Još uvijek postoji jedna žena u mom kvartu koja mi se sve više sviđa a ne smijem joj priči iz jednog banalnog razloga.Moram se praviti da sam ono što nisam i to je nešto najgore za mene.Ništa ne otjera ženu više nego kad primijeti dijete u muškarcu a to je podosta lako izmanipulirati.
Stvarati krivu sliku o sebi ,napraviti zid koji ne može preskočiti nešto je na što nisam naviknut.
Najlakše je probati pa kud puklo da puklo.Družimo se ponekad i sve je jednostavno lako,lako je doći do istine.Toliko mi je ugodno u njenom društvu da poželim da se vrijeme uspori.Ali to sam ja ,zašto bi sve bilo jednostavno kad može biti komplicirano. Moja prošlost,moj karakter,izgled,ludosti nisu ono šta privlači žene poput nje.
Uz sve to rastajem se uskoro od žene koju sam jako volio i koja mi je rodila predivnu kći ali očito joj nisam bio dovoljno dobar. Svejedno hvala joj na svemu,sve joj je oprošteno, želim joj da bude sretna,iako znam da neće jer život sve vrača a njoj ima šta vratiti. I sad nastaje kaos,toliko blizu a toliko daleko postoji netko,netko koga sam baš takvog oduvijek želio,izgledom,duhom ,karakterom ,baš sve.....a ja ne smijem i ne želim ništa....najgore je šta je slobodna,katastrofa...Ne mogu objasniti zašto mi je stalno u mislima na način koji još nisam upoznao...sve u svemu moram učiniti ono što uvijek radim...ubijem emociju u sebi i sve više gasim svoje srce..nemam nikog tko mi može reći da li griješim i zato i ovaj puta moje srce mora zacijeliti još jednu ranu i negdje u dubini sebe spremiti još jedan ožiljak.
Znam ,uskoro kad me više ne bude ,ako neko otvori moje tijelo i vidi moje srce zapitati će se kako je uopće kucalo kad je toliko izrezano životom....a život je kurva ..iako je predivan...
Zato ovaj puta neće biti stihova,ne zato što ih nema nego zato šta bi pjesma koju sam napisao razotkrila ko je ona a ako slučajno koji puta ode na moj blog jako bi se iznenadila....ali..neće..žene poput nje ne čitaju ovakve gluposti....iako...možda je i ona samo sjena nečega što jako želim....možda je i ona samo ....jednostavna zagonetka...ili je sve samo obična iluzija....linija manjeg otpora .....
Ali mogu reći:
Da mi je njeno srce samo jedan tren
da osjetim kako je biti njen
možda bi tada moje srce znalo
da nikad nikom ljubav nije dalo
| < | svibanj, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!
U očima ti vidim tugu
toliko je močna da srušila bi dugu
duga je lijepa,sve njezine boje
ali uvijek su ljepše tužne oči tvoje
RIJEKA
BELVEDER