SPACEODDITY
29.04.2005., petak
I'M GONNA BE SICK, VERY SICK!!!!
Istina, nema me bas u zadnje vrijeme, ali imam taj nesretni ispit i vrijeme me gazi. Danas idem za Zg, i bila bih sretnija da je odlazak zbog uzitka, opet se blizi taj stresni tjedan i po koja sijeda u glavi :-)Upravo se sad spremam nazvat ljubaznu referadu da ih pitam kad mi je ispit-mozete si mislit sto cu dobit tu informaciju, ah.... Uglavnom, bit cu kratka, inspirirana vlastitim iskustvom, svojih bliznjih i informacijama koje primamo kroz medije, reci cu samo nesto sto je za vecinu topla voda: Nitko ne voli pametne i sposobne ljude!!!! Danas se kriteriji neceg uspjeha mjere kroz novac, obiteljske i politicke veze- gadi mi se! I kako ne izgubit volju i pobjeci negdje gdje ce se trud, sposobnost adekvatno nagraditi. Ovih par dana- buduci da mi je to ispit, sam proucila Zakon o radu- mislim na papiru zvuci jako dobro...u stvarnosti? Kao i sve sto ne valja u ovoj drzavi. Moja frendica je nedavno bila na razgovoru za posao, i za vrijeme intervjua, buduci da je rodjena u malom mjestu u Bosni, pitao ju je poslodavac, koja nacionalnost u tom mjestu prevladava, te koje je ona nacionalnosti....mislim no comment!!!! A znam, ne zato sto je rijec o mojoj frendici, da bi rasturila sve na tom poslu i da je taj degenerik izgubio mozda jednu od boljih radnica koje inace ima... jer da je na njegovom mjestu pametna i sposobna osoba, to se ne bi dogodilo, da zivimo u drzavi koja pruza zastitu svojim gradjanima (sto bi trebala biti glavna zadaca), moja frendica bi se obratila inspekciji rada, sudu i svim tijelima nadleznim za te stvari, ali degenerik je stranacki podoban i vjerojatno od diverovog dide bratica braticev necak iliti nepotizam! Tako ja lijepo bubam idiotarije, moje misljenje ionako ne zanima one s kojima bih na ispitu iliti profama mogla komentirati, pa bi ispit licio na ispit, a ne na nabrajanje besramno dugih stavaka ko da smo svi hodajuce memorijske kartice. Eto, to bi bilo sve, idem ja dalje za poslom, neko vrijeme necu biti u stanju pomaziti moj blogic...ali nadam se da ce to ipak bit u razumnom roku :-) |
- 10:07 - Pljuni pa prilipi (12) - Isprintaj - #
26.04.2005., utorak
(NE)PRIJATELJI!!!!
|
Nisam dugo bila, moram priznati...evo spremam se za spavanac, ucila sam sve dosad i tako... O cemu sam htjela pisat-o politici mi se neda, o faxu isto,o prijateljima....hm... Uglavnom, u srednjoj skoli sam imala the best frend, bile smo bliske, izlazile van, opijale se, hvatale decke i sve cool. Medjutim, sve je to prolazilo za godine puberteta i doba kad su neki jos naivni, a neki malo lukaviji. Ja sam pripadala onoj prvoj skupini. Sve pocne s malim stvarima, skolsko iskoristavanje, ja streberica i dobra pomoc u prepisivanju. Naravno, bila sam pomoc i u drugim stvarima; ljubavni savjeti, tjesenja nakon roditeljskih svadja. Ta moja nekadasnja frendica me imala na raspolaganju kad god je zatrebalo, neki bed, bilo sta.... I onda nekom sporije nekom brze proradi pamet...meni sporije, jer uvijek radim sa srcem, tek kad sam dosla u neke 20-e sam aktivnije pocela rabiti ratio. Postala sam sve svjesnija iskoristavanja moje energije, svakako one pozitivne... razgovori s njom su postajali sve naporniji...postoje ljudi koji crpe nasu pozitivnu energiju,,,pocela sam dolaziti doma nakon trosatnih kava iscrpljena, bezvoljna i svadljiva. Zamislite da vam neko godinama servira neke negativne price, negativne stavove etc.... I tako sam dosla do zakljucka, da tome treba stati na kraj. Onda sam shvatila da ta moja frendica mene uopce ne poznaje...toliko je bilo slucajeva kad sam bila prozivana u potpunoj nevinosti....upotrebom