MALI SUNCOKRET
14.02.2010., nedjelja
MALI...BLESAVI POSTVjerujte, i meni je dosta... Pričala sam jednom davno o „mukama s riječima“; o tom kako se, dok oni govore proste riječi, ja osjećam blesavo. Krenula sam u tom „blesavom postu“ od srednjoškolskog profesora iz devedesetih godina, i ulazeći u novo stoljeće pobrojala značajne nam ljude iz miljea kulture i politike koji su se nastavili mučiti s riječima i neke osobne konflikte javno rješavali prostotama. Što se kasnije događalo s njima, bilo je vrlo javno i nije znatno odudaralo od izgovorenog, što ih je prethodno degradiralo u mojim očima. Ali, za ovo, nisam bila spremna. Ako je ponestalo viceva, nije ozbiljnosti; ako je ponestalo živaca, nije kulture; Čovječe...? U čemu je bio problem: u cigli? Glini? U promjeni glagola biti? U lošem danu? Nemam pojma. Rekoh, nekad sam se osjećala blesavo. Samo blesavo... Danas, početkom ove nove, teške i značajne, a i kulturne nam 2010. godine, posramljena sam, i tužna. Zar da se tako oprostimo? |
Hvala Đorđe! 
