srebrnosiva
Sta se mora, mora se...
Naravno da se radi o stafeti koja je dosla do mene, ma nisam bas neki ljubitelj, ali sta se mora, mora se...
zadano je:sreca (sretna/sretan), ljepota, svijet i zauvijek.
Sreca?
Kako opisati srecu, kako reci sta nam sve treba manje ili vise da bi bili sretni?
Ako kazem da je zdravlje sreca, sta bi mi rekli oni koji su zdravi ali gladni, oni koji tumaraju bez posla, a zive na racun starih roditelja, uplakano dijete koje zeli samo da ga ne tuku...
Ljepota?
Duse ili tijela, svijeta koji nas okruzuje, procvjetalog cvijeta, tek kap rose sto blista na suncu...
Svijet?
Tako hladan, ponekad dobrostiv, ponekad i mrk. Velik je ili mal, kako ga zamislimo, ali tu je i ne mozemo bez njega kao ni on bez nas. Proci cemo, da li ce nas netko primijetiti, da li cemo ostaviti nekakv trag svoga postojanja, eh kad bi se mogli vratiti i provjeriti...
Zauvijek?
Pozdrav iz zauvijek, lijepa knjiga koju sam procitala.
Zauvijek cu misliti na tebe, zauvijek voljet cu te , zauavijek...
Molim lijepo mirelici da preuzme stafetu, nova je, pa eto
Nekad je dobro na pitanja odgovoriti pitanjima:-)
| borut | 30.05.2007. u 20:10
uh, zanimljivo... :)
| Little...Miss...Strange :) | 30.05.2007. u 22:39
fala fala, meni se te štafete čine baš cool:))
| mirelici | 31.05.2007. u 20:32
''malo mi za sriću triba..'' -> neznan koja je zo pisma točno, mislin doris dragović :-/
| starmen | 01.06.2007. u 00:33
love is all you need - bitlsi heheh :D
pozdrav!
Sviđa mi se...
| Alenitsu | 01.06.2007. u 22:57
ukrala sam ti sliku, he he, idi pa vidi, baš mi ljepo paše, ne zna seljak stavit sat!
| mirelici | 02.06.2007. u 21:28
lijepo si to napisala, sviđa mi se...
| zvonjava | 05.06.2007. u 20:07
pusa
Sreća je trenutak u kojemu nam osmjeh zablista na licu, u kojemu nam srce brže zakuca.
| Dream_Maker | 08.06.2007. u 00:07
Razlozi koji izazovu te promjene manje su važni, svakom svoji najvažniji, zar ne.
Slijedila sam tvoj trag želeći ti se zahvaliti na uistinu lijepim riječima koje si mi ostavila.
Sada kada svoju misao smještam ispod riječi meni jako, jako drage osobe dvostruko mi je
draže da smo se pronašle.
Uvijek si dobrodošla u moju snovima i ljubavlju obojanu jesen ;)
R.
htjela sam pitati da koliko je sati, ali vidim da sam zakasnila:))
| mirelici | 08.06.2007. u 20:08
gladnima je hrana sreća. bolesnima zdravlje. nezaposlenima posao. što je zapravo sreća? onaj trenutak. stanje uma. kod svakog drugačije i sa svakim drugačije. relativno, nema šta. :))
| ~Queen Of The Damned~ | 11.06.2007. u 21:31
jako lijepo napisano. iako se radi o štafeti. ali jako lijepo.
ostavljam pozdrav
jeben ti ja druga tita partiju i sve njegove štafete-tko ovo radi ?streljati i to odmah!!!druže titio ljubičice genocidna tebe omladina suicidna..pozdrav
| starmen | 12.06.2007. u 09:44
duje karijes
Glazba
Umjesto u prirodu, ovaj puta se zaputih setajuci na koncert mladih orguljasa koji se odrzavao u staroj crkvi (11. ili 13. stoljece).
Nekako se uspeh stepenicama, ma nije nimalo lako, ali volja je bitna…
Unutrasnjost crkve, mirna, tajanstvena, miris tamjana negdje u zraku, sviraonik orgulja ispred stepenica koje vode do oltara…
Svi nekako s oprezom, ili strahom mozda, ulaze, ogledavaju se. Angeli na zidovima nas gledaju, da li ce cude sto ovdje radimo…
Psssstt, dolazi mladic, crnokos, bijelog lica, zagonetnog osmjeha, u lijepoj ruci dugih prsti stare note, sjeda i………
Potece zvuk, potece zuborom pod njegovim prstima, angeli smjeskajuci se odobravaju, a ja…
…svila zasusta svojim poznatim zvukom dok klizi preko kamenih stepenica. Sitnim koracima brzam kroz uske puste i visoke hodnike, zavojite stepenice da izadjem, da udahnem svjezi zrak doline, da ostavim iza sebe svu tezinu zatvorenog prostora, da ga vidim, da me vidi….
Ako ga uspijem vidjeti sto cu mu reci, da li cu mu ista reci?
Ne, nije potrebno, on zna zasto sam tu, on zna da sam spremna sjesti iza njega na sapi konja i otici.