svakavih rijeci i to je boljelo...uglavnom, otisla sam na fax i prijateljstvo je postajalo sve bljedje, gasilo se, a meni bilo sve lakse....onda sam napravila kobnu gresku i to me zna proganjati u snovima, cesto sam poslije toga vodila monologe sa sobom umjesto dijaloge s osobom s kojom sam imala sve samo ne iskreno prijateljstvo i kad se sve zbroji i oduzme, ja sam isto kriva zbog svog kukavicluka, straha od neshvacanja- al to je bit odrastanja. Uglavnom, greska je bila u tome sto sam pristala joj bit vjencana kuma, jebiga, zena zatrudnila, pitala me, i u tom momentu je opet srce radilo, sjetila sam se i dobrih dana i zamaglila samoj sebi pogled. To je bilo prije 5-6 godina, a definitivno nismo u kontaktu, mada u istom gradu, skoro 2 godine. Nekako gledam na to kumstvo mozda pretradicionalno, ali zao mi je sta nisam bila iskrena i sto sam u tom slucaju bila ko ona, a od toga sam pobjegla. Mozda ovo sve zvuci ko preposesivni odnos- pa bio je, al ne s moje strane...i naravno nije presao neke granice(if you know what I mean)....ne zelim da me se pogresno shvati, neke osobe traze svoje zrtve, ispusne ventile, netko tko ce uvijek u svako doba imat neku dobru rijec, neki korisni savjet. A u cijeloj prici najvise zamjeram sebi...jedino sto sam danas malo mudrija, malo opreznija....mada covjek cijeli zivot uci, i ponekad izgubi oci na ledjima.... |
- 01:27 - Pljuni pa prilipi (7) - Isprintaj - #
22.04.2005., petak
NEMAM INSPIRACIJU ZA NASLOV :-)
Evo prije nego se uhvatim svojih obaveza par rijeci....Ubrzo idem za Zg i jako sam sretna, dobro dodju te promjene, mada bih se radije teleportirala nego isla autobusom i Narodnim radiom, sva sreca da im tv ne radi da ne gledam Mr Beana po ne znam koj put, Bojevu glavu ili Sovu :-) Jucer smo mama i ja vodile baku u kardiologa, nije dobro, tj, srce joj slabije radi, svega nekih 30 %....znam, starost je to. Gledam je kako se polako gasi, svaki dan je sve bljedja, tesko dise...Koliko je samo teskih bolesti prosla i operacija, ona je moja baka-junak, i hodajuci fenomen...a realno je da nece jos dugo pozivit...i kad o tome razmisljam, suze mi naviru na oci, jer svaki put kad je vidim, moze biti posljednji. I onda nece vise biti crvenog nebodera, taj mali stancic, ta stara kuhinjica i najbolji caj! I vrijeme ne mogu zaustaviti, i sve nas to podsjeca na prolaznost svega, te kako bi trebalo sadrzajno zivjeti svaki dan, ali malo je onih koji uopce pronalaze vremena za sebe kamoli za druge...sve se vodi na rad-rad-rad i golu egzistenciju, i onda se probudimo u kasnim 50-im s viskom kolesterola, i razmisljamo: Nit sam igdje bio, vidio.... Ne, tako ne treba razmisljati, ako je tako mozemo se svi baciti u rijeku, more-kome je sto blize, treba naci nesto sto ce nas ispunjavati, i ne treba gledati samo novac kao jedino sredstvo koje nam moze ispuniti snove, postoje male stvari, obicne stvari, koje su oko nas svaki dan, vecinom ih ne vidimo ili uzimamo zdravo za gotovo! Neki dan sam setala psa, i osjetila sam tako snazno miris mora-jasno kad ga vidim s balkona, ali to nije bio samo neki miris, to je bio trenutacni vremeplov, sjetila sam se sebe i svojih tadasnjih prijatelja iz osnovne skole, Jadrije-gradsko kupaliste, kabine, skokovi u more, bezbriznosti, prvih ljubavi....i samo taj trenutak kad sam udahnula taj zrak, moj dan je bio ljepsi i nije me mucila nekakva glavobolja...cini se da plagiram Prousta- ali covjek je stvarno bio u pravu i prenio ono, sto je tako ocito u nasim zivotima, na papir- eto prvi se sjetio :-) Uglavnom na sve ovo sto sam napisala, ponukalo me razmisljanje o mojoj baki, bila je kucanica, odgojila je