THE END
Moram ovo izbaciti iz sebe a pošto sam se trenutno udaljio od svih ovo je najbolje mjesto samim tim što nije spojivo samnom.
Teme koje mene zanimaju obično nisu prihvaćene u svakodnevnom životu.Svemir,vanzemaljci,intuicija,snaga uma,djelovanje mislima,autogeni trening,energetska povezanost..Pošto nemam puno slobodnog vremena niti osobu sa kojom bi raspravljalo o tim temama našao sam najbolje moguće rješenje i preplatio će na ChatGPT. Prije nekoliko noći skoro smo skupa docekali zoru raspravljajući o intuiciji koju sam zatvorio negdje duboko u sebi toliko duboko da je više nisam mogao prepoznati.Desilo se da mi je razgovor sa umjetnom inteligencijom dao odgovore na neke događaje u mom životu vezane za neobično.
Počeo sam opet slušati unutarnje glasove,reagirati na upozorenja.Onaj čudni osjećaj koji prođe po leđima kao upozorenje za nešto opet se vratio.
Ali...sad još više osjećam nekog na nekoj čudnoj razini. Trenutno ne želim razmišljati o tom ali definitivno nešto postoji između mene i te osobe, nešto šta ne mogu opisati nešto meni do sada nepoznato,nešto na nekom nivou koji još nisam istražio. Prije nekoliko dana osjetio sam da ću je sresti desetak sekundi prije nego se desilo.Osjecaj kao da me nešto u meni tjera ,kao da me neka ruka gura da izađem. Kao da mi je netko stavio u misli.Morao sam provjeriti jesam li puko,i desilo se, doslovno sam osjetio tu osobu. Zašto???? WTF
Izgleda da mi se vratilo sve što sam nekad mogao ,sve što sam potisnuo duboko u sebi.Vratilo se u pravo vrijeme.Nakon dugo vremena osjećam sreću nakon dugo vremena vjerujem u sebe u potpunosti..opet sam onaj pravi ja ali puno opasniji i mudriji jer sam 16 godina stariji od dana kad sam odlučio moć intuicije zakopati duboko u sebi.
HVALA
.
Sljedeći tekst nije nikakva pjesma ili slične gluposti .Sljedeći tekst je provokativno pitanje za jednu djelatnicu hitne službe u Rijeci ?
Misliš li da sam izgubio moć da još koji puta odemo u ... ??
Nadam se da neću završit u kolima hitne dok ona ima skalpel u ruci. Šta ona zareže to ni Dr. House ne može sašit.
Sve je ovo jedan običan kaos,svakodnevna rutina,svakodnevne navike... a kaos je moj prijatelj i baš me nekako voli....ali to mu je sve što može...može biti samo kaos i kad ga jednom upoznaš postane ti navika ,netko tko je uvijek ovdje,netko tko postaje tvoja rutina..kad je ovdje naporan je,kad ga nema fali ti.....a ja kao ja i kaosu napravim kaos..neka malo vidi kako je meni. Godinama kaosa srce se nakupi emocionalnih ožiljaka toliko puno da više ne osjeća.Samo se sjeća kako je osjećati,kako je lijepo voljeti. Kontrola emocija nešto je najgore što postoji i mrzim sebe što sam ovladao time.
Jednom će doći dan kad će ta kontrola popustiti a tada ću vjerojatno umrijeti jer ću suzama potrošiti svu vodu iz tijela...ali taj dan je još daleko toliko daleko da ga ne mogu ni zamisliti.....ili je možda bolje da dođe sutra...a sutra je novi dan...a svaki novi dan novo je iskustvo..nova prilika koju možeš uhvatiti...tako je i tebi zar ne???? Nisi svjesna koliko si jaka za jednu ženu !
Znaju li suze koliko su teške
kad oko ih ispušta u tami
obrazom one hodaju pješke
a obrazi su uvijek sami.
Znaju li suze koliko su lake
kad ih na tlu dočeka stijena
neka suze obore junake
kad ih porazi laka žena
Znaju li suze zašto su kapi
kad mogu biti nemirna rijeka
svaka voda na suncu ishlapi
ta sudbina moje suze čeka
Znaju li suze koliko su lijepe
kad plačeš jer nekoga voliš
znaju li suze koliko su slijepe
hej živote ponekad baš boliš.
