PRICA 2:
Nedavno, umrla je jedna prekrasna cockerica E., bila je tesko bolesna i unatoc adekvatnoj njezi nije uspjela prezivjeti...tog jutra, bila je skroz sklupcana u kutu sobe svoje gazdarice, gledala ju je tuznim pogledom, tu i tamo proizvodeci uzdah...
Gazdarica ustane iz kreveta i krene se oblaciti, u medjuvremenu je cula u dvoristu kuce lavez cockera D.- da, bio je to njen dugogodisnji partner i osjecao je da s njegovom ljubljenom nesto nije u redu...I dok se gazdarica spremala da je odvede veterinaru, cockerica E. je preminula, i dalje sklupcana od boli koja je razarala njen trbuh zlocudnim tumorom....Cocker D. se u medjuvremenu popeo do sobe, laganim korakom dosao do svoje ljubljene i poceo je lizati po njuski, ocima, ne bi li je dozvao natrag sebi, nakon nekog vremena, legao je pored nje i poceo cviliti....i tako je na pseci nacin oplakivao svoju cockericu....i danas kad ga pogledam, vidim mu tugu u ocima...nevjerojatno, koliko jake mogu biti emocije u zivotinja, one najcisce- neiskvarene...
BASED ON A TRUE STORY....
EPILOG:
Imam psa....vec 11 godina, i svaki dan nas dvije imamo ritual, ja skuham kavu, njoj dam keksice, potom je izvedem van, e a kako je dozivljavam? To ljudi koji nisu okusili ljubav zivotinje, ne mogu razumjeti....uglavnom ona je clan obitelji, ima svoja prava, svoje mjesto gdje spava-i uvjerena sam da je sretna s tim...uredno je mazena i pazena!
Znam da ce je jednog dana dragi Bog uzeti k sebi, i psi idu u raj zar ne?
I tesko mi je pri samoj pomisli, jer znam da je to vrijeme sve blize...mada trenutno ne boluje od niceg....ali nije to nikakva garancija, htjela bih da je uz nas dok je nas...
Ah, dosta sam se izdeprimirala za danas, idem ja moju Alfu u setnju izvest, dosla je kraj mene dok ovo pisem i vec je pustila reski ton svog laveza :-)
Post je objavljen 11.04.2005. u 10:39 sati.