Odjednom netko tko mi se stalno mota po mislima ,toliko često da se ponekad zovem imenom njenim. Imam osjećaj da je zamolila svemir da mislim na nju.
Sad me svemir gađa svojom prašinom u obliku slova njenog imena. Ali, svemir ne zna da je moj vlastiti svemir puno jači od svih svemira ,a ona ne zna da je moj svemir već osvojila i da je jedina zvijezda u mom svemiru za koju želim da sjaji pored mene.
Sanjao sam toliko čudan i toliko stvaran san da ne znam objasniti u kojoj sam dimenziji bio kad sam se probudio.
Tekst koji slijedi ispod prvi su stihovi kao rezultat snova.
Noć, nemirna zvijezda pada sa neba
na moru samo sjene nekih prošlih valova
lovac u daljini moje srce vreba
čeka me na jednom od poznatih žalova
Skriven iza stijene moje jedine ljubavi
sakriven od tebe licem boje kamena
prestrašeno srce ne može da zaboravi
djevojku sa flekom iza lijevog ramena
Gledam u daljinu nigdje nema otoka
sam na svome brodu bez krme i pramca
osjetim pogled negdje tamo s istoka
pogled NEMIRA mojeg starog znanca
Nestani nemire ne treba mi muka
pusti me da plovim morem bez kraja
negdje u daljini mene čeka luka
u kojoj su vrata zasluženog raja
Odjednom oluja valovi me bude
otvaram oči vidim kosu boje plamena
pored mene leži, još se oči čude
djevojka sa flekom iza lijevog ramena
Post je objavljen 05.01.2025. u 19:39 sati.