Koliko god se trudio ne mogu je izbaciti iz glave. Više i ne pokušavam glumiti da mogu. Nije to zaljubljenost, ni blizu ali nešto postoji. Nešto za mene do sada neistraženo i trenutno neobjašnjivo. Nije ni želja u onom sirovom smislu ,možda jednostavno prisutnost .Ponekad osjećam da mi stoji iza ramena ali kad se okrenem nema nikoga. Ali znam da je tu, neka nepoznata energija . Žena iz kvarta, obična, neupadljiva drugima ,normalna...a meni ?..Nemir...Koliko god vladao svojim nemirima , nemir zbog nje je najgori, zagrli srce i ne pušta ga. Ne mislim na nju stalno, kad je se sjetim dođe cijela, pojavi se kao vjetar koji odnese sav moj mir i nestane sa šutnjom. Njen pogled ništa ne obećava ali ništa i ne zatvara. Osjećaj da nešto postoji nešto što se možda bojim imenovati .Nešto već dobro poznato. Pitam se ponekad ,zašto baš ona ????U mom životu je bilo žena, priča, grešaka ,rana , lekcija ,nezavršenih priča....ali ova priča ne traži ništa, ne uzima..samo je tu...ukopala se u meni ne odlazi...To je nešto najgore i najbolje u isto vrijeme. Ne smijem je loviti i igrati igre. Ignoriram znakove a opet uhvatim se nespreman kad je sretnem .Sjetim se njenog osmijeha ujutro kad pijem kavu ili navečer kad dan utihne i ostanem sam sa sobom. Možda je to samo ono kada se dvije tišine prepoznaju ili samo moja slabost u pogrešnom trenutku. A možda....možda je to ono nešto što se ne dogodi često u životu pa ostane u čovjeku kao pitanje bez roka trajanja . Ne znam hoće li ikada išta biti jer neću ništa ni pokrenuti ali znam da postoje ljudi koji ti uđu u misli ne zato što žele nego zato što pripadaju tom prostoru u tebi koji još nije do kraja objašnjen .
Ako se ikada zapitaš da li je ovo tekst o tebi znaj da je a ako se nikada ne zapitaš onda je ovo ionako samo moj način da ostanem iskren prema sebi.....jer postoji žena iz kvarta koja svojom energijom može oboriti i ovakvu budalu poput mene! Žena koja ni u snu ne bi pomislila da je na neki neobjašnjiv način ušla u moj svijet....
Post je objavljen 03.01.2026. u 17:31 sati.