sretno srce vuka
15.12.2012., subota
Pokraj postelje
|
Pokraj postelje Uz mrtvo tijelo Stara stolica Stoji sama Žena kraj stolice, uspravno, nijemo Duh uz napušteno tijelo Svetac, zločinac Davatelj bez srama Sve to, množina ljudskih epiteta Etiketa Točaka određenja Bje ova ljuštura Na postelji od svile Razobličenje stvari Svjetlost je pala U bezdan tamni Smrću okupani Kako je tebi U vječnoj samoći Zašto Od te snage Nisi malo dao nama Taj osjećaj Napuštanja Već samim rođenjem Rađa se s krikom Dolaziš u svijet Bliješti tama U toj gomili Kreće se sa planetom Sudaramo se, susrećemo, razilazimo Jasno Bez kretanja nema drame Ni zabave ovog svijeta Kao što nas u filmovima prikazuju Nama vlada masovna histerija Od najbržeg trkača Do onog promatrača U invalidskim kolicima Kao moja mama Robovi se natječu Za odsjaj zlata Klanjaju se sve videčem oku Život u kakvom sanjam Postoji u svijetu tmine Kad zatvorim oči Kroz san padam Probuđeni u svijetu opsjene Sve su to mašine Dali rastu uz potoke ili Hodaju planinskim proplancima Stajanje i kretanje Ne određuje njihova stanja U svijetu sjena Imah konja Vrana Zamijenih ga za Magarca, prijatelja sivog Dadoh ga u dobre ruke Svila sa mene odavno je spala Sad su to poderane halje Srce moje nema tajne Sam sebi se ispovijedam Mjesto psa Za mnom vuk korača Krećemo se Izvan mjesta Skriveni šumarcima Poput noćnih ptica Ljudi bi da sude Psu i čovjeku Strojevi, mašine Marširaju ulicama Ljudskih lica U grudima praznim Prozirno srce Tiho Tika, taka Kuca u tijelu mašine Čuju se udarci Zvona Ponoćnog sata Sa piramidalne kule Svijet se dijeli Leluja Nema misli Usta zašivena Oči bez sjaja Pravda nedostižna Svoju dušu Igračka svijetom traži Lutka do lutke Špaliri, barikade Priznaj nas bože Za ljude Daj mi krila Makar stara Ne mogu više Neka su ranjena I zakrpana Makni anđele Da proletim Oče ovog svijeta Ne mogu više Da se jutrom budim U stroju koji Besmisleno melje Kako bi sve u njemu Ostalo zaleđeno, zarobljeno Pune nam glave glupostima Da je to naša karma To je isto Kao Neka svijet propadne Dugovi ne Pošalji nove One koji Će iskovati ljudske duše Jače od svakog metala Neka izađu iz gliba zablude Više ne mogu, zamjeni me Neka patnju spale Nasmijani radosni Neka bol jednom zauvijek izgori Možda ćeš onda imati Civilizaciju Ljudske rase Oslobodi nas Vječne putnike Sveti u ne svetom Bolna putovanja Sa kratkim predasima smijeha Kiša kao u proljeće Samo hladna, jesenja Pomoli se za mene Da se kući vratim Sve što je bilo Neka prekrije Zemlja zaborava Kao što prekriva Stare gradove Nikne trava Koju češlja vjetar Stvori novo suce Koje grije Sve vrijeme Prema potrebi Neka novi svijet Bude bez drama Patnje i boli Doživjet ćeš Najveći aplauz U svojoj povijesti copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
