petak, 30.10.2015.

blogerska suradnja

Najprije morate imati Melu da vam da svijećnjak i da kaže:
- Napravi mi nešto od ovoga. Ne žuri mi se. Kad stigneš.



Onda morate imati Melu da svaki drugi dan kaže:
- Joj, jedva čekam da vidim što si napravila !
A ja nekako još nisam ni blizu Božićnog ugođaja da bi mi mozak radio u tom smjeru, al nemam izbora. Kad Mela nešto naumi, od toga ne odustaje. Pa jel vi vidite koliko ona traži Franju !

I onda ...

četvrtak, 29.10.2015.

zarolaj me

Treba: naribane tikvice ( ja sam stavila jednu veću ), 3 jaja, naribana gauda, parmezan, začini ( carry, sol, papar, origano ), 3 žlice zobenih mekinja, 4-5 žlica milerama.

Sve to izmiješati i peći na papiru za pečenje na 200 stupnjeva, 20-tak minuta.



Na pečeno tijesto namazati 2 žlice ajvara.



Na ajvar rasporediti prepečene komadiće pancete.



Zarolati roladicu,



i rezati fete.





Mrnjao !

Recept preuzet sa stranice: gazdarica.com

ponedjeljak, 26.10.2015.

čišćenje radionice

Kako volim čistiti frižider od ostataka koječega, tako mi palo na pamet da iskoristim sve one sitnice koje mi ostaju od razno raznih uradaka, koje mi žao baciti, a ne znam kud bi s njima.
Tako sam pronašla nekoliko gipsanih malih srdaca, komadić špage, nekoliko žetona Spužva Boba, listova zaostalih od oblačenja lampi ...
Istinu govoreći, nisam imala pojma što bih sa svim tim, al sam pronašla i ostatke kita za zid, pa sam se sjetila jednog videa s youtuba.

Na cijelo slikarsko platno sam nanijela kit, a onda sam sve one sitnice utisnula u taj kit i ostavila da se osuši.



Dala sam Meli na uvid ovu fotku.
Vikala je: skidaj ono šareno ! Skidaj ono šareno !



Sve sam to, pogađate , obojala u bijelo,



pa u žuto.



Tu žutu sam fiksirala dekupaž ljepilom.
Nakon sušenja, sve sam obojala u crveno,





pa dok je boja još svježa, papirnatim ručnikom obrisala sve što se dalo obrisati.
Malo i na silu.

Opet sam sve fiksirala dekupaž ljepilom, pa sam sve premazala tamno plavom.
Ponovila sam postupak brisanja boje, opet premazala ljepilom i ovo je rezultat svega.





Može i okomito, što se meni više sviđa.



Eto, ne znam koliko je ovo dobro, ali sam se silno zabavljala dok sam mrljala.

subota, 24.10.2015.

Mela i Zvonka u Vražjim rukama

- Mela, jel znaš da je večeras, točnije rečeno, za pol ure, koncert u Domu Sportova ?
- Kakav ?
- Klape. A jel znaš da oni Vrag Koji To Nije, piva u klapi ?
- Ne znam.
- Evo, sada znaš.
- Akcija ! Akcija ! Stižem za uru. Spremaj se !
- Al nemam karte ...
Tu - tu - tu - tu - tu ...

Brzinski perem kosu da mi se barem izrast previše ne vidi.
Nokti nisu Bog zna što, al ajd, mrak je pa se neće vidjeti.
Navlačim nove čizmice ( one za koje su NEKI rekli da su ortopedske ), crnu haljinicu i finti kožnjak i sva sam si najs.

Nađem Melu na starom mjestu.
Stoji na otvorenim vratima svog auta i pita:
- Jel mi bolje ova duga maja il da stavim mantil ?
- Ovo ti je super, velim ja, uskači !
- Stavila sam nove čizme. Kuham u njima.
- Nema veze. Trpi.

Uz put mi pokušava preko glave navući ogrlicu koju mi je donijela, al ne ide ...
( hvala draga, prekrasna mi je )



Žurimo, jer je koncert već uvelike u toku.
Dolazimo na ulaz i pitam zaštitare:
- Dečki, jel smijemo mi unutra ?
- Imate karte ?
- Ne.
- Ajd ...
- Hvala, hvala, ljubim vas sve redom !



Vidim metu na pozornici čak s ove daljine.
Mašem, mašem, mašem !
Vidi Vrag, al se pravi da ne vidi !

