Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

Putujem u daljinu

Putujem u daljinu
O nama razmišljam
Mi, tko smo mi
Jedno za drugo i ne znamo
Šutnja između nas
Kao poslije teških godina
Rata i bijede
Sa nezaraslim ožiljcima
Na dubokim ranama

Razumijem
Nema potrebe
Očekivao si više od mene
Tako je, kako je
Bezazlene stvari mijenjaju povijest života
Svatko od nas
Drugačije ju ispisuje

Ono što smo htjeli
Nestalo je
Slomljena tvojim odlaskom
Strahom, bojazni
Napadana, nisam se branila
Samo sam plakala
U tišini noći

Mjesto gdje spavam
Središte magije
Crnog čarobnjaka
Okružena, lomljena
Noćima i danima
Uzima mi zadnje
Što sam imala
Ti nećeš doći

S mislima o kraju
Ne izgovaram božje ime
Tebe dozivam
Dalekog i stranog
Lutajućeg pustim poljima
Pjesama i snova
U tijelu
Koje prživljava

Ni meni, ni tebi
Od te daljine bolesti
Bez povratka
Ne na polja domovine
U šume gdje pjevaju ptice
I sunčeve zrake griju
Krila leptira
Nema lijeka

Poslije godina
Ne viđanja
Nesporazum
Neizgovorenih riječi
U ludilu vođena
Do samrtnih stepenica
Samoći prepuštena
Ovo bih ti mogla reći

Vrijeme ne stoji
Prilika nema
Tim vlakom
Trebali smo otići
Zakasnivši na njega
Kao dva stranca
Svaki na jednoj klupi
Već je ostarjela stanica
Mi kao zamrznuti
Prolaze dani
Život negdje
Niče, kao na početku

Jednom ću te možda
Sresti
Da li ću moći
Prozboriti riječi
Tolikim smo suzama umivali lica
Osmjesi gorčine
Zarobljenih usana
Riječi su tekle našim glavama
Neću te prestati voljeti
Bojim se to
Na glas reći

Pišem o sebi
Sa razglednicama
Lijepih uspomena
Da li će opet biti
Jednom, negdje tamo
Prilika za početak
Ili ću ranjena
Leći
Slomljena, pregažena
Životom koji to nije
U meni više ništa ne postoji
Umiru riječi
Želim
Povratak neba
Dotaknuta vječnim
Ti i ja
Zarobljeni
Oprosti mi
Još uvijek te volim

Vidim nasmijano lice
Nasmijem se
Kratkim, zatajenim osmjehom
Oči, oči
Izdaju me oči
Suze, maglica
Jesenjeg jutra
Između dana i zore
Poneka pronađem
Sliku
Koja me umiri
Pa u toj slici
Boravim što duže

Prazne grudi
Bez daha
Prolazni dani
Teško koračam
Pišem ti
Padaju kapi
Razlijevaju se slova
Postaju slana

Ostavljam život
On ostavlja mene
Govorim naglas
Ne napisane riječi
Slika vrta
Miris cvjetova i drveta
Udišem
Ne bih li došao
Do daha

Taj vrt
Malo na suncu, više u sjeni
Vene bez vrtlara
Latice padaju
Saginjem se
Skupljam ih po zemlji
Utočište sjena, riječi, rečenica
Vode života
Zdenac bez vode
Na krajevima svijeta
Daleko si od mene
Daleko si od mene

Suze u padu
Latice cvijeta
Skupljam ih
Čuvam, na koljenima
Hodam između cvjetova
Pazim da grane ne lomim

U posudi od stijene
Sakupljene
Ako prođeš kraj njih
Samo
Pet riječi
Mirisnih
Nisam te mogla voljeti više

Ne očekuj dragi
Da se sretnem s tobom
Ostavljena na cesti
Sa koferom kraj nogu
Možda naiđe netko
Pa me poveze
U nekom drugom smjeru
No, nekako znam
Jednom, opet
Tebe ću sresti

Teku slova kao rijeke
Ljubav samo voli
Tugu sam pretvorila u riječi
Rečenice
Sad' su to već knjige
Bez naslova
Ili da ih nazovem
Samo tebe volim


copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 03.10.2012. u 16:07 sati.