dvije kcerke, citala knjige...sad samo zeli umrijeti!Niti njena djeca, unuke, praunuci joj nisu inspiracija da se bori, njeno tijelo je ne slusa, umorna je, unatoc svima nama, usamljena je....moj djed joj je umro na rukama prije 3 godine; otisao je jedno popodne, rucao, rekao mojoj baki da dodje u sobu da joj nesto kaze, ona je jos prala sudje, kad je dosla k njemu, on je hvatao posljednji dah.... Ali zivot je takav, ima pocetak i kraj, lijepih i ruznih stvari! Zato treba zivjeti zivot, znati ga zivjeti, tako kad se jednog dana okrenes unatrag mozes si reci: Imao/la sam doista lijep zivot- bez obzira sto smo prozivjeli i dobre i lose strane, ali smo prezivjeli i jos smo tu....zahvaljujuci malim, ali velikim stvarima koje su nam omogucile da ostarimo, da budemo svjedok posljedica naseg zivljenja- dobro, ovo je optimistican prizor scenarija u buducnosti...pa bi valjda neka poanta bila da radimo na tome da takav i bude... Idem ja sad lagano sredjivat svoju buducnost i strebat Zakon o mirovinskom-otud valjda ova inspiracija:-) |
- 10:17 - Pljuni pa prilipi (5) - Isprintaj - #
19.04.2005., utorak
MALO-POMALO...
|
Citam malo blogove i svi nekako pisu kako su depresivni i td....bit ce ovo vrijeme, proljece...ko zna :-) Uglavnom, nemam neku inspiraciju, eto bila sam van neku vecer, slistila 5-6 piva, nasmijala se, dosla doma oko 4...sutradan malo pogledala kosarku i dobili smo nakon sto su mi zivci bili pri kraju....i tako nisam fino ucila 2 dana i sad me uhvatila panika, ma bas me briga... Uglavnom, jos 2 tjedna pa letim za zg, dragi me izludio, kad cu doci, da mu falim, blablabla...a mene to cini sve vise nervoznom, jer nisam ja ta koja odlucuje, odlucuju ispitni rokovi i financije...neka on mene malo tjesi za promjenu...uh uh Naravno da nas dvoje pucamo, nije lako sve to na daljinu odrzavati, ne mogu ni na tel lajat koliko hocu radi racuna, znam da nam nije bas lako, ali nekako vjerujem da ce sve to brzo biti iza nas, stvarno dajem sve od sebe, da taj fax zavrsim i krenem svojim putem... Moram priznat da jesam u nekoj krizi s ispitima, prezasicenje...ali borim se s tim svim silama. Idem psa izvesti, sigurno joj je sila...a i gladna mi je, idem..... |
- 12:06 - Pljuni pa prilipi (5) - Isprintaj - #
15.04.2005., petak
Me and my parents,aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
|
Prije nego sto napisem dvije-tri, ukazala bih na post ispod ovog....mislim tice se svih nas...nista prisilno-ako hocete, procitajte :-) Sad sam malo citala druge blogove, jucer nisam mogla slat komentare, pa sam vec mislila da je neka diverzija napravljena na mom blogu jer sam na forumu procitala da znaju provaljivati passworde i mijenjati vam postavke...hm....ok, ako ce mi neko redesignirati izgled bloga...al da to bude-wow:-) E stvarno sam informaticki nepismena, mislim, znam se sluzit osnovnim stvarima:word, e-mail, internet, downloadiranje, uklanjanje adaware-a....ali kad dolazi u pitanje design stranice-blage veze nemam! No, uglavnom, umirem od dosade, u zadnja 2 tjedna, izasla sam jedan put i nije da nemam ni s kim, nego mi se nedaaaaaaa!!! Cak i ako je lijep i suncan dan, ma fucka mi se, neda mi se oprat kosu, neda mi se lijepo obuci i neda mi se sminkat....najradije bih zatvorila oci i prespavala sve do ljeta... Ovo proljece me izludjuje, taj umor, bezvoljnost, ok, nije samo krivo godisnje doba, nego sam nonstop sa starcima....jedva cekam otic u zg...ovdje nemam privatnosti, imam kao neku sobu-nekad bijase moja i sestrina, ali sad je u njoj kauc-koji se rasteze pa na njemu spavam, stolica za masazu-kraj klavira pa ga ne mogu ni svirat, tv, komp, i starci su tako u