I tako, sjedimo mi u bircu,



kad li ... ugledam izdajnički natpis !



Obratite pažnju, molim vas lijepo, na natpis na kutiji skroz lijevo.
Ovo je očiti dokaz da je kolega bloger Frešcaj bio 100 % u pravu kad je iznio sumnju da je Vrag Koji To Nije, Slovenac !!!
Kakva dobra kamuflaža ! Kakav talent !
Kad sam to skužila, e, više nisam tila s šnjin imat posla !

Izljubili smo se na rastanku, al ono, samo reda radi, da Vrag ne vidi da znam kako stvari stoje ...

Eto, završila je još jedna avantura cipelica lutalica.
Do iduće epizode, zdravi i veseli bili !
Ljube vas Mela i Zvonka !

četvrtak, 22.10.2015.

fall

Ona moja Žuta ima tri sestre.
Sve tri čekaju make over, ali žele biti šarene, oslikane, žele biti drugačije.
E sad, nema mi druge nego izraditi dva para. Dvije Žute i dvije nešto.
To nešto, obzirom na prostor u koji idu, moglo bi biti s bordo detaljima na naslonu i možda ovim tapecirungom.



Ili jednobojnim bordo ... vizualiziraj, Zvonka, vizualiziraj. Znaš da možeš !

Nego, hvali mi se Mela kako je kupila čizme !
E pa, ne može !
Jesi čula Mela ? Ne može !
Ne moš ti kupit nove čizme, a ja da hodam u starima !
Evo, vidi na što si me natjerala !



Džabe ja tu radim i glumim Picassa svako popodne, kad onda, zbog tebe, potrajbam sve zarađeno na cipele ! Taj problem zahtijeva rješavanje u četiri oka.
Jes čula ?!

E, a još sam si nešto kupila. Uzbudljivo skoro ko i čizmice.



Pa tako, kad imam nove šablonice, želim ih isprobati.
Pa sam se igrala. Skupila nešto lišća i jedno slikarsko platno.
Njega nisam skupila nego kupila.



Sjedila sam na lišću par dana da se spreša, pa sam ga zalijepila na platno.



Onda sam sve obojala u bijelo, al to mi je već dosadilo pisati, jer to uvijek radim ...



Malo jesenskih boja, malo zlatne, malo šablone, malo improvizacije slova ...
I eto !

ponedjeljak, 19.10.2015.

škanjić

Mali dašak odlazećeg ljeta ...



Jako volim ovakve stoličice.



Ono, prefora su mi.
One dvije koje sam napravila s fotkama Alana Forda, otišle su na poklon prijateljici.
Ova, na žalost nije moja, pa i ona odlazi ...

Postupak uvijek isti ... šmirglanje i skidanje starog sloja laka,



pa bojanje. Temeljna, pa bijela, a onda u nekakvu sivo - bež - smeđu.



Pokušala sam naći boju što sličniju podlozi fotografije koju sam imala namjeru prenijeti fototransferom.



Ispala je gotovo savršeno !





I još otisak satnog brojčanika kao podsjetnik na vrijeme koje teče ...



Eto. Još završni lak i gotovo.

I on ... kad više ne zna kako da mi privuče pažnju ... napravi ovo !

nedjelja, 18.10.2015.

milovanje ...

... posljednje ove godine.

subota, 17.10.2015.

poljubi me samo jednom ...

petak, 16.10.2015.

gljivarenje

vrganji,



vrganj,



stoglavke,



lisičice, stoglavke i vrganji,



gnojištarka,



vrganji,



vrganji,



vrganj,



puze,



rujnice,



rujnice,



vrganj.

četvrtak, 15.10.2015.

zovite me Žuta

hm ...



uffff ...



šaraf ... šaraf ... šaraf ...



šmirgl, šmirgl, šmirgl ...



paint, paint, paint ...



hmmmmm ...



opaaaaaa !

utorak, 13.10.2015.

čoko - cheese kolač

Jel se to vidi čitati, ha ?

Dakle, evo me doma.
Doma gdje ima čokolade i kokosa i vrhnja i sira i bla, bla, bla ...
Mislim, bilo bi i kod mame i tate da sam izrazila želju, ali, čega nema, za tim ruka ne poseže.

Tako sam danas odlučila napraviti čokoladasti kolač bez šećera i brašna, pa nek se još malo fešta.



