MALI SUNCOKRET
16.07.2011., subota
E...e -
To što on ide u mirovinu, bilo je očekivano vizavi godina, jel?te? No, to što se nakon povratka s godišnjeg odmora ne može vratiti u svoju ordinaciju i ljudski se oprostiti sa svojim pacijentima s kojima živi posljednjih 20 godina života, i to sa njih 1 700, je tužno.
Ako se pitate zašto ne može, a može, kažem...zato, što je u međuvremenu ta ordinacija proglašena viškom i ukinuta, glede pilot projekta. A svi projekti u zdravstvu se događaju, kao po receptu, u vrijeme godišnjih odmora. Kadru i narodu popusti pažnja, pa lakše im smjestiš: kompjutor, prijepis, dopunsko, krvnu sliku van netom renovirane laboratorije, i sve ono na e - eeeeeeeeeeeee - recepte, uputnice... jer, Bože dragi, nije lako biti treći u EEEEEEEEEE-Uropi odozgo, a drugi odozdo. Jaz, jal...skandal! Briga, nebriga... jebiga! Moći će on raditi, nema problema...telefoni zvrče, a pacijenti cvrče...Šefovi nude, jedan ovo, drugi ono...do jučer u istoj firmi, danas u „neprijateljski“ konkurentskoj, lete riječi kao projektili. Od svake te hladan znoj oblijeva na 35*C: mi nemamo liječnika, nama fale ljudi od struke...možeš do sedamdeset, možeš doživotno, možeš birati... Pita on: Što s onom na 10 godina prošlog ljeta odobrenom koncesijom? Ma, pusti to sad...kažu. Koncesija, dobro zvuči, fakat.(op.bl.) Što će biti s onih 1700 ljudi, opet on pita, jer pacijenti su ljudi koji čekaju da se njihov doktor vrati! Oni također mogu birati... novog liječnika, od preostala 2 penzionera i 3 pedesetogodišnjaka, i biti dopuna do maksimalno dozvoljenog broja po glavi liječnika i ordinacije, cca. 2150, tojest, mogu svirati... Eto, dragi, ovo je za početak. Kad neće profesionalci, bar da ja amatersko blogerski, iz prve ruke, s obje ruke, zagrebem po krilima pilot projekta... Sretna ti mirovina! Živ mi bio!  E, e...u to ime  |