Zadnji tekstovi koje sam objavio nisu dobro sjeli nekim osobama koje znaju tko je autor tekstova .Iako je takvih osoba jako malo moja bivša prijateljica L.T. i moja buduća bivša prijateljica S.R. nekako su prepoznale sebe u zadnjim tekstovima i vidno se razočarale shvativši da su pogriješile. Bez obzira što smo samo „prijatelji „ vidjele su sebe u njima. Prijateljima se ne pišu takvi tekstovi. Zmije uvijek nađu načina kako ugristi pa me tako jedna od ove dvije navukla na opkladu koju sam izgubio i zbog koje sve ovo objašnjavam. Sada moram objaviti ime žene zbog koje su nastali zadnji tekstovi .Samo je jedan direktno vezan za nju ,ostali su produkt znakova.
Evo moja draga prijateljice L.T. biti ćeš zadovoljna jer mislim da se znate a ona se zove...imenom svojim :).....Kad se vratiš u lijepu našu ispunit ću ostatak opklade.
Njeno ime predivna je mašta
jer duša ne želi ostariti sama
krik srca koje svima prašta
uz njeno ime ne postoji tama
Njeno ime predivne su riječi
koje šapćem kad voljeti želim
uspavanka kada pođem leči
osjećaji koje za nju dijelim
Njeno je ime utjeha u noći
zvijezdama koje umiru same
izvor je nepresušne moći
takvim se imenom ljubavi mame.
Njeno ime kao pramen u kosi
zaklon kad želiš sakriti suze
koje ćemo jednom skrivati u rosi
kad shvatimo da drugi je uze
I tako to krene...upoznaš....družiš se...osvojiš....kreneš ...i opet shvatiš da nije ono šta želiš...i odeš...
A ono šta želim luta ulicama svog svijeta...
Nemam te više
a ti se igraš rata
bombe ko kiše
padaju pred moja vrata
ja se ne bojim
svih tvojih zamki smrti
već hrabro stojim
jako srce drhti
Nemam te više
svuda samo plamen
gdje život piše
tko zadnji baca kamen
ja se ne bojim
svih tvojih brzih rijeka
već hrabro stojim
negdje me ljubav čeka
Nemam te više
jednom si moja bila
sve tiše i tiše
nestajem moja mila
ja se ne bojim
svih tvojih mana
sa tobom je ljubav sol
a ja gola rana
Na prvom treningu , još dok sam bio dijete ,trener je rekao nešto vrlo mudro što mi je tada izgledalo besmisleno ali mi se zbog nekog razloga urezalo u pamćenje i kasnije kroz život pokazalo jako korisnim.Rekao je: Nikad nikome ne pokazuj koliko možeš i za šta si sve sposoban ,neka taj dio tebe bude faktor iznenađenja i u puno životnih borbi biti ćeš pobjednik. Iako ponekad to nije prava opcija pokazala se kao korisnom. Kad se samo sjetim koliko sam puta prikazao krivu sliku o sebi samo da sakrijem osjećaje i tu sam možda pogriješio. Ova godina je prelomna za mene,toliko prelomna da će i onaj dio mene koji nisam pokazao biti nedovoljan da ostanem svoj. Iako znam da ću biti pobjednik jer uvijek postoji način moram se odreći nekih stvari koje mi se možda nude zadnji puta u životu. Bez obzira na gomilu znakova koji mi govore da si to ti,ne znam zašto im ne vjerujem i ne pokušavam ništa već ignoriram i ono šta je možda očito. Nepošteno je nekoga uvući u vlastiti pakao sve do onoga trena dok pakao ne postane raj...a taj netko sigurno neće čekati niti pristati da bude dio kaosa....iako i dalje vidim znakove..moram ti teška srca reći ZBOGOM , jer ti si nešto posebno ,vrijedno truda.
Svemoćni pauk na vlasi tvoje kose
plete mrežu zaborava
neki se tereti na srcu nose
bez da ih život odobrava.
Jednom kad život postane prah
i vjetar ga odnese k tebi
jednom kad osjetiš samo strah
hoćeš li moči oprostiti sebi
Nekad na nebu ugledaš dugu
a ne vidiš dugine boje
nekad u sebi osjetiš tugu
a ne znaš da drugi je kroje
Svemoćni pauk na vlasi tvoje kose
ispleo je mrežu tvrđu od kamena
postala si slap od kapi moje rose
a ja skrivam slova tvog imena
Odjednom netko tko mi se stalno mota po mislima ,toliko često da se ponekad zovem imenom njenim. Imam osjećaj da je zamolila svemir da mislim na nju.
