sretno srce vuka
12.08.2010., četvrtak
Toliko riječi ...
Klupa u parkuNe daleko svjetlo prozora Starih vijesti Događaja koji više ne postoje Sjećanja koja se vuku sa m'nom Ništa nije trajno u prolaznom svijetu Što je sa ljubavlju Kad se sastave nebo i zemlja Tijelo padne Jeli duh ili duša ili kako se zove Ta krijesnica što tinja Dok ležim u raci Bujice nad menom Vjetar nošem daljinom Kiša šiba lica zgrade I okna, oči stanara Sa stolom u sobi Stolicom ispod omće Zemaljskog života Gledamo Iz uma Kroz oći Slika se stvara Sve je izokrenuto Da bismo razumjeli Što se stvarno zbiva Nježne pjesme Rasjećene bićevima metala Nebeske gitare i zemaljske oluje Sumorne pjesme I mirni dani Daljine na zalasku Sunce na zapadu Proziran mjesec iznad glave Zrikavac u krošnji Šum valova Koji prekrivaju moj grob Zakopanao pa iskopano Zemaljsko tijelo Spaljeno I baćeno prvom uraganu Da se poigra njime Šepa jedan mladić U pustinji svijet U gomili ljudi Posve sam Odsutan od mjesta po kojem koraća A bijeli oblak Na sebi nosi crnu mrlju Bitka se probija u ovu sliku Svjetle mu ruke Plamen u oćima Tišina u grudima Jeli on Gospodar Vjetra i oluje Na Uglu Postade hromi starac Kojeg ismijavahu djeca I kamenje leti za njim Koraća Putem Skrivenim od sjenki Prilazi zastoru nebesa Povlaći užad mornarskih čvorova Rastvara se Pozornica Scena Kulise Padaju Iza njih Plamti Bitka za Zemlju Ja sam umro Ugasio ovaj zemaljski Plamen Sjajan mać Satkan od svjetlosti Uzimam u ruku Tamo je moje mjesto Gdje vodi se bitka Tijelo je Korpus Sevdaha i bluesa Mi bjasmo Živi i mrtvi Na raznim stranama Primali i davali Rađali I ubijali Jednom Davno Tvorac stvori stvora On krenu Na put Dug Ne poznat Kreacija se širila Ljubeći svu svoju djecu Kao sebe samoga Mi Djeca jednoga Želja krenu Razdvoji nas Pa nas ljubav opet skupi Spoji Tako, tko zna Koliko puta No, toliko riječi Htjedoh samo reći Ja te volim COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