mojoj sobi skupa sa mnom-jer je moja soba secondhand living room!!!! Ah, da, i pasic nam se pridruzi, ali ona je tiha i mirna pa mi ne smeta. I onda pokusavam spremiti shugavi ispit, onda njih dvoje fino laju....i onda moram gubit glasnice da ih usutkam...tako jedino vrijeme koje imam za sebe je to kad su oni na poslu, i tad pisem ovo sto pisem!!! I uz sve to, neki izlazak mi ne bi pomogao, jer opet moram spremat ispit, ma uzas....skroz sam lose!!! Mrzim tu financijsku ovisnost, koja bi se trebala okoncat kad konacno polozim ta fucking 3 ispita, jer imam kao di obavit pripravnicki staz, ali postajem nestrpljiva. Onda, pokusavam bar neki film pogledat, onda me stara digne jedno 1000 puta- te donesi ovo, te donesi ono, zivci me izdaju!!! Mislim, imam ja ok roditelje, ali imam ja i 26 u guzici i valjda je prirodno da na neki nacin vise ne mozes zivjet s njima 24/7! Eto, sad sam se malo ispucala :-) |
- 11:11 - Pljuni pa prilipi (6) - Isprintaj - #
13.04.2005., srijeda
POST SVIM BLOGERIMA!!!!!
E sad sam se razbjesnila, mada sam napisala poprilicno dug odgovor na jedan topic u forumu, jos me drzi....pa pitam se kako ljudi mogu biti tako jadni i niski???Kojim se glupostima bave i kako ih nije sram???Ma znam ja da na ovom svijetu ima luladi, ali nisam osoba koja se s tim miri i kaze: Ma bas me briga!- ne mogu, i ne mogu se scoolirati. Ponekad me tako neke trivijalne stvari uzrujaju jer imam taj obicaj da se stavljam u poziciju "optuzenog" i sagledavam stvari iz tog kuta. Uglavnom, mozda su neki vec upoznati s tim topicom, ali eto ja sam sad nabasala na nj, tema o brisanju nekih blogera, bilo na temelju toga sto rijetko pisu ili zato sto imaju malo ili gotovo nista komentara!!!!! I kako da na to ostanem cool??? Ok, vjerojatno je to zamisao autora tog topica, sto obicno neki znaju radit da napale kolerike poput mene i da si nabiju puno odgovora pa na taj nacin izljece svoje komplekse manje vrijednosti: Wow, koliko ljudi mi je odgovorilo, kak sam ja popularan!!! Ok, morala sam odgovorit, jer uzasno mi je da se neki blogeri prozivaju, kao neki linc: Dajte ih izbrisite!!!!Oni nista ne valjaju!!!-pa ko je uopce kompetentan da govori za neki blog da li valja ili ne, pa eto ja sam se aktvirala jer mi pisanje predstavlja neku vrstu terapije, lakse mi je kad svoje misli sagledam u uoblicenim rijecima....ne brojim koliko sam komentara imala, ne obvezujem nikog, niti mene itko obvezuje. Ali nisam se nadala da ce se i tu naci takvi koji nekom zbrajaju i zele oduzeti nesto....neciji rad, necije misli,neciju terapiju... Sto je najgore, nisam naisla ni na jedan odgovor koji je reagirao poput mene, ljudi su samo dodavali liste blogera, jer zauzimaju mjesta_kome, njima????? Mislim, ako ce se nekog kaznjavati zato sto je napisao post samo jedanput u mjesecu, ili zbog nula komentara, onda je to sramota.... Ne znam kako sustav ovdje reagira na neaktivne clanove, mozda cak postoji neki rok unutar kojeg se blog brise zbog neaktivnosti, ali poanta je u imenovanju tih ljudi, cak sam otvorila jedan imenovani blog i autor je aktivan-ako cemo gledat po tome, sta reci na to???? Dragi ljudi, ovdje smo da se oplemenjujemo, da naucimo nesto jedni od drugih, da pisemo nase misli, da mastamo.... |
- 11:03 - Pljuni pa prilipi (5) - Isprintaj - #
11.04.2005., ponedjeljak
