MALI SUNCOKRET
09.02.2010., utorak
PRI
Smijale smo se kao blesave. Ona ponovo s nevjericom upita:
Nije moguće da se ne sjećaš dirigiranja? A kako se ti ne sjećaš mjesta gdje smo dirigirali? I nastavimo se smijati. Kreće priča. Kažem, kroz sve jači smijeh: Čekaj, idemo ispočetka... Jedna od nas tri je stanovala na Novom B. u blizini Robne kuće Merkator i nedaleko od restorana „Pri Majolci“ . Dakle, tako se prije 30. i nešto zvao današnji Mercator centar, a „pri“ je tad na slovenskom jeziku značilo „u“. E, što smo mi slavili u restoranu „pri“ nismo se mogle sjetiti; znamo da nas je bilo podosta i da smo često ponavljali jednu pjesmu koja se dopala velikom društvu Slovenaca za nekim od stolova. Htjeli su nam se pridružiti, ali nisu znali sevdalinku, te je dvoje od nas prešlo za njihov stol s napisanim riječima i krenuli s obukom. Trajalo je to poduže, sve uz vrisku, galamu, smijeh...i kad je društvo usvojilo gradivo, njih dvoje su ustali i uz dirigiranje napravili generalnu probu. O tom dijelu ja nemam pojma.  O ovom prvom, ona nema pojma.  Obje znamo da nam se slovensko društvo pridružilo i da se restoran „Pri Majolci“ orio od ponavljanja pjesme, čije riječi idu ovako. I zapjevasmo nas dvije „bez greške“: U Stambolu na Bosforu bolan paša leži. Duša mu je na izmaku, crnoj zemlji teži. Molitva je njemu sveta, dok mujezin s minareta, uči na sav glas: "La illahe illallah, selam-alejkum!" Kad ste, vjerne sluge moje, služili moj harem, neka svaki od vas uzme jednu ženu barem. Iz oka mu suza kanu pa na minder mrtav pa'nu, stari musliman; "La illahe illallah, selam aleikum!" Kad je čula pašinica za tu tužnu vijest, da se paša preselio sad na ahiret svijet, iz oka joj suza kanu pa na minder mrtva pa'nu, ljubav pašina; "La illahe illallah, selam aleikum!" Imale smo priču, i smijući se čekale G. da ju potvrdi i dopuni detaljima; jer, nerado je ona pjevala, ali je najbolje pamtila... Zato prijatelji i postoje da čuvaju kockice mozaika, osobito u godinama koje kao ruksak pun kamenja pritišću krhka nam leđa, i pamćenje naše. Kažem: Možda je ona dirigirala?!  Odgovaraš kroz smijeh: Nije!  A zašto smo toliko voljeli tu pjesmu? Pitaš. Ne pitaj mene ništa...pitaj Slovence. Kažem. A možeš i ...     |