Cujem topot, meki topot po tepihu zelene trave namocene rosom obliznjeg vodopada, srce mi kuca u ritmu tog topota, gubim dah, da li cu stici…
Konj crn kao noc, na njemu on. Kosa mu rasuta, duga plava, smjeska se… gleda me, zove osmjehom…
Trcim prema njemu, teska mi svila omata noge, usporava trk, gledam ga i zelim sto prije do njega, voda pljusti…..
Oooh !?! crnokosi mladic se klanja smjeskajuci, ljudi oko mene pljescu, neki vec izlaze.
Orgulje ostaju same u svijetu tisine, cekajuci slijedeci puta…
Very nice, mislio sam samo wow napisati, ali ovaj post zaslužuje više, moja je pažnja bila usmjerena na čitanje 100%, čestitam ;)
| Alenitsu | 16.05.2007. u 23:47
nevjerojatno kako si opisala doživljaj glazbe...predivno nešto...
| limerick | 20.05.2007. u 02:11
pusa, pozz
doživjeti glazbu nije uvijek lagano. i ne mogu je svi doživjeti na ovako prekrasan način.
| ~Queen Of The Damned~ | 22.05.2007. u 11:19
*pohvale*
hvala ti na komentaru.
*pozdravljam*
predivno je... nažalost, i naši najljepši snovi su ponekad samo iluzija. ti si to lijepo opisala... pusa =)
| Little...Miss...Strange :) | 22.05.2007. u 17:40
Da, da, crkve su idealan prostor za slusanje muzike! Samo princevi obicno stizu na bijelim konjima, zar ne?
| borut | 23.05.2007. u 09:43
''glazba mi je religija. i na onom će svijetu biti glazbe.'' - jimi hendrix
| starmen | 24.05.2007. u 23:55
pozdrav!
mila moja bojala sam se da sam puno propustila dok me nije bilo, ali vidim da si se i ti posvetila stvarnom svijetu a ovaj virtualni pomalo uspavala....
| zvonjava | 27.05.2007. u 17:27
grlim te...
samo da vidim da li sam i ja posivila, dođi me posjetiti:)
| mirelići | 30.05.2007. u 17:34
hvala. ne volim baš ni ja, al kad već dobijem tu štafetu, onda ju i napravim. :))
| ~Queen Of The Damned~ | 30.05.2007. u 18:56
eto tako.
pozdravljam.
mirelici, pokusala sam ostaviti link tvoga bloga, ali nisam sigurna da sam uspjela :))
| pozegana | 30.05.2007. u 20:07
U setnji
Vrijeme prekrasno, toplo, suncano, izmamilo me na setnju uz moju sutljivu brbljavicu.
Naravno da mi je fotic pri ruci, pa moram se pohvaliti gdje sam bila, gdje sam setala i kako je to lijepo. Voda je mutna, tamo nesto kopaju, bar tako kazu,otjerali pacice koje sam prije par dana vidjela i slikala, ma neka ih, neka rade.
Pjevusim pomalo u po glasa (ne ka na eurosongu, vjerujte, ipak bolje) neki me cudno gledaju, ali bas me briga, meni je lijepo, gustam.
Samo da dokumentiram to sto govorim takvo zelenilo, toliko nijansi zelene boje, …
U toj ljepoti izgubih pojam o vremenu, malo brbljala sa setacima, i krenuh kuci.
Nekako naglo poceo padati mrak, a ja trebam prijeci cijelo polje do naselja, hm bas nije ugodno, ali sta da radim, do kuce nekako moram.
Sve se ogledavam, nigdje nikoga (u sebi molim da tako i ostane), jos samo iza ovog zavoj, oko zita koje je vec lijepo poraslo i talasa na laganom vjetru kao zeleno more, kad ono, ajoooooooooj, izronise ispred mene na par metara dva crna psa. Ohladila mi se utroba, majko sto cu, negdje mi se mota u cosku glave, kako ono su rekli, a da , neka se javim psu koji me ne pozna (da psu, ali njih su dvojica), da mu ne prijeti od mene nikakva opasnost, covjece, pa necu ja ugristi njega, nego on mene (ne daj Boze, pa valjda me se ne boji toliko).
Kad cujem ja neki drhtavi glas, da glas, glasic, hhhe, dddeccccki jjjeel i vvvii u sssetnjju, hhhe he? Bljesnu oci crne ko noc, zubi bijeli ko biseri, aaaajjjte viii sssamoo, nnnecu jaa vas.
Stisla mobitel oko vrata, kao nek vide oni da ja mogu zvat i u pomoc, heh, pa to ja pricam i tepam psima po polju, a ja mislila netko drugi., blago meni. Nisam valjda prolupala od straha.
Obiddose me i odoseeeeeeeeeee, a ja , a jaaaa? Napol mrtva do kuce, ali ziva i citava.
Sto nije naisao ovakav?