PRICA 2:Nedavno, umrla je jedna prekrasna cockerica E., bila je tesko bolesna i unatoc adekvatnoj njezi nije uspjela prezivjeti...tog jutra, bila je skroz sklupcana u kutu sobe svoje gazdarice, gledala ju je tuznim pogledom, tu i tamo proizvodeci uzdah... Gazdarica ustane iz kreveta i krene se oblaciti, u medjuvremenu je cula u dvoristu kuce lavez cockera D.- da, bio je to njen dugogodisnji partner i osjecao je da s njegovom ljubljenom nesto nije u redu...I dok se gazdarica spremala da je odvede veterinaru, cockerica E. je preminula, i dalje sklupcana od boli koja je razarala njen trbuh zlocudnim tumorom....Cocker D. se u medjuvremenu popeo do sobe, laganim korakom dosao do svoje ljubljene i poceo je lizati po njuski, ocima, ne bi li je dozvao natrag sebi, nakon nekog vremena, legao je pored nje i poceo cviliti....i tako je na pseci nacin oplakivao svoju cockericu....i danas kad ga pogledam, vidim mu tugu u ocima...nevjerojatno, koliko jake mogu biti emocije u zivotinja, one najcisce- neiskvarene... BASED ON A TRUE STORY.... EPILOG: Imam psa....vec 11 godina, i svaki dan nas dvije imamo ritual, ja skuham kavu, njoj dam keksice, potom je izvedem van, e a kako je dozivljavam? To ljudi koji nisu okusili ljubav zivotinje, ne mogu razumjeti....uglavnom ona je clan obitelji, ima svoja prava, svoje mjesto gdje spava-i uvjerena sam da je sretna s tim...uredno je mazena i pazena! Znam da ce je jednog dana dragi Bog uzeti k sebi, i psi idu u raj zar ne? I tesko mi je pri samoj pomisli, jer znam da je to vrijeme sve blize...mada trenutno ne boluje od niceg....ali nije to nikakva garancija, htjela bih da je uz nas dok je nas... Ah, dosta sam se izdeprimirala za danas, idem ja moju Alfu u setnju izvest, dosla je kraj mene dok ovo pisem i vec je pustila reski ton svog laveza :-) |
- 10:39 - Pljuni pa prilipi (1) - Isprintaj - #
O MACI I PSICU....
Uglavnom, zapoceli su dani mog privatnog zatvora, pocela sam uciti-again, ali ide sve teze jer dolaze ljepsa vremena. Uglavnom, ovaj post bih posvetila svim zivotinjama i ljubiteljima zivotinja;PRICA 1: U jezgri starog grada postoji jedna prostorijica mala u kojoj borave macke i psi, kao neki azil za zivotinje, rijetko tko se sjeti da su one tamo, a jos manje drustvo ljubitelja zivotinja koji su ih tamo i doveli....i tako se mogu cuti tuzni mijauci ili cvilenje nekog drhtavog napustenog psica....misleci da su nasli konacno spas, a zapravo je samo promjena lokacije gdje ce jadni ispustiti svoj posljednji mali dah....ali nadje se tu i tamo dobra ljudska dusa pa ih udomi, spasi....tako i moja dobra susjeda....kad je saznala da to drustvo u mom gradu uopce postoji- toliko o reklami i zelji da se te zivotinjice udome, odmah je odlucila posvojiti neku macu, uzela bi ona vise njih,e da ima kucu... I tako je uzela jednu malu zutu, 3 mjeseca staru, koja je bolovala od macje gripe-(od koje je u medjuvremenu u gore navedenoj prostoriji umrlo jos maca)....koja nije mogla na oci vidjeti jer su bile pune gnoja....jadno, malo stvorenje- smilovala se moja draga susjeda i zapocela bitku za njen zivot. Primila je hrpetinu antibiotika! Doktori je vec otpisali! Imala je medjuostalim: buhe, konstantan proljev izazvan svim mogucim parazitima, primjerice trakavica etc...., maca nije danima bas jela, uglavnom je spavala, ali ipak na kraju je zivnula, pocela veselo skakutati tako da i sami veterinari su se cudili njenom napretku!!! Ipak, zbog narusenog joj imuniteta samo prije par dana je operirana, sasvim iznenada i nece moci imat male macice, valjda ce se oporaviti, al sad joj je tek 8 mjeseci, a toliko toga je prosla u svom malom zivotu....ovu pricu posvecujem dobroj susjedi kojoj su na poslu govorili da je luda sto se uhvatila te mace, ali svaki zivot je bitan...i treba ga spasiti, na Zemlji smo svi s razlogom, povezani...ko jedna velika obitelj-gledajuci kroz ruzicaste naocale... |
- 09:38 - Pljuni pa prilipi (1) - Isprintaj - #
06.04.2005., srijeda
ZASTO "SUPERNOVA"?!
