Svjetlos usnula u dubin tame
Pokrivena zvjezdanom prašinom
Pustinjski pjesak zlatnih zrnaca
Sve miruje
Noće Brame
Nema disanja
Nema povjetarca
Svijetovi su zastali i usnuli
Ni sjećanja ne postoje
Kao u našoj noći sna
Prikrada se sjenka snova
Iluzionist' sa novim trikovima
Kao izboji energije na raznim mjestima
Sanjanja
Svjetlo se ne
Miće
Udah traje milion naših godina
Između još dužeg izdaha
Misao ja jesam
Tko sam
Stvorit ću sebe
Jedna prića
Bez misli
Bez igre
Bez sadržaja
Ništa ni prije ni poslije
Sve stoji
Ugasle zvijezde
Nema sjećanja
Svjestan samog sebe
Svog ne biti
Svog izbora
Gledam izvor
Ja sam izvor
Ništa ne dolazi ne prolazi
Ništa ne postoji
Sve stoji
Tu i tamo zaiskri
Prića
A sve priće su dijelovi priće
Svaka iskra ima svoje poglavlje
Svaka svjetlosna zraka ima svoju boju
Spektar je cjelina
Sjećanje kako smo ušli u matricu
Svjetlo je poćelo prodirati u rešetke
Postajalo je sve intezivnije i otključavalo ljubav
Priće bajke basne
Bića zamišljena i materiajlzirana
Igra okrutnost i ljubavi
Privlaćenje
Minusa i plusa
Ponišenje
I sad' je mir tišina
Iluzija smrti kao hrana drugih
Život je jedan
Ali nikad ne prestaje
Prevare nas smrću pa se vrtimo u ciklusima reikarnacije
Zaboravljenih sjećanja
Istih puteva neprepoznavanja,kojim smo nebrojeno puta prošli
Tko se tako igra
Jeli stvaranje ravnoteža
Muža i žene
Razdvojeni pa na kratko spojeni
Uvijek usađeno zrno sumnje
Ili program koji se sam popravlja
Izgubljeni kodovi u našim stanicama
Neznanje o nama samima
Postoji li dosada u vjećnosti
Ili je sve vožnja na zidu smrti
Što je to veće od nas
Dali ga možemo razumjeti
Da li smo mi utjelovljena minijatura
Zarobljene svijset holograma
Gdje izvire svjetlo
I dali je tama komprimirano svjetlo
Što smo bez tijela?,misao Stvora
Ideja Tvorca, da li se svemir talasa
Kao morska površina
Samo naše nerazumjevanje vremena ne dozvoljava da to vidimo
Zašto smo ograničeni
Zaboravljeni ostavljeni
Jesmo li bili posljednja nada prije sna
Budlastih divova u njihovim igrama
One visoke, više od nas, starije, starije od nas
Zvali smo bogovima
A što to znaći
Naše nerazumjevanje
Jer baba je hranila Ivicu
Da mu se prst udeblja
I poslal Maricu
U šumu da bere gljive patuljaka
Kako joj je bio sladak taj prst
A koliko gljiva u šumi
Pa je Marica zaspala u zagrljaju patuljaka
Dignimo ovu priću iznad naših glava
Koji su razmjeri te igre
Jeli prst plazma koja će spojena sa utrobom neke ideje
Rađati nove svijetove
Jesu li patuljci njihove gljive
U neobuzdanoj igri sa Maricom
Slike kaosa, višeg oblika reda, gdje se sva'ko pojedinačno kreće
I ni skim ne sudara
A svjetovi se rasipaju kao pahulje maslaćka
Iz posijanog sjemena svijetova
Nastaje svjetlo ili tama
Slobodna igra bez posljedica
Kreacija koja ne prestaje već kreira samu sebe besjkrajno
Sjedim za ovim stolom
Dok sve poćiva
Ne vidim ni kraja
Ne vidim ni poćetak igre
Znam jedino
Da sam tu
Da ponudim novu igru
Bez uvjeta
Kao kad ljubav pleše
Stvarajući spektar boja
Iluziju koju nazivamo stvarnost
A smrt
To su vrata percepije
Koja otvoriš i nastaviš život
Ili ne otvoriš
I vraćaš se na iste kazališne daske
U novu sezonu
Stare predstave
Sve miruje
Noće Brame
Nema disanja
Nema povjetarca
Svijetovi su zastali i usnuli
Ni sjećanja ne postoje
©miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 04.04.2010. u 22:54 sati.