:)) glavno da je sve dobro završilo i da si se vratila kući u jednom komadu... :)
| zvonjava | 12.05.2007. u 08:01
priroda je prekrasna, ovo je moje omiljeno doba godine - sve buja, sve raste, vatromet boja, i svaki dan se mijenja...
pusa mila
Potpuno te razumijem ;) Ja inače nisam ljubitelj pasa, pogotovo ne velikih i opasnih, pa su mi takve situacije katastrofa, ali srećom sve je bilo o.k. Uživaj u šetnji ubuduće ;) Kissić...
| Alenitsu | 13.05.2007. u 00:29
e a da su dobili bjesnoću slučajno u tom trenu?? ehhehehe :)
| starmen | 13.05.2007. u 02:48
a lijepa ti je slikica...glavno da si ti uživala!
pozdrav!
super mi je ovaj psić što trčkara amo-tamo.psi od jednog susjeda na mene stalno laju da me tiraju do iverice strpljenja..ali takva situacija kao što si ti opisala bila je i meni jednom samo još gori faktor je bio što sam bio upušen(droga i te spike) pa mew uhvatila strašna paranoja da sam se popeo na neki zid i samo smo se ja i pas gledali i to je trajalo nekih dvadeset minuta dok s nisam sjetio baciti mu nešto za čim je otiša..uff paranoje .. a bio je neki oronuli polubjesni lutalica--eh!
| starmen | 13.05.2007. u 10:14
ja sam jučer nakon ne znam koliko vremena što se uvijek zatučem u kuću provela u polju i u šumi...šetala sam sa prijateljicom i ispred nas je izletjela mala lisica i čim nas je ugledala je odmaglila...bilo mi je dobro...već par godina sam knjiški moljac, ali totalni...dobro je bilo vratiti se u prirodu...jučer sam se čak dva puta zabunila u prepoznavanju ptica i biljaka...čovječe...ja kojoj kuća praktički na rubu šume :o ma užas! moram se ugledat na tebe pa ić češće vanka :) pozz ;)
| limerick | 13.05.2007. u 14:53
aaaa, uživancija, to budi uspomene, znam ja te jablane jako dobro a i oni mene čini mi se, kao i tebe, česti smo posjetitelji (bili), slika je krasna, psi grozni vjerujem, mislim da nema osobe koja nema isto ili slično iskustvo, i to baš negdje u komšiluku, pozdrav, do skora;)
| mirelići | 13.05.2007. u 20:08
Malo cvijeca
Vrijeme je prekrasno, setam i slikam, pa cu pokusati podijeliti s vama par fotkice poljskog cvijeca.
Zuti maslacak
Plesna haljina zutog maslacka
ja isto slikam cviće i to svoj vrt objavit ću možda par fotografija prekrasne ruže iz mog vrta
| starmen | 09.05.2007. u 21:04
lijepa priroda..draga mmm pčele ubojice..:))
priroda je super iako slika nikad nemože do kraja dočarati čaroliju koja se u tom trenu doživi
| starmen | 09.05.2007. u 22:57
mmm priroda ....pirane...:)
sve baš super izgleda, lijepe su slikice, može neka pejzažna, po mogućnosti komšiluka (nostalgija) a bezobraznica još i naručuje! pusić
| mirelići | 10.05.2007. u 20:27
Maslaca! Prelijep je! Sad je tamo njihovo vrijeme, valjda, jer eto ga i kod Objektiva!
| borut | 10.05.2007. u 21:02
Hvala na cvijeću, ali već mi ga je i previše, neka alergijica me uhvatila ;) Pusica...
| Alenitsu | 11.05.2007. u 01:13
Komp i ja po drugi puta
Mozda ste mislili da necu doci, da ce te se mene lako rijesiti, he he, moram vam reci da ste krivo mislili, sto ce reci, da morate misliti ponovo.
Ha, salim se malo, iako bas nisam jaaaaaaako dobre volje, no svakako bolje nego sam bila proteklih dana.
Naime moj mezimac, komp naravno, poceo otkazivati poslusnost mojoj cvrstoj ruci (bas). Prvo se usporio, pa onda se ne da ugasiti (a mozda bi on jos lutao bespucima neta, tko zna, a ja ga tjeram na spavanje), a onda zavrsio je na servisu, pa sam ja siroce samo mogla sanjati sto se ovdje dogadja. Bas sam bila zalosna, ali nista nije pomagalo, morala sam strpljivo cekati da cika majstor doveze komp doma, da se ponovo snadjem, jer je pola toga iskljucio, blago meni, i sve tako...
Dala sam se u kopiranje svih meni jako vaznih i manje vaznih sitnica koje su tu pohranjene, da ih ne bi nepovratno izgubila, uzbuna citava nastala oko toga, ma naravno samo u mojoj glavi, nazivala sam svoju mladu prijateljicu maltretirala je, raspravljala nadugo i nasiroko, da li ce, ako ce i sta ce majstor s mojim kompom, ali sam uspjela nekako danas i to privesti kraju.
Nije bas sve bez greske, ali Boze moj, pa tko je od nas bez gresaka, hm.
Tako, sada se mogu odmoriti, a onda na pisanje novih postova, e da.