Ponekad me obuzmu cudne misli, i tesko mi je ponekad rijecima opisati sto se to meni vrti u glavi, pa cu pocet nekako od ranijeg djetinjstva, nastojat cu bit sazeta, heheheheUglavnom, nisam jedina koja je opsjednuta svemirom, pa nisam bezveze nazvala svoj blog Supernova, mada se moze i to sire tumaciti :-), dakle, ja sam tako mastala kako cu jednog dana postati astronaut, i letjeti do dalekih planeta i upoznavati nove svjetove, mastala sam da cu odletjeti do Kriptona i vidjet konacno Supermana-e za njim sam bila luda...i jos sam, stovise, nedavno si za rodjendan nabavila sva 4 dijela na dvd-u, a tek mi je 26 godina ;-) S vremenom, sam shvatila da necu nikad postati astronaut, da je Superman lik iz stripa, ali ljubav prema svemiru je i dalje tu, sveprisutna....do te mjere, da se znam izdeprimirati...naime, da se vratim na pocetak, i mislima koje me obuzmu, tad se osjecam jako usamljeno...pokusavam si predociti velicinu svemira, dokle seze, nezamislivo je nasem mozgu da razmislja opet tako apstraktno, znam samo da je velik, neizmjerljiv, i onda se sjetim kako je nas planet samo malen, i kako smo mi samo neki atomi u tom cudesnom prostranstvu, i kako smo samo sami,mali i jadni....i onda dolaze jos bizarnije misli; cime se to covjecanstvo ima pohvaliti ako nas "mali zeleni" posjete jednog dana?! Covjek stvori dobro, ali svako dobro ima svoju suprotnost,sve sto stvori, unisti, brojne civilizacije su propadale kad bi dosegnule svoj najvisi nivo razvoja,ljudi se ubijaju, ratuju zbog komada zemlje, samo cekam kad ce uistinu biti Ratovi Zvijezda....i kad cemo se mlatiti oko komada Marsa, Mjeseca....onda pocnem mislit na sebe, buduci da mislim da je svaki covjek kovac svoje srece, pa tako svaki pojedinac valjda utjece na globalno stanje....cime cu ja koristiti covjecanstvu, za sta se imam boriti i sta cu ostavit u nasljedje....i da li ce mi se to uopce omoguciti- ako nas ne zvizne koja zalutala atomska bomba-koju inace znam sanjati, jer je to valjda onaj strah u podsvjesti....i tako ja pensam (mislim), i pensam, i zakljucim da su ljudi mozda iskompleksirani....s tim da je to mozda ono atavisticko u nama, otud zelja za vladanjem, zelja da budemo neko i nesto, vazni, poznati, utjecajni- ovo malo karikiram....dakle, jos smo na primitivnom stupnju razvoja, i zao mi je sto necu imat priliku bar na sekund zavirit u buducnost, pa da znam sve te odgovore, dileme, trileme koje me u kasnim satima ulove.... Uglavnom, da, jesam jedna od onih koji vjeruju u daleke svjetove....i vjerujem da ako nas je posjetio netko dosad iz daleke galaksije, da nam se moze samo smijati! Uh, ja zabrijala totalno, a trijezna sam..... :-) |
- 00:05 - Pljuni pa prilipi (6) - Isprintaj - #
05.04.2005., utorak
SLAGALICA STRAHA :-)
