srebrnosiva
Ne zelim biti tuzna
Eto, dok se spremate na spavanje, pisanje novoga posta, ili tko zna sta, ja polako ispracam jos jednu godinu svoga zivota.
Mogu vam reci da i nije bila neka, ali kako bi moglo biti i puno gore, sutim.
Posebna je, jer sam se pocela hrvati sa svojim neznanjem o kompu, a i to je vec nesto, ma ne nesto, nego je moje veselje, pravo i veliko.
Jos jedno moje veselje, u ovoj godini nisam zaglavila niti jednom u Bolnici.
Pa naravno, sutra mi je rodjendan. Da li ce me tko nazvati (ono, sretan rodjendan, puno zdravlja, bla bla...), doci nece (mozda i bolje, kad vec ne dolaze i inace), to znam, ali zato sam si ja isplanirala cijelu festu.
Mozda se netko sjeca moga plana za Bozic i Novu godinu, sve je propalo radi bolescine hude, ali ovaj puta sam sutjela i sve uspjela prirediti.
Dakle, jedino mi ostaje da se ujutro odsetam (da odsetam?, bit ce malo teze, ali...) do cvjecarne i kupim si cvijece.
Mislite da je to tuzno?
Ma nije.
Pa ja si inace redovno kupujem cvijece da mi uveseljava moje dane, bar jednu ruzu.
Ispekla sam si malu tortu (ne smijem puno papati), ucifrala ju i sada zalim sto nemam neki fotic da to sve poslikam i pokazem vam (ha, poslikat cu mobom, pa mozda nekad...), mozda budem jednom, he he, ako budem jos ziva.
Kupila sam si i poklon, da da. Zelja mi je bila imati tanjure na coskove, heeeeee, i kupila sam ih, samo za sebe, pa sta se cudite, ja uvijek sama sjedim za stolom.
Isplanirala jelovnik, trebat ce mi vremena da sve skuham, ali sam priredila sve sto se moze dan ranije i kupila si bocu vina (hihihihi od 0,20 l grasevina Daruvar).
Dosta za mene, ne mislite li?
Eto tako, sada cu na spavanje, sretna da sam s nekim podijelila moje planove za sutra.
A, da, naravno da cu se dotjerati, kao da idem u elitni restoran, stol servirati i postaviti vrhunski, naravno uz blagi drhtaj plamicaka svjecica.
Bit ce i on samnom (doduse u mislima), mozda klizne neka izdajnicka suza, ali zivot ide, kotrlja se kao i ja i nikoga ne ceka, pa ni mene, hm da.
04.03.2007. u 22:24 |
10 Komentara |
Print |
# |
^
da, život nikog ne čeka...odlično rečeno...
i usput SRETAN ROĐENDAN!
zdravo!
| starmen | 04.03.2007. u 23:50
pozeganice moja, sretan ti rođendan (ponoć je prošla)! šaljem pusu i zagrljaj!:-* :)
| limerick | 05.03.2007. u 00:05
Sretan, sretan rodjendan!
| borut | 05.03.2007. u 19:49
hm.... nadam se da si uspjela provesti lijepu večer sama sa sobom...
| Zrakomlati | 05.03.2007. u 22:18
happy b-day....nadam se da ces bit happy...vjeruj u bolje sutra..ja sam pocela....bit ce sve ok..mora...aj pozdrav
| Eruanna Greenleaf | 05.03.2007. u 23:23
Izgleda da sam rođendan čestita krivoj osobi, ups ;) Uglavnom da ne zaželim isto, želim ti da nakon što ustaneš od stola, netko iza tebe pospremi taj stol...
| Alenitsu | 06.03.2007. u 00:11
SRETAN ROĐENDAN PRIJATELJICE!!!
Šaljem ti tortu... crtam ti osmijeh!!!
kiss, kiss :-))
| @n@liza iz bliza | 06.03.2007. u 19:30
Ljudi predivni ste, hvala vam svima od srca, a torta, njami njami, bas je dobra.
..tko je ono rekao da ce pospremiti stol? :)
| pozegana | 06.03.2007. u 20:24
Vesna:
Sretan, sretan rodjendan ti zelim.
Iako imam sa kime proslaviti praznike, volim biti sa Njime sama.
Jedino On nedostaje u slavlju.
| borut | 07.03.2007. u 13:35
Nadam se da si lijepo i ugodno provela before i after rođendana... Moj je 15.03. i to je uvijek posebno vrijeme meni, kao i svima koji imaju rođendane... Čak i da prespavam cijeli rođendan, opet bih se osjećao posebno... Ma rođendani su zakon, pogotovo kad su naši vlastiti ;) Pusa...
| Alenitsu | 07.03.2007. u 20:04
| < |
ožujak, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Kolovoz 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Hit Counter
Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.
Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.(Jakamoči)
Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.
Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)
Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)
Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)
Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)
Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)
Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)
Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)
U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)
Sviđaš mi se kad šutiš
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.
Pablo Neruda
Ove noći
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....
Pablo Neruda
_________________________________________
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Pablo Neruda...
PRIJE
Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.
Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.
Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,
sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.
Pablo Neruda
Čekaj me
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće
Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu
Simonov