Sad me svemir gađa svojom prašinom u obliku slova njenog imena. Ali, svemir ne zna da je moj vlastiti svemir puno jači od svih svemira ,a ona ne zna da je moj svemir već osvojila i da je jedina zvijezda u mom svemiru za koju želim da sjaji pored mene.
Sanjao sam toliko čudan i toliko stvaran san da ne znam objasniti u kojoj sam dimenziji bio kad sam se probudio.
Tekst koji slijedi ispod prvi su stihovi kao rezultat snova.
Noć, nemirna zvijezda pada sa neba
na moru samo sjene nekih prošlih valova
lovac u daljini moje srce vreba
čeka me na jednom od poznatih žalova
Skriven iza stijene moje jedine ljubavi
sakriven od tebe licem boje kamena
prestrašeno srce ne može da zaboravi
djevojku sa flekom iza lijevog ramena
Gledam u daljinu nigdje nema otoka
sam na svome brodu bez krme i pramca
osjetim pogled negdje tamo s istoka
pogled NEMIRA mojeg starog znanca
Nestani nemire ne treba mi muka
pusti me da plovim morem bez kraja
negdje u daljini mene čeka luka
u kojoj su vrata zasluženog raja
Odjednom oluja valovi me bude
otvaram oči vidim kosu boje plamena
pored mene leži, još se oči čude
djevojka sa flekom iza lijevog ramena
Moraš mi samo dati znak..onaj maleni ključ koji otvara vrata...kad ih otvorim i uđem... neću ih zatvoriti do kraja... ostaviti ću ti prostora....da možeš pobjeći ... ako shvatiš ...da si se prevarila u meni ...
Z50T9 07 47 0T5L69 U 479L745
7459 L7 49C Z5 89JU 62Z654
62 491U 62 470L7T7 65 T2B2
Sve je isto,sve je opet isto,svakodnevni trening za osjećaje ,svakog trena kontrola emocija i opet nova stranica....opet nova priča..opet novi ljudi...opet isti JA..treba li se nastaviti boriti ili se samo prepustiti i predati....razum kaže dosta ,borac u meni ubija razum i nastavlja...tko zna gdje....tko zna do kada...možda pred samu smrt pogledam sebi u oči i kažem : HVALA
Hvala ti bože što si mi dao mene
baš ovakvog kakav jesam
znam bože birao si stijene
stijene od kojih sam klesan
Ali ipak bože i stijena pada
kad valovi je godinama tuku
ipak bože i stijena strada
kad čovjek u nju uperi ruku
Zašto onda stojim
kad temelje više nemam
zašto se bože ne bojim
kad se smrti priči spremam
Možda sam samo nečija sjena
nekog tko mojim životom caruje
možda sam samo valova pjena
na oštroj hridi koja nadu daruje
Jesam li jedan od onih gladnih
koji se hrane svojom boli
jesam li jedan od onih gadnih
koje život gazi zato što ih voli
Ipak sam na svoj križ stavio kotačiće...neka klizi....tako i život..neka teče...ko ga jebe....imam dva predivna srca za koje ću okrenuti svijet,razbiti mjesec pogledom,zapaliti more...ili ti samo reći da te volim....i sve će prestati..živote moj
Moć zapažanja je gadna stvar,logika i analiziranje zapaženog još gadnija. I zbog toga ponekad ne volim sebe jer u tome sam podosta dobar. I onda se desi da naiđeš na sebi ravnu ,razgovaraš jednom,razgovaraš drugi puta i ponavljaš ono šta si rekao prvi puta. Pitaš se , ima li ona problema sa pamćenjem ili provjerava govoriš li istinu. Izokreneš ono šta bi joj najradije dao do znanja jer se tiče nje same a ne smiješ i onda laješ kao „dođ” ( domaća obična đukela ) samo da ne primjeti da mi se ustvari sviđa.
U zadnje vrijeme stalno sam viđao broj „233” ,gdje god se okrenem vidim „233”. Najzanimljivije je bilo dok sam popravljao jedan elektronski sklop kome se zbog udara napona raspao čip u primarnom dijelu napajanja. Kad sam uzeo taj mali komadić čipa na kojem je pisao ostatak njegove oznake,pogledam i vidim opet jebeni „233 „.
