Postoji jedna žena u mom kvartu koja ima nešto u svom izgledu.To nešto može privući i ovakvu budaletinu poput mene.
Onaj trenutak kad ti se netko odjednom zakači za oko,netko koga si milion puta vidio a nikad primijetio.
Tada počneš razmišljati o njoj.
Slučajno je spomeneš tamo gdje treba onako usput i saznaš sve ono što ne treba.
Shvatiš da je sve ono što si već imao,sve ono što za tebe nije dobro.
Aliiii...ima nešto,to jebeno nešto kao da nije sa ovoga svijeta i baš je zbog toga postala zagonetka.
Iako izbjegavam svaki susret i svaki kontakt sa tom ženom, uvijek naleti odjednom.
Gdje si bila kad su kapi kiše
plakale umjesto mene
Gdje si bila dok vjetar njiše
prošlost i njezine sjene
Zašto si došla upravo sada
kad bježim od utjehe u kosi
zašto si došla kad se srce nada
i samo se umiva u rosi
Da li hrabro raširiti ruke
prihvatiti zov u tebi
ili odmah potjerati muke
jer ja više volio ne bi.
Zato stani bar jedan tren
kad već olako poglede dijeliš
neću još dugo biti njen
a možda me zaista želiš.
Post je objavljen 04.10.2024. u 18:06 sati.