ponedjeljak, 12.10.2015.

8 godina osvisnosti

Htjela sam, al baš ono jako, jako, sam htjela.
Napisati jedan pametan post o tome kako je danas istekla osma godina mog bloganja i kako me to prosvijetlilo, opametilo, oplemenilo, obogatilo i svašta još nešto ilo.
U biti, sve se svelo na hebenu ovisnost !

Ja sam vam, inače, bio jedan tihi, sramežljivi stvor.

Komunikacija s nepoznatim ljudima: 0 bodova
Pisanje bilo čega sa smislom: 0 bodova
Savjeti drugima: 0 bodova
Pametni zaključci: 0 bodova
Samopouzdanje: 0 bodova
Informatička pismenost: 0 bodova
Izražavanje emocija: 0 bodova

Eto, od kad blogam sve se to jako promijenilo.

Komunikacija s nepoznatim ljudima: što nepoznatiji, to bolje. Nema vremena uočiti moje mane, pa se odma prodam ko jedna vrlo zabavna osoba. Na to svi nasjednu.
Pisanje bilo čega sa smislom: još uvijek 0 bodova, što se i vidi iz priloženog, al mi se nitko ne usudi reći jer ste svi prefini, a i ne želite mi se zamjeriti jer naslućujete da sam pomaknuta dovoljno da vam zabranim komentiranje.
Savjeti drugima: tu sam pametna za poluditi ! Savjetujem sve iz vlastitog iskustva i nema veze što uopće ne razumijem vaš problem.
Pametni zaključci: vidi pod savjete drugima.
Samopouzdanje: e, tu su se stvari jako promijenile. volim se više nego ikad, najljepša sam si i naj fora sam si i obožavam ove moje srednje godine.
Informatička pismenost: tu sam zbilja napredovala. Što god crkne u editoru, nazovem Nisu !
Izražavanje emocija: plačem na svaki post, fotku ili video u kojem se spominju psi, mačke, ptice, žabe, kornjače, ljubav, raskidi, konji, slomljena srca, suze, oči, usne, poljupci, mokre noge, neplaćeni račini, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, ružno pače, krediti ... ne plačem samo na seks, iako bih trebala.

A najviše plačem kad dam završni sloj laka na stolicu, a Panzer sretno zamahne repom, pa sve dlake zalijepi za taj lak.
To mi je najemotivniji trenutak, jer sam baš htjela napisati novi post, a nemam završnu fotku.

Mislim, gadan je osjećaj kad vidiš da neki objavljuju dnevno ili više puta na dan, a ti ...

E da, ima još jedna pozitivna stvar. Upoznaš neke nove ljude.
Ja sam, na primjer, upoznala desetak blogera. Al ono, za pravo, stisla ih u zagrljaj i ... rasplakala se ... ma ne, šalim se !
To su mi najljepša poznanstva ikad !
Presretna sam kad me netko od njih probudi u ponoć i pol porukom kojom mi želi laku noć, ili zorom, dok još sunce nije izašlo, poželi dobro jutro.
Ne ignoriram ja takve poruke, ne ! Samo im ljubazno sve po spisku ...
Onda se ne javljaju par dana, kao uvrijeđeni su ...
Al diš ti blogera uvrijediti ...

Dobro, znam da većina bježi od postova s više od trideset riječi, pa mi je krajnje vrijeme da prekinem.
Uglavnom, htjela sam reći: ako želite ostati normalni, manite se bloga.
Za mene je, ionako, već prekasno.