MALI SUNCOKRET
18.03.2010., četvrtak
TKO JE KRIV
Htjele smo u glazbenu školu. Ja sam na prijemnom prošla, a njoj se komisija nasmijala. Uz njih sam se i ja smijala. Ne ponosim se tim, i žao mi je što tu bol nikad nije zaboravila. Također mi je žao što ni danas, u našim poznim godinama, ne propusti priliku da mi to nabije na nos.
Jednom sam joj rekla: Ako sam te samo tad uvrijedila, onda i nisam tako loša. Ali nešto ni dan danas ne mogu da shvatim, kao ni tog davnog dana: kako su roditelji dozvolili djetetu da se dobrovoljno izloži podsmjehu samo zato što je njihova ambicija bila jača od djetetovog talenta. Roditelji su bili prosvjetni radnici! Još nisam skupila snagu da ju to pitam. Vjerojatno nikad i neću; bila bih dvostruki krivac. I sinoć mi je moja najstarija prijateljica poslala poruku: Bože, pa ova djeca pjevaju kao ja, ha ha ha! Zaštitimo talente! |
Hvala Đorđe! 
