sretno srce vuka
03.10.2012., srijeda
Putujem u daljinu
|
Putujem u daljinu O nama razmišljam Mi, tko smo mi Jedno za drugo i ne znamo Šutnja između nas Kao poslije teških godina Rata i bijede Sa nezaraslim ožiljcima Na dubokim ranama Razumijem Nema potrebe Očekivao si više od mene Tako je, kako je Bezazlene stvari mijenjaju povijest života Svatko od nas Drugačije ju ispisuje Ono što smo htjeli Nestalo je Slomljena tvojim odlaskom Strahom, bojazni Napadana, nisam se branila Samo sam plakala U tišini noći Mjesto gdje spavam Središte magije Crnog čarobnjaka Okružena, lomljena Noćima i danima Uzima mi zadnje Što sam imala Ti nećeš doći S mislima o kraju Ne izgovaram božje ime Tebe dozivam Dalekog i stranog Lutajućeg pustim poljima Pjesama i snova U tijelu Koje prživljava Ni meni, ni tebi Od te daljine bolesti Bez povratka Ne na polja domovine U šume gdje pjevaju ptice I sunčeve zrake griju Krila leptira Nema lijeka Poslije godina Ne viđanja Nesporazum Neizgovorenih riječi U ludilu vođena Do samrtnih stepenica Samoći prepuštena Ovo bih ti mogla reći Vrijeme ne stoji Prilika nema Tim vlakom Trebali smo otići Zakasnivši na njega Kao dva stranca Svaki na jednoj klupi Već je ostarjela stanica Mi kao zamrznuti Prolaze dani Život negdje Niče, kao na početku Jednom ću te možda Sresti Da li ću moći Prozboriti riječi Tolikim smo suzama umivali lica Osmjesi gorčine Zarobljenih usana Riječi su tekle našim glavama Neću te prestati voljeti Bojim se to Na glas reći Pišem o sebi Sa razglednicama Lijepih uspomena Da li će opet biti Jednom, negdje tamo Prilika za početak Ili ću ranjena Leći Slomljena, pregažena Životom koji to nije U meni više ništa ne postoji Umiru riječi Želim Povratak neba Dotaknuta vječnim Ti i ja Zarobljeni Oprosti mi Još uvijek te volim Vidim nasmijano lice Nasmijem se Kratkim, zatajenim osmjehom Oči, oči Izdaju me oči Suze, maglica Jesenjeg jutra Između dana i zore Poneka pronađem Sliku Koja me umiri Pa u toj slici Boravim što duže Prazne grudi Bez daha Prolazni dani Teško koračam Pišem ti Padaju kapi Razlijevaju se slova Postaju slana Ostavljam život On ostavlja mene Govorim naglas Ne napisane riječi Slika vrta Miris cvjetova i drveta Udišem Ne bih li došao Do daha Taj vrt Malo na suncu, više u sjeni Vene bez vrtlara Latice padaju Saginjem se Skupljam ih po zemlji Utočište sjena, riječi, rečenica Vode života Zdenac bez vode Na krajevima svijeta Daleko si od mene Daleko si od mene Suze u padu Latice cvijeta Skupljam ih Čuvam, na koljenima Hodam između cvjetova Pazim da grane ne lomim U posudi od stijene Sakupljene Ako prođeš kraj njih Samo Pet riječi Mirisnih Nisam te mogla voljeti više Ne očekuj dragi Da se sretnem s tobom Ostavljena na cesti Sa koferom kraj nogu Možda naiđe netko Pa me poveze U nekom drugom smjeru No, nekako znam Jednom, opet Tebe ću sresti Teku slova kao rijeke Ljubav samo voli Tugu sam pretvorila u riječi Rečenice Sad' su to već knjige Bez naslova Ili da ih nazovem Samo tebe volim copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
