sretno srce vuka
04.04.2010., nedjelja
Svjetlos usnula u dubin tame
Svjetlos usnula u dubin tame Pokrivena zvjezdanom prašinom Pustinjski pjesak zlatnih zrnaca Sve miruje Noće Brame Nema disanja Nema povjetarca Svijetovi su zastali i usnuli Ni sjećanja ne postoje Kao u našoj noći sna Prikrada se sjenka snova Iluzionist' sa novim trikovima Kao izboji energije na raznim mjestima Sanjanja Svjetlo se ne Miće Udah traje milion naših godina Između još dužeg izdaha Misao ja jesam Tko sam Stvorit ću sebe Jedna prića Bez misli Bez igre Bez sadržaja Ništa ni prije ni poslije Sve stoji Ugasle zvijezde Nema sjećanja Svjestan samog sebe Svog ne biti Svog izbora Gledam izvor Ja sam izvor Ništa ne dolazi ne prolazi Ništa ne postoji Sve stoji Tu i tamo zaiskri Prića A sve priće su dijelovi priće Svaka iskra ima svoje poglavlje Svaka svjetlosna zraka ima svoju boju Spektar je cjelina Sjećanje kako smo ušli u matricu Svjetlo je poćelo prodirati u rešetke Postajalo je sve intezivnije i otključavalo ljubav Priće bajke basne Bića zamišljena i materiajlzirana Igra okrutnost i ljubavi Privlaćenje Minusa i plusa Ponišenje I sad' je mir tišina Iluzija smrti kao hrana drugih Život je jedan Ali nikad ne prestaje Prevare nas smrću pa se vrtimo u ciklusima reikarnacije Zaboravljenih sjećanja Istih puteva neprepoznavanja,kojim smo nebrojeno puta prošli Tko se tako igra Jeli stvaranje ravnoteža Muža i žene Razdvojeni pa na kratko spojeni Uvijek usađeno zrno sumnje Ili program koji se sam popravlja Izgubljeni kodovi u našim stanicama Neznanje o nama samima Postoji li dosada u vjećnosti Ili je sve vožnja na zidu smrti Što je to veće od nas Dali ga možemo razumjeti Da li smo mi utjelovljena minijatura Zarobljene svijset holograma Gdje izvire svjetlo I dali je tama komprimirano svjetlo Što smo bez tijela?,misao Stvora Ideja Tvorca, da li se svemir talasa Kao morska površina Samo naše nerazumjevanje vremena ne dozvoljava da to vidimo Zašto smo ograničeni Zaboravljeni ostavljeni Jesmo li bili posljednja nada prije sna Budlastih divova u njihovim igrama One visoke, više od nas, starije, starije od nas Zvali smo bogovima A što to znaći Naše nerazumjevanje Jer baba je hranila Ivicu Da mu se prst udeblja I poslal Maricu U šumu da bere gljive patuljaka Kako joj je bio sladak taj prst A koliko gljiva u šumi Pa je Marica zaspala u zagrljaju patuljaka Dignimo ovu priću iznad naših glava Koji su razmjeri te igre Jeli prst plazma koja će spojena sa utrobom neke ideje Rađati nove svijetove Jesu li patuljci njihove gljive U neobuzdanoj igri sa Maricom Slike kaosa, višeg oblika reda, gdje se sva'ko pojedinačno kreće I ni skim ne sudara A svjetovi se rasipaju kao pahulje maslaćka Iz posijanog sjemena svijetova Nastaje svjetlo ili tama Slobodna igra bez posljedica Kreacija koja ne prestaje već kreira samu sebe besjkrajno Sjedim za ovim stolom Dok sve poćiva Ne vidim ni kraja Ne vidim ni poćetak igre Znam jedino Da sam tu Da ponudim novu igru Bez uvjeta Kao kad ljubav pleše Stvarajući spektar boja Iluziju koju nazivamo stvarnost A smrt To su vrata percepije Koja otvoriš i nastaviš život Ili ne otvoriš I vraćaš se na iste kazališne daske U novu sezonu Stare predstave Sve miruje Noće Brame Nema disanja Nema povjetarca Svijetovi su zastali i usnuli Ni sjećanja ne postoje ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |