemu žudnja da bude kanal, ukroćena voda koja šumi predvidljivom putanjom između betonskih obala , kad je život jedno i nedeljivo? Svačiji život. Mladost, starost, to su gluposti, to ne postoji, to su kavezi, jer sve se preliva, i pre i posle, i onda je to jedino, i uvek. Šta bi život bio bez toga?» - 19:50 - Komentari (12) - Isprintaj - # P.S. I dok čitam stari dnevnik razmišljam kako se ono što bih danas napisala u suštini ne razlikuje od već rečenog. Tek formalno: datum i mjesto, godine i kilaža, naslovi knjige i novina. Jedina bitna razlika je, hotel. Umjesto starog u kome stanuju ptice, često mi je pogled lutao do velelepnog turističkog zdanja izgrađenog u novom stoljeću, koje je već u prvom desetljeću posrnulo i opalo u stečaj, pod težinom, vrag će ga znati, koga ili čega?! No, kako ta tematika meni nije prioritetna, neću duljiti... Ali, „slatkiš“ iz nove, na moru „ostavljene“ knjige, za koju kažu da je „sjajan roman, slastan poput rahat-lokuma za nepce našeg uma i istančan poput šara na perzijskom sagu“, ne smijem zaobići: * * * „Znam, ima među vama čitatelja koji nestrpljivo iščekuju da im kažem tko su ta tri davno zaboravljena majstora. Oni očekuju da im imena tih mušketira po peru, koja sam do sada uspješno krio, barem šapnem na uho – no, ja to neću učiniti. Ne zato da bi spokojno počivali u svojim grobovima, nego zbog toga što želim razdvojiti čitatelje koji to zaslužuju znati od onih koji ne zaslužuju. Zbog toga ću svakoga od naših pokojnih kolumnista nazvati po pseudonimu nekog osmanskog sultana koji je pisao pjesme. Čitatelji koji otkriju kojemu sultanu pripada koji pseudonim možda i riješe tu posve nevažnu zagonetku budu li imali na umu da između pseudonima sultana i imena mojih majstora postoji neki paralelizam. No stvarna je zagonetka skrivena u savjetima koje su mi majstori davali vukući poteze u šahovskoj igri svojih taština. Budući da još uvijek nisam dokučio ljepotu te tajne, uz savjete svojih učitelja dopisivao sam u zagradama svoje kratke i bijedne komentare, nalikujući po tome mediokritetima koji u novinskim sportskim rubrikama analiziraju njima nerazumljive poteze šahovskih majstora. 9. A: Ne sjedaj za radni stol dok ne nađeš prvu rečenicu. 10. Dž: Moraš iskreno vjerovati u ono što pišeš. 11. A: Ako i ne vjeruješ, čitatelj mora vjerovati u to da iskreno vjeruješ. 12. B: Onaj kojega nazivaš čitateljem, dijete je koje bi išlo na vašar. * * * 22. B: Upusti se u polemiku samo ako si sposoban smrviti protivnika. * * * 25. B: Odgovaraj na pisma čitatelja. Ako ih nema, piši ih sam sebi))) i odgovaraj na njih. ; ))))))))) 26. Dž: Šeherzada je naša zaštitnica i učiteljica. Ne zaboravi: ni ti ne radiš ništa drugo osim što ubacuješ sedam-osam stupaca među događaje koje nazivaju „životom“. * * * 34. B: Piši jednostavno, lakše će te čitati. 35. Dž: Piši komplicirano pa će te lako čitati. 36. B: Dobit ćeš čir na želucu budeš li pisao teškim stilom. 37. Dž: Dobiješ li čir, postat ćeš umjetnikom. (...sva su se trojica uglas nasmijala.) 38. B: Ostari što prije. 39. Dž: Ostari da bi mogao napisati dobar tekst o jeseni. (Ponovno su razmijenili ljubazne osmijehe.) 40. A: Nedvojbeno su tri velike teme smrt, ljubav i glazba. 42. Dž: No o tome što je to ljubav morao bi se postići dogovor. 42. B: Tragaj za ljubavlju. (Podsjetit ću čitatelje da su poslije svih savjeta nastupale duge tišine, stanke, šutnje.) 43. Dž: Zataji ljubav jer si pisac! 44. B: Ljubav je potraga. 45. Dž: Skrivaj je kako bi mislili da imaš neku tajnu! 46. A: Daj naslutiti da imaš neku tajnu da bi te žene voljele. 47. Dž: Svaka je žena zrcalo. (Na ovome su mjestu i meni ponudili rakiju jer je otvorena nova boca.) 48. B: Pamti nas po dobru. („Dakako, gospodo!“ rekao sam. I kao što će se prisjetiti moji pozorni čitatelji, napisao sam dosta tekstova u kojima se prisjećam njih i njihovih priča.) 49. A: Izađi na ulicu, promatraj lica – i već imaš temu. * * * 59. Dž: Ne zaboravi: ljubav je tvoja tajna. Ljubav je ključna riječ. 60. B: Ne, ključna riječ piše nam na licima. Gledaj i slušaj. 61. A: Ljubav je, ljubav je, ljubav je, ljubav! * * * 63. Dž: Kad jednom ostariš i zapitaš se može li čovjek ostati ono što jest, upitat ćeš se, ne zaboravi, jesi li dokučio tajnu. (Nisam to zaboravio.) 64. B: Ne zaboravi ni stare autobuse, bezvrijedne knjige, strpljive ljude, one koji razumiju stvari oko sebe i one koji to ne mogu! Odnekud s kolodvora, možda i iz samog restorana, dopirala je do nas pjesma o ljubavi, boli i besmislu života. U tome trenutku posve me zaboraviše te prijateljski, bratski i sjetno nastaviše jedan drugome pričati priče podsjećajući me na to kako je svaki od njih vremešna, brkata Šeherzada...“ Orhan Pamuk, Crna knjiga, Zagreb, 2010. |
Hvala Đorđe! 
