MALI SUNCOKRET
22.12.2010., srijeda
PRIČA IZ SUSJEDSTVA
"Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema!"
Petar Petrović Njegoš „Svaka zemlja ima svoj put...“, a „svaki grad uz naše more ima svoga“... šverc-era. Ni dva desetljeća iskustva glumatanja uz naše novce, ni razne mudrolije, izreke, zagonetke, poslovice, aforizmi i cinizmi, pa ni dva nova slova južnih nam susjeda uz istoimeno more našem, ne spasiše ni njega ni njih, da se zadrže vječno na daskama političkog teatra i našim leđima. Dobro je, odoše! I nek' povuku za sobom vodu i još ponekog. Halalim im sve naše popušene pare, samo da ih više ne gledam i ne slušam. „Fakinjaža“, kako bi u nemoći ponekad povikao moj davni prvi susjed, najstariji gradski advokat. Uz novo „meko ž“ i „meko š“, u ime „Čojstva i junaštva“, i uz „prihvaćene sve inačice, te i dj i đ,“, napokon mnogi mogu slobodno ljubiti i „đevojke i djevojke“, ali i „ćerati i tjerati“ možebitne „školovane“ švercere iliti profesionalne profitere. Nenadano stiže prilika da se izdvoji još par mudrih, naravno, Njegoševih: „Vuk na ovcu svoje prvo ima ka tirjanin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetlija!" „Nema toga ko s ne boji čega, da ničega, ano svoga hlada." „Sramota je sivome sokolu ćerat dugo jato jarebicah pa za sebe ne ulovit mesa." „Soko mrzi polja od prašine, soko neće žabu iz lužine, soko hoće visoku liticu, soko traži ticu jarebicu." „Zlo se trpi od straha gorega!" "Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka." „Ko se topi hvata se za pjenu; nad glavom se nadodaju ruke!" „Lažu ljudi što za lafa kažu da se miša najmanje boji." |
Hvala Đorđe! 
