Klupa u parku
Ne daleko svjetlo prozora
Starih vijesti
Događaja koji više ne postoje
Sjećanja koja se vuku sa m'nom
Ništa nije trajno u prolaznom svijetu
Što je sa ljubavlju
Kad se sastave nebo i zemlja
Tijelo padne
Jeli duh ili duša ili kako se zove
Ta krijesnica što tinja
Dok ležim u raci
Bujice nad menom
Vjetar nošem daljinom
Kiša šiba lica zgrade
I okna, oči stanara
Sa stolom u sobi
Stolicom ispod omće
Zemaljskog života
Gledamo
Iz uma
Kroz oći
Slika se stvara
Sve je izokrenuto
Da bismo razumjeli
Što se stvarno zbiva
Nježne pjesme
Rasjećene bićevima metala
Nebeske gitare i zemaljske oluje
Sumorne pjesme
I mirni dani
Daljine na zalasku
Sunce na zapadu
Proziran mjesec iznad glave
Zrikavac u krošnji
Šum valova
Koji prekrivaju moj grob
Zakopanao pa iskopano
Zemaljsko tijelo
Spaljeno
I baćeno prvom uraganu
Da se poigra njime
Šepa jedan mladić
U pustinji svijet
U gomili ljudi
Posve sam
Odsutan od mjesta po kojem koraća
A bijeli oblak
Na sebi nosi crnu mrlju
Bitka se probija u ovu sliku
Svjetle mu ruke
Plamen u oćima
Tišina u grudima
Jeli on
Gospodar
Vjetra i oluje
Na
Uglu
Postade hromi starac
Kojeg ismijavahu djeca
I kamenje leti za njim
Koraća
Putem
Skrivenim od sjenki
Prilazi zastoru nebesa
Povlaći užad mornarskih čvorova
Rastvara se
Pozornica
Scena
Kulise
Padaju
Iza njih
Plamti
Bitka za Zemlju
Ja sam umro
Ugasio ovaj zemaljski
Plamen
Sjajan mać
Satkan od svjetlosti
Uzimam u ruku
Tamo je moje mjesto
Gdje vodi se bitka
Tijelo je
Korpus
Sevdaha i bluesa
Mi bjasmo
Živi i mrtvi
Na raznim stranama
Primali i davali
Rađali
I ubijali
Jednom
Davno
Tvorac stvori stvora
On krenu
Na put
Dug
Ne poznat
Kreacija se širila
Ljubeći svu svoju djecu
Kao sebe samoga
Mi
Djeca jednoga
Želja krenu
Razdvoji nas
Pa nas ljubav opet skupi
Spoji
Tako, tko zna
Koliko puta
No, toliko riječi
Htjedoh samo reći
Ja te volim
COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 12.08.2010. u 21:50 sati.