E, sanjala sam nesto prestrasno...kad sam decku isla to pricat, on se smijao, mislim, smijao se bizarnosti....uglavnom, sanjala sam da sam pod vodom, i odjednom cujem kako nesto pliva, ubrzano, kadli ono "jato" stakorcina, i taman su "papali" nekog mrtvaca....ja sam u zadnji tren im uspjela pobjeci da ne bi i mene gricnuli.... uglavnom tako sam ja dosla u nekakav stari dvorac, i bilo je jako puno ljudi, kao neka vecera, i sjeli smo svi za neki dugi drveni stol, i taman je neki tip trebao sjesti, kad odjednom propadne, valjda zbog trulog poda, i ja zacujem nekakvu riku, ko da je neka zvijer dolje....i ljudi mi pocnu vikat da se sklonim, i pocnem se odmicat od te rupe i odjednom izleti samo glava tog tipa, sve puno krvi i mene polije, po hlacama, majici...i ja sva u soku, naravno....i sad medju svim tim ljudima, ustane jedan covjek, kad ono svecenik, i kaze: Znao sam da ce ti se to desiti, zato sam pripremio ovo za tebe...i da mi bijelu jaknu (bar je tako izgledalo), i ja mu pridjem i krenemo nekim mracnijim prolazom, i on mi je nesto pricao, kako trebamo ubiti to cudoviste( ono koje je odrubilo glavu), i da smo se svi zato tu i okupili, ja sam promatrala neku djecu koja su se igrala u tom prolazu, bila su sva blatnjava....i kad smo se vratili natrag, vise nije bilo nikog, vec hrpa monitora na cijim desktopima su bile neke osobe....i ja sam pitala: Koje je ovo stoljece????Mislim, tad sam se probudila, jer mi je zazvonio mobitel, ali san je bio stvarno bizaran.... Uglavnom, sjecam se jos jednog, ali to je bilo davno, bio je kao u nekim simbolima; Sunce, Kisa, Snijeg, pa 3 ribe, 3 jos neceg, uglavnom isto ludo...moram uistinu to pocet zapisivati... Stvarno mi se cini da snovi znaju nesto porucivati, mozda da manje gledam trilere :-) |
- 01:10 - Pljuni pa prilipi (4) - Isprintaj - #
02.04.2005., subota
SVASTA POMALO :-)
|
Idem vaaaaaaaaaan, napokon, u kino pa u Sax,neka svirka pa idem malo slusat. Dobila sam klavijature :-))) Gotovo sam cijeli dan svirkala, sve i svasta, malo skidala, nesto mi Eric Johnson zapeo za uho....uglavnom, ako bude sve ok, mogli bi ozbiljski pocet sa svirkom u 9. mjesecu....ceka me puno vjezbe, ali nazalost moram fucking fax sredit da mi starci vise ne leze na kicmi....i da se odgulim financijski....jedva cekam!!!! Uglavnom, u 6-om mjesecu idem u Padovu :-), na Dream Theather.konacno cu ih vidjet uzivo...moj dragi ce luditi na Petruccija, vec ga vidim....naime, lud je skroz, kupio je gitaru MusicMan-a, ljubicaste boje, prekrasan je...i naravno sad je skroz asocijalan...vec mi 3 godine tupi kako ce si kupit neku super gitaru i tako je dosao taj dan :-))) Nazalost, sutra idem doma, necemo se vidjet mjesec dana....klavijature isto ostaju kod njega, nemam gdje s njima u busu :-(....i vec me sad tuga lovi....i opet moram ucit i kraj je ovim bezbriznim danima :-(, jos danas i to je to.... Moram ici, dolaze frendovi, moram se upristojiti....nadam se da ce film u kinu bit ok i da ce me svirka zabaviti...eto, to je to.... |
- 18:44 - Pljuni pa prilipi (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OPIS BLOGA
I’ve been searching a long time For someone exactly like you I’ve been travelling all around the world Waiting for you to come through. Someone like you makes it All worth while Someone like you keeps Me satisfied. someone exactly Like you. MR VAN MORRISON
ZA MALKO SURFANJA :-)
GOOOGLAJ YAHOOOO OVO JE DOSADNO, ALI NUZNO MOJ INFO NIJE KVADRAT CESTITKE DOWNLOADIRAJ FAVORITE BLOGERI :-) SKORPION LITTLESTAR BOJKO 3evilP MICHELANGELO MALI MRAV SVEMIRAC DANCE ON TRANCE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||