Sve je isto,sve je opet isto,svakodnevni trening za osjećaje ,svakog trena kontrola emocija i opet nova stranica....opet nova priča..opet novi ljudi...opet isti JA..treba li se nastaviti boriti ili se samo prepustiti i predati....razum kaže dosta ,borac u meni ubija razum i nastavlja...tko zna gdje....tko zna do kada...možda pred samu smrt pogledam sebi u oči i kažem : HVALA
Hvala ti bože što si mi dao mene
baš ovakvog kakav jesam
znam bože birao si stijene
stijene od kojih sam klesan
Ali ipak bože i stijena pada
kad valovi je godinama tuku
ipak bože i stijena strada
kad čovjek u nju uperi ruku
Zašto onda stojim
kad temelje više nemam
zašto se bože ne bojim
kad se smrti priči spremam
Možda sam samo nečija sjena
nekog tko mojim životom caruje
možda sam samo valova pjena
na oštroj hridi koja nadu daruje
Jesam li jedan od onih gladnih
koji se hrane svojom boli
jesam li jedan od onih gadnih
koje život gazi zato što ih voli
Ipak sam na svoj križ stavio kotačiće...neka klizi....tako i život..neka teče...ko ga jebe....imam dva predivna srca za koje ću okrenuti svijet,razbiti mjesec pogledom,zapaliti more...ili ti samo reći da te volim....i sve će prestati..živote moj
Post je objavljen 29.12.2024. u 18:35 sati.