MALI SUNCOKRET
15.12.2010., srijeda
RAMENANA SVE SPREMNA BUDI Na sve spremna budi. U noći nekoj kao djevojčici pričaću ti bajke i skaske. Drugi put ću zaželjeti da odem daleko, daleko. Do Aljaske. Nekad jednostavno neću ti doći i na stolu uzalud čekaće me tvoje ruke i čaj. U društvu s brezama šetaću u noći a ti ćeš misliti da je zauvijek prošao naš maj. Na sve spremna budi. Na smijeh i na suze. U životima našim tek prvi čin je gotov. Da bih bio muzej, ako želiš da budem taj muzej, prethodno moram da budem Ljermontov. Prethodno moram da ti napišem stotine ovakvih redaka, jer u stihu ništa se drugo i ne dešava sem ljubavi i vjere. Tako je bilo u doba predaka, tako će biti i hiljadu godina poslije naše, poslije tvoje i moje ere. Pa ipak, na sve spremna budi, jer zajedno nam je i da čekamo i da spavamo, da strahujemo za sunca, za srne, za snove. Preostaje nam još toliko toga, a u našim glavama, na žalost, mjesta nije samo za stihove. Nekad možda neću ni primjetiti bore na tvom licu, ni bijele epolete snijega na tvojim ramenima kad uđeš s ulice. Nekad tvojim ćerkama zaboraviću da ispričam "Snježanu" i "Crvenkapicu" i četiri zida naše sobe učiniće ti se kao četiri beznadežna zida tamnice. Ponekad pomislićeš da odumirem kao država, ni Danton, ni Hajne, ni Goran, i to ja, koga si za besmrtnog držala, na koga sam i sam bio ljubomoran. Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale, na suze i na pisma što preklinju i prijete, ali ruke koje su mi se jednom predale, te ruke su svete! Izet Sarajlić POJAVA PLESAČICE Tamnooka, o ,ženo mojih snova, U sandalama od slonovače, Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama, Nitko s hitrim nogama. Ne nađoh te pod šatorima, u tami prigušenoj Ne nađoh te na studencu između žena s vrčevima. Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore; Tvoje lice kao rijeka obasjana. Bijela kao badem ramena su tvoja; Kao mlad badem očišćen. Ne čuvaju te eunusi; ni rešetke od bakra. Tirkiz pozlaćen i srebro krase odmorište tvoje. Smeđa halja zlatom protkana Skupljena oko tvog tijela, O Nathat-Ikanaie,"Stablo na rijeci" Kao potočić među rogozom,na meni su tvoje ruke: A prsti tvoji k'o rijeka sleđena. Tvoje su djevice bijele kao oblutak; Njihov poj te okružuje Tu nitko nije nalik tebi među plesačicama; Nitko s hitrim nogama. Ezra Pound |
Hvala Đorđe! 