Vrlo je brzo gotov.
Sve sastojke za podlogu izmiksati, utisnuti prstima u pleh i ispeći.



Pleh je veličine 20 x 30. Ako mene pitate, premali, ali uvijek se količina da poduplati.
Onako kako sam duplala kad je krema bila u pitanju.
Mislim, kakav je to kolač od kremica, kad te kremice na jedvite jade pokriju podlogu ?!

Bijela krema



i crna krema.



Za svaku pojedinu fazu koristila sam po dvije zdrobljene tabletice stevije, samo u bijelu kremu je išlo četiri.

Sve malo prohladiti,



pospajati



i staviti u frižider na par sati.

Eto, nije prošlo par sati, al nemam više strpljenja čekati.





Ovo radim prvi put.
Jako je fino i sigurno ću ponoviti.
Dobar tek.

Recept preuzet sa fb stranice lchf sljedbenika.

ponedjeljak, 12.10.2015.

8 godina osvisnosti

Htjela sam, al baš ono jako, jako, sam htjela.
Napisati jedan pametan post o tome kako je danas istekla osma godina mog bloganja i kako me to prosvijetlilo, opametilo, oplemenilo, obogatilo i svašta još nešto ilo.
U biti, sve se svelo na hebenu ovisnost !

Ja sam vam, inače, bio jedan tihi, sramežljivi stvor.

Komunikacija s nepoznatim ljudima: 0 bodova
Pisanje bilo čega sa smislom: 0 bodova
Savjeti drugima: 0 bodova
Pametni zaključci: 0 bodova
Samopouzdanje: 0 bodova
Informatička pismenost: 0 bodova
Izražavanje emocija: 0 bodova

Eto, od kad blogam sve se to jako promijenilo.

Komunikacija s nepoznatim ljudima: što nepoznatiji, to bolje. Nema vremena uočiti moje mane, pa se odma prodam ko jedna vrlo zabavna osoba. Na to svi nasjednu.
Pisanje bilo čega sa smislom: još uvijek 0 bodova, što se i vidi iz priloženog, al mi se nitko ne usudi reći jer ste svi prefini, a i ne želite mi se zamjeriti jer naslućujete da sam pomaknuta dovoljno da vam zabranim komentiranje.
Savjeti drugima: tu sam pametna za poluditi ! Savjetujem sve iz vlastitog iskustva i nema veze što uopće ne razumijem vaš problem.
Pametni zaključci: vidi pod savjete drugima.
Samopouzdanje: e, tu su se stvari jako promijenile. volim se više nego ikad, najljepša sam si i naj fora sam si i obožavam ove moje srednje godine.
Informatička pismenost: tu sam zbilja napredovala. Što god crkne u editoru, nazovem Nisu !
Izražavanje emocija: plačem na svaki post, fotku ili video u kojem se spominju psi, mačke, ptice, žabe, kornjače, ljubav, raskidi, konji, slomljena srca, suze, oči, usne, poljupci, mokre noge, neplaćeni račini, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, ružno pače, krediti ... ne plačem samo na seks, iako bih trebala.

A najviše plačem kad dam završni sloj laka na stolicu, a Panzer sretno zamahne repom, pa sve dlake zalijepi za taj lak.
To mi je najemotivniji trenutak, jer sam baš htjela napisati novi post, a nemam završnu fotku.

Mislim, gadan je osjećaj kad vidiš da neki objavljuju dnevno ili više puta na dan, a ti ...

E da, ima još jedna pozitivna stvar. Upoznaš neke nove ljude.
Ja sam, na primjer, upoznala desetak blogera. Al ono, za pravo, stisla ih u zagrljaj i ... rasplakala se ... ma ne, šalim se !
To su mi najljepša poznanstva ikad !
Presretna sam kad me netko od njih probudi u ponoć i pol porukom kojom mi želi laku noć, ili zorom, dok još sunce nije izašlo, poželi dobro jutro.
Ne ignoriram ja takve poruke, ne ! Samo im ljubazno sve po spisku ...
Onda se ne javljaju par dana, kao uvrijeđeni su ...
Al diš ti blogera uvrijediti ...

