MALI SUNCOKRET
24.12.2008., srijeda
IMAM PJESMU ZA TEBERAZGLEDNICA ZLATKA ARSLANAGIĆA * „Ponekad se u životu dogodi da se u čovjeku cijeli svijet pretvori u tuđinu. Takva je bila sudbina čitavog jednog naraštaja iz Hrvatske, Bosne i Srbije, koji se usred rata s početka devedesetih iseljavao iz svojih zemalja, da bi nastavio živjeti negdje drugdje. Ti su ljudi odlazili misleći da je sve to privremeno i da će se jednom sigurno vratiti, ali nisu se vratili više nikad.... Tako se zavičaj izgubio u nekom davno prošlom vremenu, i ne postoji više nigdje osim u sjećanjima i uspomenama, što su u međuvremenu narasle i razgranale se do nevjerojatnih razmjera, poput uspomena onih ruskih emigranata koje smo još prije trideset godina sretali po ulicama naših gradova... Rade Šerbedžija i Miroslav Tadić napravili su , tamo u Los Angelesu, album pjesama o toj tuđini... Sjećanje na ono što više nismo, ali što nas čini baš ovakvima kakvi jesmo, u pjesmama se seli iz glave u srce, pa ostaje u želucu. Tamo živi zavičaj koji su se zauvijek mimoišli sa svojim zemaljskim zavičajem... Glumac sa krležijanskim klobukom isti je onaj kao i tada, jer veliki glumci stare sporo i skokovito, samo što na sebe i svoj život gleda s drugog kraja zemaljske kugle. INES je kao utjeha djetetu, kao kad čovjek samom sebi ponavlja da se nije dogodilo ništa strašno. Samo ljudski glas nikad ne stari, glas glumca koji umije sve reći, i gitara majstora koji u pozadini ŠUTI." Miljenko Jergović |
Hvala Đorđe! 
