MALI SUNCOKRET
15.03.2010., ponedjeljak
BAPSKADanas sam jako meteo patna. Jučerašnje sunce me zanijelo pa pomislih, napokon je prošla. A mogla sam već sinoć znati da nije, jer me lijevi jajnik tako žignuo dva puta, kao mjesto stare ozljede, i najavio bitan zaokret u prirodi. Nevjerojatan je i nepogrješiv; kada se on javi, to je siguran znak da mene, a i vas, čeka ružan dan. Ozbiljno, ne šalim se. Kada pokuca kurje oko na lijevoj nozi, bit će kiše; na desnom tabanu, dolazi sunce. Taj bol i znak pokušavam kozmetički odstraniti, trošeći uzaludno pare, ali mi stara pedikerka reče da se više ni u njihovim školama ne uči „vađenje“ kurjih očiju. Na pitanje, pa što se uči, odgovara: njega. Tako da je taj posao ostavljen kirurgu, a stari zanat se profinio. Ali taj jajnik, moja davna trauma duše i tijela, kada se oglasi, znam da se u Alpama nešto gadno komeša. Zvuči kao bapska priča, ali ja ju ni svojim godinama ni voljom ni djelom, nažalost, ne mogu izmijeniti. Jutros me dočeka takav vjetar i cijelu me razbaca, po svim mojim regijama i županijama. I nikako da se skupim u hrpu. A nije ni čudo...stigla je Baba Marta. Na nju sam totalno zaboravila. Zbunile me teorije za i protiv; nikako da se slože: jel' globalno zatoplilo ili je zaledilo? Zadnji kalendarski tjedan zime, u osvit proljeća, ona nas još malo muči...hukne; pa iz djetinjstva pamtim njeno „pravo ime“: babine muke( huke), bez tepanja i uljepšavanja. Ružna je, i gotovo. A kad se sjetim, s pogledom na kupljenu kartu, dođe mi...da pošaljem sve... Neću biti prosta. Nego sam htjela reći, da je bilo sreće, i da Majstora nisu zaboljela leđa, sad bih se ja pjevušeći, uz kavicu lagano šminkala, tiho radovala i mislila što ću obući na koncert. Uživala bih u tom i čekala da se „kanadski kralj tuge“ pojavi pred mojim očima. A ovako, ostalo je čekanje...do ljeta. I neizvjesnost, naravno. Uz koje muke, babe, huke, psovke, žigove duše i tijela...živi bili pa vidjeli. Dragi moji, uz ovu razbacanu i nabacanu priču, neka ostane i nešto lijepo. Uživajte!  |
Hvala Đorđe! 