Dobro, znam da većina bježi od postova s više od trideset riječi, pa mi je krajnje vrijeme da prekinem.
Uglavnom, htjela sam reći: ako želite ostati normalni, manite se bloga.
Za mene je, ionako, već prekasno.

subota, 10.10.2015.

improvizacija bećarca, rođendanskog kolača i prigodnih ukrasa

U roditeljskoj sam kući.
Vani pada kiša i ne da mi se u dućan.
Nemam ništa slatko u kući i moram izmišljati kako ispeći kolač.
Po mogućnosti jestiv. Mislim, da ga ja mogu jesti, jer nikog drugog ni nema.
Mora biti rođendanski kolač i mora imati prigodan ukras.
Godišnjica to zaslužuje.



No, ajmo redom.
Tri dana smišljam stihove i dalje od ovog nisam stigla:

Bećarac pišem ima tri dana,
je li dobar ne znam ni ja sama.

Dižem suknju nešto mi se dimi,
deder diko malo se podviri.

U ! Dovraga ! Dimi se iz pećnice !!!
Kolač koji to nije !!!

četvrtak, 08.10.2015.

opet čistim frižider ...

... i nađem malo nasjeckanog zamrznutog luka od par dana prije, pa ga bacim na maslinovo ulje.



Pronađem i dvije kobasice, pa ih narežem i dodam luku.



Okrajak pancete ...



i sve to zapečem. Onako, muški.

Prekopam načete vrećice zaleđenog povrća.
Imam šaku miješanog povrća za juhu



i dvije šake žutih mahuna. I s njima u lonac.



Nađem teglicu u kojoj su ostale dvije žlice zapečenog povrća ( paprike, paradajz, tikvice, patlidžani ), pa i to umiješam u varivo.



Zalijem s malo domaće salse.
Sve to fino podlijem vodom i pustim da krčka.
Dodam soli, papra, malo mješavine travica.



Pustim da većina tekućine iskuha, da mogu jesti vilicom.



Dodam salaticu od matovilca, paradajza i prepečene pancete, začinjenu limunom i maslinovim uljem.



I dok zadovoljno žvačem, gledam današnji ulov.

ponedjeljak, 05.10.2015.

kava, kolači, poklon, notni papir i klupa

- Stižem u pet.
- U redu, čekam te na starom mjestu.
- Oćeš salatu ili smoothie ?
- Neću jesti !

Pa nije valjda da nosi hranu za put od sat vremena ?
A ma ...
I stiže moja prijateljica.
- Kad te pitam šta oćeš, izjasni se. Nisam te pitala šta nećeš.
I tutne mi u ruku knjigu s posvetom.



I prekrasan papir s notama ! Baš onakav kakav mi treba !
Iako to uopće nisam znala do sada.



Ovo svakako zaslužuje komad torte i kavicu.
I malo ogovaranja.
Koga ? Blogera, naravno !



Pa se smjestimo, Mela i ja.



- Daj da slikam tu tvoju kosurinu, kaže mi, a ja sva sretna, jer je ovo prvi put da ravno od frizera idem na kavicu, a ne doma kuhati.



No dobro, sad ozbiljno.
Još jedna profesorica muzičkog i klupica na kojoj sjedi dok svira klavir.



Klupica treba ostati tamno smeđa, pa šmirglam samo sjedaću plohu



i farbam je u bijelo.



Onda, od onog divnog notnog papira, izrežem dvadeset i jedan kvadrat.



Svakog upaljačem spalim okolo naokolo.



Vrrrrrrrrrrrrruć poso !



Onda ih lijepo poslažem po klupici,



i jednog po jednog, pažljivo zalijepim.
Lakiram. Dvaput.

subota, 03.10.2015.

Mela ima Franju, a ja Špiru

četvrtak, 01.10.2015.

čudne želje

Smišljam kako razveseliti prijateljicu koju jako volim, pa joj šaljem sms:

- Čuj mila, postoji li neki motiv koji jako voliš ?
- *****
- Pobogu ženo, saberi se !
- Kakva si. Pa pitala si i ja sam ti lijepo rekla. Gdje je problem ?
- Problem je što to ne možeš staviti gostima na stol ! To je problem ! Mislim, možeš, al bi ti se razbježali ... hm ... ili nebi ... ?
- Jabuka.
- Jabuka ?
- Jabuka.



Ali eto, kako ja uvijek želim, ali baš ono, jako želim, udovoljiti svima i svakome i svakakvim zahtjevima i svakakvim željama, udovoljila sam i njoj.





Pa nek si na tom podlošku, na noćnom ormariću, drži čašu s vodom za gebis !



p.s. svaka slučajnost sa stvarnim osobama je namjerna.

Oznake: čuda