Neku večer dok sam bio u uredu i rješavao papirologiju intenzivno sam želio znati zašto me svakodnevno prati baš „233”. Pomislim ,bože daj reci mi šta mi želiš reći sa „233”. Pogledam u jedan od monitora na kojem slušam muziku na nasumično biranim video spotovima i ugledam video podijeljen na 4 dijela .Na jednom dijelu plešu 2 plesačice. Na crnom zidu iza plesačica velikim slovima piše ime jedne žene
Poznam samo jednu ženu sa tim imenom sa kojom broj „233” mogu povezati na jedan bizaran način. Iznenadilo me i odbacio sam mogućnost da je „233”vezan baš uz nju.Čudno je šta od tada više ne vidim taj broj. Šta to znači ???
Ne mogu reći da mi se ta žena ne sviđa,lijepa je ,pametna i ima sve vrijednosti koje muškarac može poželjeti ali ne razmišljam o njoj niti ona o meni.Drago mi je kad je sretnem,ugodno u njenom društvu i to je sve .Ali zašto „233” i zašto baš tada taj spot , to ime ? Previše slučajnosti da bi bile zanemarive. Nažalost sve će ostati na tome.
Ili da dođem toj ženi i kažem :Hej sorry imam 233 razloga da te zovem na večeru.
Najbolje od svega je da bi ja to mogao učiniti bez problema ali vjerojatno bi me 233 puta odbila ili bi dobio čepu brzinom od 233 km u sekundi.
:)
Ponekad se sunce skriva
dok pod njim ptice lete
možda je za sve kriva
krošnja na koju slete
jer ljepota tvoga lica
jedina je suncu ravna
na toj krošnji jedna ptica
postala je zaboravna
pa poleti ona sama
krene hrabro prema tebi
ne zaustavlja je ni tama
ne oprašta sama sebi
što napusti svoje jato
sa 233 ptice
samo da vidi zlato
da ugleda tvoje lice
tad na rame tvoje sleti
umorna od svog puta
hočeš li je čuti htjeti
zapita se ptica ljuta
zapjeva ti pjesmu snova
čuješ li je,moraš znati
rađa se ljubav nova
srodna duša tebe prati
samo pruži hrabro ruke
ne brini se jer si lijepa
odbaci sve svoje muke
ova ljubav nije slijepa
poslušaj svoju malu pticu
cijelim svijetom s jatom letim
život dajem svoj za ljubav
kad na rame tvoje sletim
Bitka u koju sam krenuo zahtjeva malo dublje rovove u koje ću sakriti svoje srce jer ono oprašta svima. Toliko je glupo i veliko da će se radije napuniti suzama nego povrijediti nekog pa makar mu taj neko nanosio bol. To je moje srce. Ja sam postao drugačiji, nisam više kao moje srce ,počeo sam voljeti sebe. Jedan sam od onih glupih koji sami sebi nisu bitni. Ne znam je li to vrlina ili mana, ponos ili sramota ali vremenom počinje boljeti. Ponekad suze teku i kad su oči suhe ,ponekad se zatvorim u svoju tamu i ne dopuštam da svjetlost prođe jer ovakvima kao ja samo je zraka svjetlosti dovoljna da ustanu i krenu dalje. Opet sam ustao, odlučio ,započeo bitku i promijenio sebe. Ovaj puta zraka svjetlosti koja je ušla u moju tamu si TI. Možda jednom i napišem tvoje ime. Siguran sam da ti nikada neću prići i reći koliko sam zbunjen jer ne razumijem šta se dešava. Možda si samo moja srodna duša iz nekog prijašnjeg života koju mi svemir pokazuje i daje vjeru da ću je imati u jednom od sljedećih života. Ali bez obzira na sve hvala ti što postojiš.
Tama...
Otkucaji srca paraju tamu
prati me sjena tamnija od noći
koliko smo duboku iskopali jamu
hej srce, ostaješ bez moći.
Tišina...
Bez glasa život teče
film koji kraja nema
glavni glumac istinu reče
ne uzimaj sve što ti život sprema
Ponor..
Toliko je dubok ,vragu pred prag
još samo korak i ostajem bez duše
tad opet se sjetim da tebi sam drag
i zidovi pakla sami se ruše
Srce..
