Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

Pokraj postelje

Pokraj postelje
Uz mrtvo tijelo
Stara stolica
Stoji sama
Žena kraj stolice, uspravno, nijemo
Duh uz napušteno tijelo
Svetac, zločinac
Davatelj bez srama
Sve to, množina ljudskih epiteta
Etiketa
Točaka određenja
Bje ova ljuštura
Na postelji od svile
Razobličenje stvari
Svjetlost je pala
U bezdan tamni
Smrću okupani

Kako je tebi
U vječnoj samoći
Zašto
Od te snage
Nisi malo dao nama
Taj osjećaj
Napuštanja
Već samim rođenjem
Rađa se s krikom
Dolaziš u svijet
Bliješti tama

U toj gomili
Kreće se sa planetom
Sudaramo se, susrećemo, razilazimo
Jasno
Bez kretanja nema drame
Ni zabave ovog svijeta
Kao što nas u filmovima prikazuju
Nama vlada masovna histerija
Od najbržeg trkača
Do onog promatrača
U invalidskim kolicima
Kao moja mama

Robovi se natječu
Za odsjaj zlata
Klanjaju se sve videčem oku
Život u kakvom sanjam
Postoji u svijetu tmine
Kad zatvorim oči
Kroz san padam
Probuđeni u svijetu opsjene
Sve su to mašine
Dali rastu uz potoke ili
Hodaju planinskim proplancima
Stajanje i kretanje
Ne određuje njihova stanja

U svijetu sjena
Imah konja
Vrana
Zamijenih ga za
Magarca, prijatelja sivog
Dadoh ga u dobre ruke
Svila sa mene odavno je spala
Sad su to poderane halje
Srce moje nema tajne
Sam sebi se ispovijedam
Mjesto psa
Za mnom vuk korača
Krećemo se
Izvan mjesta
Skriveni šumarcima
Poput noćnih ptica
Ljudi bi da sude
Psu i čovjeku
Strojevi, mašine
Marširaju ulicama
Ljudskih lica

U grudima praznim
Prozirno srce
Tiho
Tika, taka
Kuca u tijelu mašine
Čuju se udarci
Zvona
Ponoćnog sata
Sa piramidalne kule

Svijet se dijeli
Leluja
Nema misli
Usta zašivena
Oči bez sjaja
Pravda nedostižna
Svoju dušu
Igračka svijetom traži
Lutka do lutke
Špaliri, barikade
Priznaj nas bože
Za ljude

Daj mi krila
Makar stara
Ne mogu više
Neka su ranjena
I zakrpana
Makni anđele
Da proletim
Oče ovog svijeta
Ne mogu više
Da se jutrom budim
U stroju koji
Besmisleno melje
Kako bi sve u njemu
Ostalo zaleđeno, zarobljeno
Pune nam glave glupostima
Da je to naša karma
To je isto
Kao
Neka svijet propadne
Dugovi ne

Pošalji nove
One koji
Će iskovati ljudske duše
Jače od svakog metala
Neka izađu iz gliba zablude
Više ne mogu, zamjeni me
Neka patnju spale
Nasmijani radosni
Neka bol jednom zauvijek izgori
Možda ćeš onda imati
Civilizaciju
Ljudske rase
Oslobodi nas
Vječne putnike

Sveti u ne svetom
Bolna putovanja
Sa kratkim predasima smijeha
Kiša kao u proljeće
Samo hladna, jesenja
Pomoli se za mene
Da se kući vratim
Sve što je bilo
Neka prekrije
Zemlja zaborava
Kao što prekriva
Stare gradove
Nikne trava
Koju češlja vjetar
Stvori novo suce
Koje grije
Sve vrijeme
Prema potrebi
Neka novi svijet
Bude bez drama
Patnje i boli
Doživjet ćeš
Najveći aplauz
U svojoj povijesti


copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 15.12.2012. u 08:48 sati.