MALI SUNCOKRET
19.11.2010., petak
"PRIZORI IZ BRAČNOG ŽIVOTA"Prvo smo '73.će gledale film, pa onda kupile knjigu...Knjiga se vremenom zagubila kod onih koji od posuđenog grade svoj „prizor i prozor“, film je potisnut u sjećanje kao kultni, ja sam se udala u jednoj od godina iza, a ti si na svoj 23.ći rođendan bila naša vjenčana kuma. Ubrzo si mi poslala pismo: karirani arak papira s tvojim odabirom odlomaka iz „Prizora iz bračnog života“. Knjigu nikad više nisam nabavila, ali sam se tom arku papira vraćala u nizu godina moga braka, koji traje, na sreću, 33. godine. Draga moja, za tvoj sretan rođendan i još jednu godišnjicu našeg braka, željela sam na ovom mjestu ostaviti jedan od meni najdražih tvojih poklona, danas požutjeli papir s otiscima tvoga pera i mojih prstiju, 33. godine čitan. Nisam uspjela svladati tehniku kojom bih to ostvarila, ali Bergmanove istine opstanka, možda, i jesam... Polako, dan po dan, prizor po prizor, učim i dalje. Za naše zdravlje i sreću, živjeli!   Podsjetimo se: “Marianne i Johan su na prvi pogled savršen bračni par, ona je odvjetnica za brakorazvodne parnice, a on radi na znanstvenom institutu; u gradu imaju stan, na selu vikendicu. Jednoga dana, Johan dolazi doma i priznaje da se zaljubio u mnogo mlađu, 23- godišnju Paulu i da sa svojom novom ljubavi odlazi na pola godine u Pariz. Marianne ipak preklinje muža da je ne napušta, ali na kraju mu pomaže pri pakiranju. Kad se Johan nakon šest mjeseci vraća doma, Marianne ima novoga dečka. Zajednička večera je, ustvari, oproštajna. Uskoro, Johan i Marianne se zvanično razvode i kad nakon razvoda piju piće za rastanak, među njima dolazi do fizičkog obračuna. Unatoč svemu, duboka ljubav sprečava Johana i Marianne da napokon prekinu sve veze, zaborave jedno na drugo i počnu živjeti nove živote. INGMAR BERGMAN, Švedska, ( 1918- 2007 ). Ingmar Bergman je bio sin luteranskog svećenika i sukladno tome, vrlo strogo vjerski odgojen. Studirajući povijest umjetnosti i književnost, oduševio se teatrom i filmom i od tada je svaku zimu posvećivao kazalištu („svojoj ženi“), a svako ljeto filmu („ svojoj ljubavnici“). Od 1963- 1966. bio je ravnatelj Kraljevskog dramskog kazališta u Stockholmu. Snimio je više od 60 filmova i režirao više od 120 kazališnih predstava. Njegovi najpoznatiji filmovi su: Sedmi pečat (1957.), Divlje jagode (1957.), Djevičanski izvor (1960.), Kroz tamno ogledalo (1961.), Persona (1966.), Krici i šaputanja (1972.), Prizori iz bračnog života (1973.), Jesenja sonata (1978.) te Fanny i Aleksander (1982.). Za svoj rad je dobio i tri Oskara i „palmu svih palmi“ (nagradu za najboljeg redatelja svih vremena) na filmskom festivalu u Cannesu 1997. godine. Više od 10 nagrada i nominacija” (Superknjižara, filmovi) |