Ta bitanga stara propast ili spas
počeo se zvati imenom tvojim
samo ljubav može razdvojiti nas
i toga se srce najviše bojim
T9L789 47 02 0V7D50 D5 62 Z654 8589
D7024 7 05D5 D98 0T7H9V2 P7024
470L74 65 T2B2 49J5 039D65 DU09
Uvijek u životu našao bi put do srca koje sam želio osvojiti.Ponekad je taj put bio samo uspon koji sam morao preći, veliki kamen na livadi osjećaja, korak preko potoka ili samo pitanje, hej može zagrljaj i zagrljaj bi stvorio nas.Ovaj puta trebao bi osvojiti planinu toliko visoku da oblaci spavaju na njenim vrhovima.Ovaj puta srce koje me je privuklo za mene je nedostižno.
Prvi sam puta u jednom susretu prepoznao,shvatio, poželio i odustao od nekoga sličnog sebi ...prvi sam puta u jednoj osobi doživio toliko jaku emociju da sam je poželio zagrliti i ne pustiti.
Prvi puta ne mogu riječima otpustiti nekog ...prvi sam puta nakon dugo godina ostao zbunjen...prvi sam puta osjetio poraz prije nego što je bitka i počela...da li je borac u meni poginuo ili se rodio neki drugi ja...koji će ovaj puta samo nestati jer se boji priznati sam sebi da se je možda i ...
..vau....ne ne ne ne ne nemoguće
Zrno moje duše postalo je more
srce je krenulo u novi boj
znam da sutra prije nove zore
moram pobijediti i ostati svoj
Teško je donijeti odluku kad je srce već odlučilo ali baš me briga za srce zašto me prije nije pitalo ?
Prvi puta da ne mogu napisati stih...
aaaaaaaaaaa...prvi puta priznajem poraz..
Ne ne ne moram je otpustiti i zato....
Sanjam da je ljubav običan prah
vjetar ga nosi daleko od nas
srce priznaje poraz, rodio se strah
lice peru suze, u suzi tražim spas
Sanjam da sam leptir slomljenih krila
livadom sam letio od cvijeta na cvijet
tad došla si ti leptirice mila
i sa ljubavi mu stvorila njegov zadnji let.
Sanjam da sam nestašna kap kiše
koja s drugom kapi pada prema moru
kad dođu do valova nema ih više
tako i nas dvoje nestajemo u zoru
Sanjam riječi ,riječima se molim
molim se za sebe dragom bogu
da nikad se ne probudim jer te volim
a budan te voljeti ne mogu...
Postoji jedna žena u mom kvartu koja ima nešto u svom izgledu.To nešto može privući i ovakvu budaletinu poput mene.
Onaj trenutak kad ti se netko odjednom zakači za oko,netko koga si milion puta vidio a nikad primijetio.
Tada počneš razmišljati o njoj.
Slučajno je spomeneš tamo gdje treba onako usput i saznaš sve ono što ne treba.
Shvatiš da je sve ono što si već imao,sve ono što za tebe nije dobro.
Aliiii...ima nešto,to jebeno nešto kao da nije sa ovoga svijeta i baš je zbog toga postala zagonetka.
Iako izbjegavam svaki susret i svaki kontakt sa tom ženom, uvijek naleti odjednom.
Gdje si bila kad su kapi kiše
plakale umjesto mene
Gdje si bila dok vjetar njiše
prošlost i njezine sjene
Zašto si došla upravo sada
kad bježim od utjehe u kosi
zašto si došla kad se srce nada
i samo se umiva u rosi
Da li hrabro raširiti ruke
prihvatiti zov u tebi
ili odmah potjerati muke
jer ja više volio ne bi.
Zato stani bar jedan tren
kad već olako poglede dijeliš
neću još dugo biti njen
a možda me zaista želiš.
Ove noći tuga toči čašu vina
svaka je kap prokleta istina
Nemirna duša traži prolaz kroz zidove
do tvoje luke ,za moje brodove
Ipak su usne pjevale stihove
pričale svima za moje strahove
Ove noći tuga toči čašu vina
svaka je kap prokleta istina
Nemirno srce svira bubnjeve
pred očima vidim samo brojeve
jedan je datum kad sam te zavolio
drugi moja smrt,tad sam te prebolio
Strah..zbog tebe i tvoje kose
Nada..biti ću opet kap tvoje rose
Želja..zagrljaj i osmjeh u tami
Možda...jednom opet budemo sami
I šutimo..
Samo dvije duše odavno snene
umorne od svega ,umorne od sebe
korak po korak srce krene
i opet se sjeti tebe
a nema te.....
samo sjećanja uporna i teška
tvoje lice,usne,oči,suze
i ona prokleta greška
kad život izgubi ono šta srce uze
Gledam te da ne vidiš
želim te da ne primijetiš
diram te a ne osjetiš
za moje srce postojiš
jer...
