srebrnosiva

Cizmice za pamcenje

Danas, 06. 12. se sjecam dara koji sam ja dobila prije dvije godine, a to je ok nalaz nakon operacije.
Kako sam bila sretna kada je doktor dosao u sobu i rekao mi da je sve ok, a iza toga u sobu je usao i Sv. Nikola sa svojim stapom, slicicama i pozelio nam brzi oporavak, lijepo.
No danas se sjecam i dana kada nisam znala od tuge i zalosti, bijesa i ljutnje kako reagirati.
Dakle, uvece jednog dana (jer mi taj dan nista nije znacio ni vise ni manje od ostalih) , davnih 70-tih godina, moja je kci uporno htjela cistiti svoje male cizmice. U pocetku sam joj strpljivo objasnjavala da to ostavi meni ili tati, da cemo ih ocistiti mi, ali ona se nije dala maknuti od njih.
Pa naravno da sam povosila ton, strpala cizmice u ormaric i potjerala je u sobu.
Zabavljena poslovima, jer ujutro opet treba na posao, nisam razmisljala vise o tome, dok mi ispod nosa nije prosao miris kreme za cipele, onaj karakteristican ostri miris….covjece, pa ona nije odustala. Uletim u njenu sobu i nadjem ju gdje taman maze svoje cizmice crnom kremom. Odmah da objasnim, cizmice su bile kombinacija bijelog i crnog laka , koji je naravno bio pomalo ispucan i kako moja kci nije mogla nanositi kremu samo po crnim dijelovima, presla je (za svaki slucaj, nek se nadje) i preko bijelih.
Mislim da daljnja objasnjenja nisu potrebna, cizmice su bile spremne za smece , nije se dalo vise nista popraviti, ocistiti…
Ljuta sto me nije poslusala, naravno da sam je naprasila po turu, za pamcenje, da ipak treba poslusati kada nesto izricito zabranim.
Uplakana otisla je spavati i to je bilo to.
Sutra dan, vozim je iz vrtica, sjedi ona iza mene i kaze otprilike ovako – jucer si me tukla…da jesam, a dobro znas i zasto.
Aha, kaze ona, ali i druga djeca su cistila cizmice i dobili darove, a ja batine…
Toga trenutka nisam znala sta da kazem, da stanem, da je zagrlim, placem, vicem, psujem i rezim i roditelje koji su me tako odgojili da nisam znala ni za sv. Nikolu, na firmu u kojoj sam radila u kojoj se nije nista vezano za crkvu i obicaje smjelo govoriti…bila sam toliko jadna, da i danas nakon toliko godina gutam knedlu.
Pokusavajuci se smiriti pitam je, a zasto nisi rekla razlog tvoga ciscenja cizmica, tko ti je rekao da to treba napraviti?
Pricala su djeca u vrticu, odgovori, ali su rekli da ne smijem reci nista, nego samo ostaviti ociscene cizmice na prozoru.
Da li netko moze osjetiti moju bol, tugu i bijes.
Od tada za sve blagdane i naravno za sv. Nikolu, bili su darovi pripremljeni, zajedno smo bojale jaja flomasterima i masnim bojama, da nitko ne vidi farbu, jedino bor se nije kitio na Badnjak nego na staru godinu.
Bila je predivna, sve sam joj objasnila, i rekla da ne bi bilo dobro da prica o tome. Nikada nije nikome rekla da joj svake godine sv. Nikola nosi darove, da na Bozic ujutro dar bude kraj njenog kreveta, da na Uskrsno jutro uz gnijezdo s jajima koje smo zajedno bojale opet bude darova…
Ali je meni ostao gorak okus ustima…

06.12.2007. u 19:58 | 44 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

srebrnosiva

Cizmice za pamcenje

Opis bloga

Linkovi