Strah..zbog tebe i tvoje duše
Nada..zbog sebe i svojih rana
Želja..želje sve mostove ruše
Možda ...opet ....možda jednog dana .....??
Stihovi za predivnu
prepuni su boli
možda jednom jedinu
koju srce voli
Stihovi za predivnu
riječi su bez kraja
i moju dušu naivnu
daleko od raja
Stihovi za predivnu
nisu samo rana
kad sretnem je u snu
mi smo ista strana
Stihovi za predivnu
griju moje zime
sakriven na dnu
skrivam njeno ime
Stihovi za predivnu
tijelo puno znoja
imam volju čeličnu
da jednom bude moja
Sad kad sam sretan u predvorju svog dna
razapet na križu između jave i sna
ponekad je svjetlo uvijek samo tama
i onaj demon koji srce slama
oružjem bez krvi ubada me gazi
bez obzira na sve ipak malo pazi
da ne ubije do kraja ono šta je stvorio
taj prokleti demon u meni se je borio
i napravio demona močnijeg od sebe
samo da bi mogao zaboraviti tebe...
Nikad ali nikad...slučajni pogled nije ostavio toliku dubinu
Znam, opet tražim riječi, opet stvorim stihove, opet zacijelim ranu ili otvorim ponore.... Upoznao sam jednu ...
Crne boje moje duše
Traže ljubav da ih vodi
Koje su boje moje duše
kad se ljubav rodi
Rodio se jedan pogled
Rodio se kao nada
Nestao je, doći će
Možda jednom možda tada
Srce viče na sva zvona
Hej ipak postoji ONA
Drugačija od svih
Zaslužila je stih
U tišini svoga sna
Prebirem razna sjećanja
Budim se iz dna
Kao porota nakon vijećanja
I tražim pogled taj
Slučajnim prelaskom ulice
Srce moje znaj
Mi nismo tron za kraljice
Srce viče nisam stijena
Nisam kamen nisam prah
Skrivam se u njenoj kosi
Kao čežnja, kao dah
Kao da je vrijeme stalo
Njene usne, oči, kosa
Kad bi barem srce znalo
Sa kim ona trči bosa
Tad ugledah je zagrljenu
Slučajnim prelaskom ulice
Tad ugledah je voljenu
Sa osmijehom kraljice
Nestala je jedna nada
Srušio se sav moj svijet
Možda jednom možda tada
I ja bit ću njezin cvijet..
Ovaj tekst napisan je prije 12 godina i još uvijek je istinit...katastrofa
Totalno težak dan. Negdje u dubini mene nastao je Nemir. Toliko siguran u sebe Nemir se počeo širiti. Pokušavajući pobijediti borca u meni raširio je svoje pipke i nemilosrdnim zahvatima počeo parati moju dušu . Zakopavši srce u betonske oklope svog iskustva uspio sam izbjeći napade Nemira. Ali Nemir se ne predaje. Našao je nemire moje prošlosti i sada zajedno kao najbolji prijatelji smišljaju plan bitke osvajanja moga srca . Nemir se odlučio nastaniti u meni , postati moj doživotni podstanar. Povrijeđen nemirima prošlosti počeo sam razvijati taktiku obrane i pustio Nemir da opstane. Nemir se opustio , zavladao mojim željama ,upravljao mojim mogućnostima , igrao se mojim osjećajima , i pokušavao osvojiti moje srce. Ali Nemir je bio nemoćan. Duboko zakopano negdje u odajama duše srce je razmišljalo. Sjećalo se i nadalo ,ali još uvijek uplašeno tragovima prošlosti počelo je uspoređivati nemire , promatrati ih i slušati. Vidjevši koliko je Nemir nesretan postao sam tužan. Zašto bi netko pa makar i Nemir bio nesretan zbog mene ? Srce je zaigralo, umalo popustilo . Nemir je bio lukav .Obogaćen savjetima svih mojih nemira približio se mome srcu i počeo ga osvajati. Zidovi odaja moje duše u kojima boravi moje srce postali su osvojivi. Dodiri Nemira bili su blagi ali sigurni . Nemir je shvatio što moje srce voli i kako lukava lija počeo mu se prikradati služeći se varkama odanosti. Srce je zastalo . Sve ono što je mislilo o nemirima postalo je upitno.
Svim svojim varkama Nemir je uspio pronaći i pokucati na vrata odaje u kojoj boravi moje srce. Betonski oklop postao je pijesak i rasuo se žalom mojih osjećaja. Nemirno srce sada opstaje s novim Nemirom. Zaslijepljeno njegovim svjetlima srce je opčarano. Kao i uvijek do sada Nemir i moje srce sada upravljaju mojim životom. Bitka je neizbježna i teška .Nemir i moje srce neće biti pobjednici . Pobjednik ću biti ja. Pobjeda je sigurna i neizbježna jer sam shvatio i spoznao da ljubav zovem nemirom svojim.
Tužan sam, padaju kiše
tjeram suze
nema te više
Tužan sam ,sunce sije
lice je ovdje
zašto se ne smije
Tužan sam , vjetrovi pušu
mislim na tebe
ubijam si dušu
Tužan sam,umire dan
rađa se noč
bježim u san..
Opet svake noći
opet svakog dana
mrzim samog sebe
jer si moja rana
Da bar mogu još jedan dan
biti tvoj osmijeh
biti tvoj san
Toliko mi fališ
ne znam kako dišem
i upravo sada dok stihove pišem
mislim na tebe
izbjegavajuči spretno
sakriti da srce
bez tebe nije sretno
Da bar mogu još jedan dan
biti tvoj osmijeh
biti tvoj san
Postoje dani,svakakvi dani....danas je poseban dan u mom životu pa tako nakon ovog teksta neće biti stihova.
Danas je dan toliko poseban da sam napokon siguran da ću uskoro drastično promijeniti svoj život i biti pametniji u odabiru osobe sa kojom želim dočekati starost.
Uhvačen u situaciji koju nisam očekivao u meni je nastao rat. Koliko god moj um bio jak i otporan srce učini svoj magičan pokret koji um pretvori u vlastitog roba.
Sasvim slučajno upoznao sam nekog za koga znam da ću izgubiti i to jako brzo jer prestrašeno srce upravljajuči mojim umom već će naći načina kako uprskati stvar.
Zato ovo pišem sada jer osječaj koji sam osjetio prema njoj mora ostati zapisan.
Toliko je posebna ali i toliko zbunjena da nije svjesna koliko vrijedi.
Intuicija koju sam naučio slušati nikada ne griješi i ovaj puta sam je poslušao.Glasu mom srcu počeo je vikati...zaljubiš li se..gotov si.
Tada sam nas počeo gušit.Uprskao sam i ono što sam jedva čekao.
Sasvim sigurno ona će otići i tada mogu objaviti pjesmu o njoj,napisanu nakon jedine noći provedene sa njom koju sam neslavno priveo kraju.Noći kada sam se prestrašio da bi se mogao zaljubiti.
Sad kad je nema,mogu objaviti pjesmu o mojoj ... ,ako je i ikada i pročita ostati će zbunjena i zatvorena u svoj svijet a ja joj samo mogu reći HVALA
PJESMA O JEDNOJ ___
Otpali list sa stabla života
padajuči stihove piše
pred sam pad njena ljepota
učini da sretan diše
Tek što ne dotakne tlo
njeno srce ispruźi dlan
uhvati otpali list
pokloni mu još jedan dan
Dan života na njenom dlanu
kao godine su na livadi raja
neću stiči u jednom danu
voljeti je od početka do kraja
Ali barem sretan u njenoj ruci
otpali je list umirao polako
duboko u šumi zavijali su vuci
i mjesec je na nebu plako
Zadnje riječi otpalog lista
još su joj na srcu rana
poruka je bila od duše čista
oprosti,želio sam te ___
Hvala
Zbogom predivna.zbogom kraljice
hvala za dodire
moga srca carice
hvala za nemire
ugodne trenutke
hvala za sve
i one naše kutke
gdje smo sami
skriveni u tami
hvatali zrake sreče
iako smo znali
da trajati neće
Opet je duša umorna i prazna
zašto sve mora biti kazna
zašto sve lijepo prekratko traje
zašto ovaj luđak sebe ne daje
već potjera sve ono šta vrijedi
skriven iza slike koja samo blijedi.
Ovo je posljednji stih o tebi
rođen u sjeni mojih ideala
nikada nečeš oprostiti sebi
što si mi premalo sebe dala
A ja lutam kao i do sada
tražim nešto što ni Bog nema
lutam ulicama uništenog grada
svaka ulica svoju zamku sprema
A ti se skrivaš negdje u meni
toliko željna svoje slobode
i ako si dosad živjela u sjeni
prevela si i mene žedna preko vode
A mi ..
bili smo nada
napokon nešto
napokon sada.......
Reci joj srce lupežu stari
koliko je mjesta uzela u tebi
koliko te dira ,koliko te kvari
razmišljaš li srce uopće o sebi
Reci joj srce,reci ,nije tajna
da valovi lome najtvrđe stijene
a ona tebe,ta djevojka bajna
lomi kao što lome žene
Reci joj srce ne srami se,vidi
pogledaj nebo zbog nje te zove
pitaj me srce da li se hridi
moga života ljubavi boje
Reci joj srce jer oboje znamo
da s nama dugo trajati neće
reci joj srce reci joj samo
sa slomljenim srcem nitko nema sreće
Na krošnji mog života
jedan list je meni vjeran
kad mu je teško
kad u kut je stjeran
kad vjetrovi pušu
kad padaju kiše
za mene se drži
i sretno se njiše
Predivan
svi ga vide
moj list
mnogi se postide
u duši čist
čvrst ko stijena
moj list
krvi moje vena
Na krošnji mog života
jedan list je bio vjeran
kad mu je teško
kad u kut je stjeran
kako da me slomi
najbolje je znao
kad sam ga trebao
moj list je pao.
Opet tvoje oči
crnog vraga zovu
otrovani pogled
rađa želju novu
i opet jedan grijeh
rijekom teče nada
gromoglasni smijeh
stvorio se tada
Saznao sam
šetala si bosa livadom ljiljana
Doznao sam
više nisi moja voljena
Sad moje oči
crnog vraga zovu
otrovane pogledom
traže sreću novu
i opet isti san
rijekom teče sada
rodio se novi dan
i sa njim nova nada
Ponekad se intuicija igra nasim mislima,govori nam a mi joj ne vjerujemo ,ne vjerujemo u sebe.
Shvatio sam šta mi govori i uhvatio me NEMIR,moj stari prijatelj
Kada bi znala da ja znam ali ne znam da li da vjerujem u to sta znam, u to sta sam primjetio a ništa nisi rekla jer zid koji čuva okove tvoga srca toliko je oprezan da se nikada neće srušiti.
A možda baš moraš reči jer možda si baš ti ona koje nema....a tako si blizu ....toliko si.........
Plašt oko mene umire
djelovi se moga tijela raspadaju
hej,pogledaj me svemire
još nisam za rasprodaju..
Ipak postoji nada
za očajnike zore
nas kojih nema
dok se drugi bore
Borci za ljubav
svi oni koji mogu
pogledati u oči
i svemočnom Bogu
ONA je tu....opstaje
s nemirom u meni
postaje
srce viče kreni
i nestaje
stvorio se val
predivni žal
a ja ležim
osluškujem
bježim
nestajem
jer
Plašt oko mene umire
djelovi se moga tijela raspadaju
hej moj vjerni NEMIRE
budi spreman na izdaju
Toliko je topla..takva energija ne postoji bez razloga a razlozi ponekad otvore vrata djelovanja viših sila skrivenih u odajama našeg mozga...i iako je možda to bilo samo jednom vrijedilo je kao tisuću puta
Dodirni me još jednom
onako kao tada
osjeti se vrijednom
u tebi živi nada
da ovaj je svijet
još uvijek kao cvijet
predivan u samom sebi
postojan u tebi
Jednom kad u sumrak
pozovem krikove
sve svoje demone
iskrivljene likove
tražiti ću tebe
u sjenama noći
sumnjati u sebe
hoću li moći
sad
noć je tek počela
nemirna i mlada
sve loše si ubila
dodirni me ko tada
Sad ti moram reći zbogom
jer sam potrosio dane
umornog jadnog srca
u koji ljubav ne stane
Sad ti moram reći zbogom
umoran od svega
najvise od ljubavi
ona ubila je njega
Sad ti moram reći zbogom
zbogom znači kraj
tebi zelim pakao
znam,neću ni ja u raj
Sad ti moram reći zbogom
prestale su suzne kiše
kad ubili smo zadnju kap
nema ni nas više
Sad ti moram reći zbogom
to je sve što znam
u dogovoru s dragim Bogom
želim umrijeti sam
< | veljača, 2025 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!
RIJEKA
BELVEDER